Stara narodna kaže ‘Tko preživi – pričat će.’ Pa, većina prosvjetara uspjela je nekako preživjeti gomilu nebuloza i gluposti koje su se vrtjele oko prosvjete u godini koja je prošla. I to od vrtića do fakulteta. Kad bismo, ovako jedva preživjeli, počeli pričati, priči o svim glupostima koje su se u i oko prosvjete dogodile, teško bi bio kraj bez ispisane hrpe stranica.
Malo je problematično izdvojiti posebno biserne trenutke vezane uz prosvjetu. Je li na prvom mjestu biserologije naprasno zaustavljanje Cjelovite kurikularne reforme? Je li možda najsjajniji biser ‘vezanje lancima’ za vlastitu fotelju rektora Filozofskog fakulteta u Zagrebu? Ili je biser za prvo mjesto natezanje oko kalendara školske godine? Možda izjava kako za su loše rezultate istraživanja znanja učenika krivi učenici s posebnim potrebama? Zasigurno bi mogli kako broj jedan staviti i izjavu pomoćnika ministra da su učitelji neradnici. Ili pak onu samog ministra da su učitelji možda i potplaćeni materijalno, ali su zato duhovno bogati.
Kao što mi je teško platiti račune mojim duhovnim bogatstvom, tako je i teško izdvojiti najsjajniji biser u ogrlici nizanoj oko prosvjete u 366 dana (prošla je godina bila prijestupna).
Ima još
Biserna ogrlica ne staje s izdvojenim biserima. Ti su samo najsjajniji. Ima još i biser koji se odnosi na ‘uspješno’ pregovaranje sindikata da se učiteljima vrati ono čega su se sindikati, u ime prosvjetara koji su štrajkali, privremeno odrekli, odnosno 6 posto njihovih plaća.
Niti ima spomena o vraćanju duga za prošlu godinu niti će učitelji vidjeti tih 6 posto tako skoro, naime dogovoreno je vraćanje duga 2 + 2 + 2 posto, na rate. Tako da će učitelji biti zapravo zakinuti za dvije, a ne jednu godinu. Za prosvjetu se nema novaca, al’ za vojne avione se ima. I koješta drugo. A sindikalisti se ponašaju kao Superhik iz Alana Forda na uštrb siromašnih podilaze bogatima.
Em su sindikati svojevremeno potpisali sporazum s Vladom, em su sad ‘pregovarali’ da Vlada ispuni svoje obveze iz tog istog sporazuma. Papir je papir, obveza je obveza i čemu onda prenemaganje oko toga kad i kako će se Vlada udostojiti vratiti ono što je jasno sporazumom određeno. Nebuloze.
Jedan od bisera je i taj da se nikako ne donosi odluka o licenciranju ravnatelja škola te ograničavanje njihovog mandata ili promjena ustroja školskih odbora. Naime, u brojnim školama ravnatelji su ‘mali bogovi’ koji kadroviraju prema svojim interesima i sklonostima. Također, šuška se da su se ravnatelji uspjeli izboriti da više ne odlučuje kompletni kolektiv o izboru ravnatelja već sedam članova školskog odbora. Time bi se otvorio još veći prostor za manipulacije.
Ispadi ‘odozgo’
Osim što su u prosvjetarima nadređenom ministarstvu sami sebe spetljali oko početka drugog polugodišta, spetljali su i škole i učenike i njihove roditelje.
Zatim, kad se malo stišala petljancija oko kalendara školske godine, javio se pomoćnik ministra s idejama o reorganizaciji radnog vremena nastavnika, a sve gladeći dlaku zaposlenim roditeljima. Ideja je bila da učitelji ostanu u školama po šest sunčanih sati kako bi bejbisitali djecu. Ono, ako roditelji nemaju kud s djecom – tu su učitelji pa će ih čuvati.
Gospodin pomoćnik ministra je očito jako slabo upućen u rad prosvjete, jer da ima pojma znao bi da za njegovu ideju kao prvo trebaju postojati materijalni uvjeti, prostor u školama, radni prostor za učitelje i prostor za učenike. Ogroman broj škola radi i funkcionira kao da je devetnaesto, a ne dvadeset i prvo stoljeće. Brojne škole zbog nedostatka prostora rade i u tri, a ne samo dvije smjene.
