Nedostatak radnika na tržištu radne snage na sjeverozapadu Hrvatske, a posebno u varaždinskom i međimurskom kraju, doveo je do preopterećenja zaposlenika koji rade prekovremeno, a poslodavci im to ne plaćaju.
Krše se odluke o preraspodjeli radnog vremena, radnici se iscrpljuju i na rubu su. Tvrdi to Šimo Orešković, predsjednik Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske.
– To je trenutačno rak-rana hrvatskih radnika koje se blažim ili oštrijim metodama prisiljava da rade duže od 40 sati tjedno, a da im se taj prekovremeni rad ne plaća – upozorava Orešković. Radnici rade duže jer ih nema dovoljno, a osim na neplaćanje prekovremenih sati, često se žale i na loše uvjete rada u vrućim ili prehladnim tvorničkim halama. Kažu da su iscrpljeni jer rade i po devet ili deset sati u jednoj smjeni, a ne mogu dobiti slobodan dan.
– Na tržištu radne snage nema dovoljno ljudi. Oni koji su prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje ili su boležljivi ili ih poslodavci zbog godina ne žele. Oni pak koji mogu raditi radije odu u inozemstvo gdje imaju bolje uvjete i veće plaće. I zato poslodavci prisiljavaju postojeće radnike na dulje radno vrijeme kako bi ispunili ugovorene poslove i rokove. Naravno, ne svi, čast onima koji se drže zakona. Problem se može riješiti jedino zajedničkim angažmanom inspekcije rada, učinkovitijeg sudstva, Vlade, Udruge poslodavaca i nas u sindikatu – kaže Orešković.
Iako u brojnim tvrtkama postoje potpisani kolektivni ugovori, u praksi se često ne provode.
– Zato smo i pokrenuli pregovore o kolektivnom ugovoru na razini cijele Hrvatske, kako bi svi radnici bili u jednakom položaju. Očekujemo pregovore u rujnu – napominje. I dok je u prehrambenom sektoru stanje vrlo loše, u tekstilnom i obućarskom, koji se također ubrajaju u radnointenzivnu industriju, situacija je nešto bolja, tvrdi Nenad Leček, predsjednik Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske.
– S preraspodjelom nema problema, sve se dogovara s poslodavcima, kao i prekovremeni rad, no problema ima u manjim tvrtkama u kojima radnici nisu sindikalno organizirani. Oni znaju raditi sat-dva duže dnevno i svake subote – kaže Leček. Zbog straha da će izgubiti posao, radnici ne žele javno istupati. Šute i trpe. U obje te branše plaće su među najnižima i rijetko prelaze 4000 kuna.
Traže se kuhari, programeri
Potražnju za radnicima potvrđuju i podaci portala Mojposao na kojem je u prvih šest mjeseci 2016. objavljeno 16.000 oglasa, čak 40 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Među najtraženijim zanimanjima su konobar, kuhar, prodavač, programer, vozač, prodajni predstavnik i pomoćni radnik u kuhinji, dakle uglavnom zanimanja vezana uz turizam i ugostiteljstvo.
Zlatko Kuzman iz HGK: Druga smo najlošija zemlja u EU po stopi nezaposlenosti
Očekivani pozitivni efekti ulaska Hrvatske u EU izostali su po pokazateljima gospodarstva u Hrvatskoj, pa onda i u Karlovačkoj županiji, kazao je Zlatko Kuzman, predsjednik Hrvatske gospodarske komore Karlovačke županije.
– U našoj su županiji rasli ukupni prihodi i izvoz. Prihodi iz inozemstva došli su s 20,1 posto udjela na sadašnjih 22,1 posto, izvoz je povećan 11,6 posto, uvoz smanjen 6,5 posto. dovoljno iskoristili sredstva koje EU fondovi nude za poboljšanja poslovanja. Iskoristile su tek neke tvrtke, VIS, Arkada i posebno PPK koji je za ulaganje u svoje kapacitete povukao više od 46 milijuna kuna – kazao je.
Broj nezaposlenih pada, plaće ne rastu, a loše je to što se gotovo 1800 stanovnika iselilo.
– Hrvatska nema rast BDP-a kao druge zemlje. BDP je u 2015. rastao 1,6 posto, što je ispod prosjeka EU koji iznosi 1,9 posto. Druga smo najlošija zemlja EU po stopi nezaposlenosti, treća odozada po aktivnosti i zapošljavanju. Strani investitori uložili su samo 127 mil. eura kod nas – dodaje Kuzman.
