Danas ću malo o motivaciji i međuljudskim odnosima. Primjetila sam da je nekima motivacija konstantno se uspoređivati s drugima i činiti se boljima i vrednijima od drugih. Psiholozi bi možda više mogli reći zašto se to događa. Ja pričam na temelju iskustva.
Dakle, natjecati se i biti što bolji u sportu je sasvim normalno i poželjno, ali neki se u svakodnevnim aktivnostima ponašaju kao da su u ringu. Uživaju u osjećaju da su bolji od drugih i da mogu pokazati da je netko u nečem lošiji od njih. Kao da imaju potrebu stalno govoriti: bolji sam, bolji sam, bolji sam. Ste kad slušali mame kad hvale svoju djecu? Moj je bolji, moja je bolja… Moj mali ima sve 5, izvrstan je, ma u svemu. Totalni wunderkind i apsolutni talent za sve. Poznato? Često ta samohvala nije temeljena na činjenicama već nafrizirana i vrlo subjektivna.
Po meni, ako i jeste bolji u nečemu, konstatno uspoređivanje s drugim osobama, a pogotovo ako se radi o slabijima od vas zapravo najviše govori o vama, a ne njima. Netko tko je zaista zadovoljan sobom, svojim poslom, djecom, aktivnostima, izgledom, rezultatima, nema potrebu drugima to nabijati na nos već mu želi pomoći da također bude bolji.
S vremena na vrijeme sretnem takve ljude koji se uporno bore biti pametniji od drugih, sposobniji, imućniji, ljepši, interesantniji, dokazivati da znaju više, bolje, jače, da se bolje zabavljaju, imaju više titula, više iskustva.
Takvi će vas spremno upozoriti da nešto niste dobro napravili i to nekoliko puta ponoviti ako treba, ali ako uočite propust ili nedostatak kod njih, onda će prijeći preko njega ili ga čak pretvoriti u svoju prednost ili okriviti nekog drugog za to. To su ljudi koji će, ako je vama teško, uporno dokazivati da je njima još teže. Ali, ako je vama dobro, onda će se svim snagama truditi dokazati da je njima još puno bolje nego vama jer ipak su oni bolji od vas. Ako vi imate gužvu, njihova je sigurno mnogostruko veća. Ako se o nečemu razgovora, pretpostavljate, oni redovno znaju više od vas o toj temi, a vrlo često vam uopće ne daju da dođete do riječi i kažete svoje mišljenje, nego oni već ‘znaju’ što vi mislite. Kad se oni šale na tuđi račun, strašno su ‘zabavni’, a ako netko njima uzvrati, reagiraju izuzetno loše i uvrijeđeni su do bola jer kako ste se samo usudili. Haha! To volim. Svoje propuste naravno ne vide, ali tuđe greške množe sa 100.
I onda se pitate u čemu je stvar?
U tome da oni jednostavno imaju potrebu uvijek biti bolji od drugih bez obzira o čemu se radilo. Misle da su svjetla reflektora izrađena da bi svjetilila baš prema njima. Poznajete takve osobe? Uvijek ih negdje ima. Možda ih imate na poslu ili širem krugu prijatelja, poznanika, a cijeli ih je pregršt u javnom životu.
Ne zamarajte se s takvima jer oni su sebi najveći teret. Vi se možda družite s takvim osobama povremeno, ili koji sat na poslu ili ste možda pročitali njihov najnoviji status na fejsu gdje se hvale što su upravo pojeli i gdje bili.
No, imajte na umu, da su oni sami sa sobom svaki dan, 24 sata na dan i bome nije im lako jer se oni stalno s nekim bore, a to umara. Jedno je PR i self marketing, a drugo je lječenje svojih kompleksa. Takve ljude ostali obično počnu izbjegavati, a ovi se čude zašto se nitko ne želi družiti s njima kad su oni toliko super.
I naravno, uvijek ima onih drugih s kojima vam je ugodno u društvu
Osobe koje su u miru same sa sobom, nemaju potrebu dokazivati da su bolje od drugih, razumiju razlike i drugačije izbore drugih, ne kritiziraju druge i ne moramo znati što su jeli taj dan i kojim povodom. To su osobe koje šire pozitivu, žele pomoći drugima, pružaju podršku, razumiju druge ljude i drugačije izbore, iskreno se vesele tuđem uspjehu, srdačni su i susretljivi. Takvi vam mogu naglo podići raspoloženje. Nekako imam sve više takvih, pozitivnih ljudi u svom životu, a kažu da ono što emitiramo, to dobivamo i natrag.
Ugodan vikend!
Kristina Androlić, Androlić konzalting