Pa gdje bi on onda smjestio djecu za čuvanje? Nadalje, nastavnik kad završi s neposrednim radom s učenicima sređuje hrpetine administracije, priprema se nastavu sljedeći dan, nastavni listići, ispiti i vježbe ne padaju s neba. Isto tako, bilježnice, ispiti i vježbe se ne isprave same. Učitelj koji bi tako čuvao djecu do 14 (20) sati morao bi i dalje svoj administrativni posao odraditi kod kuće. Bilo bi zanimljivo vidjeti nekoga tko radi s administracijom kako bi je uspješno odradio kad bi oko njega skakutalo petnaestak djece. Ne možeš i bejbisitati i raditi u isto vrijeme. Tko bi nahranio tu djecu koja bi do 14 sati bila po školama? Pa i učitelje? Učitelji nemaju nikakav topli obrok. Ni hladni. U školama rade učitelji i profesori i njihov primarni posao jest obrazovanje učenika, a ne njihovo čuvanje dok roditelji rade. Osim toga, čemu onda Produženi boravak?
Gašenje vatre i izazivanje požara
Kad su prosvjetari na izjavu pomoćnika ministra da su neradnici skočili na noge, kad se zakuhalo, javilo se i ministarstvo i ogradilo od izjave gospodina pomoćnika. Ali, ne lezi vraže, nije trebalo dugo a da i sam ministar ne uskoči u novi skandal izjavom kako prosvjetarski rad ‘nije dovoljno nagrađen u materijalnom smislu, ali je zato u duhovnom smislu jako dobro nagrađen’. I tako su na kraju kalendarske godine, u svega nekoliko dana, prosvjetari proglašeni ‘duhovno bogatim neradnicima’.
Rekapitulacija
Kraj ožujka 2016. obilježila je bura na Filozofskom fakultetu zbog odluke o spajanju Katoličkog bogoslovnog fakulteta s Filozofskim. To mu ga dođe kao kuhanje kompota od jabuka i teletine u jednom loncu. Na FF u Zagrebu također se je odvijala drama i oko sad već (napokon) bivšeg dekana koji se čvrsto vezao lancima za svoju fotelju i ni makac.
Onda je bila i aferica u vezi 4 milijuna kuna iz Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu. Studenti su čekali na stipendije do samog kraja akademske godine, a one su im isplaćene tek nakon medijskog pritiska.
Zbog naprasnog prekida Cjelovite kurikularne reforme građani su diljem zemlje masovno izašli na ulice 1. lipnja. Taj se događaj nazvao ‘čekanjem tramvaja’, potaknut izjavom jednog nebitnog lika koji je desetke tisuća ljudi na zagrebačkom Trgu bana Jelačića vidio kao ‘čekače tramvaja’ a ne prosvjednike.
Početkom prosinca su predstavljeni rezultati PISA istraživanja hrvatskih petanestgodišnjaka. Ti rezultati su pokazali da su naši učenici još uvijek daleko ispod prosjeka iz prirodoslovne, matematičke i čitalačke pismenosti. Začin rezultatima dao je državni tajnik, objašnjavajući na N1 televiziji sljedeće: ‘U ove rezultate ulaze prosječni rezultati. Ne uzimamo samo najbolje. U nekim europskim zemljama kažu lošijim učenicima da na dan testiranja ne dođu na nastavu. Kod nas u statistiku su ušla i djeca s posebnim potrebama i nacionalne manjine. Uzimamo sve zajedno unutra’. Bez komentara.
Ostali biseri s kraja kalendarske godine već su spomenuti. Ima toga još, ali kao što napisah, trajalo bi da se nabroje svi skandali i nebuloze vezane uz prosvjetu u protekloj godini. Biserna ogrlica vezana uz prosvjetu je prilično popunjena biserima.
Suma sumarum
Što reći, a ne zaplakati? Odavno je poznato da prosvjetare javnost ne voli, a u protekloj godini i rođena majka ih se je odrekla (i sindikati a i nadležni u ministarstvu). Nadajmo se da će godina koja je pred nama donijeti mrvicu bolje budućnosti za prosvjetare.
