Nekako ovih dana upada u oko da su svi na skijanju. Slike na društvenim mrežama, vijesti, gužve na granici, prelasci uz pratnju pod rotirkama. Pa su onda ovi koji ne idu ljubomorni na ove koji idu na skijanje, pa doma gunđaju. No, brojke pokazuju da raste broj skijaša te da većina naših sugrađana odlazi na skijanje u europska skijališta.
Kako otplaćuju trošak na skijanju je druga tema. Pretpostavimo da većini tih koji idu na skijanje to nije prevelik zalogaj, a ostali vjerojatno odrađuju s odgodama plaćanja. I tako sa svim silnim vijestima i informacijama dobijete osjećaj da baš svi idu na skijanje.
No, ali ako pogledate statistiku ispada da je svega 200.000 ljudi iz Hrvatske krenulo na skijanje, a to je manje od 5 posto naših sugrađana. Dakle 95 posto njih ne ide na skijanje, pa to nije vijest.
Vijesti su skoro uvijek iznimka, a ne pravilo. Jer pretpostavljate, da ne bi bilo zanimljivo da dođu kamere u nečiju kuću poslije ručka i snime kako žena posprema stol, muž je malo prilego, djeca igraju neke igrice. Ne bi, jelda?
Ista stvar je i s crnim vijestima. Pravilo je da je sve ok, a iznimke su loši događaji i zato se nađu u vijestima. Što kažete na vijest: Danas je 2000 automobila prošlo autocestom bez problema. I tako svaki dan. Problem je jedino u tome što mnogi ljudi to ne razumiju, pa počnu nabrajati što se gdje loše dogodilo kao da je to tako stalno, uvijek i svugdje. Pa onda krene panika, drama, čuđenje, zgražanje. Kud ovaj svijet ide?, itd.
U posljednje vrijeme shvatila sam da izbjegavam kave s ljudima koji se konstatno žale. Žale se na plaću, posao, suradnike, a ne čine ništa da to promijene. Žene se uglavnom žale na muža, djecu, suradnike. No, ima ljudi koji se žale na susjede, gdje je tko parkirao, tko čisti, a tko ne čisti snijeg ispred svoje kuća, pa se onda žale na vrijeme, hladnoću, maglu, snijeg.
Nacija smo koja se voli žaliti i stalno nešto prigovarati i gunđati. No, čim čujem da se netko žali na vrijeme onda sam potpuno sigurna da taj nema očito drugih briga i da mu je zapravo prilično dobro u životu. Jedino ima možda malih problema u glavi.
Kad je snijeg, uživaj u snijegu. Kad je kiša, otpleši ples na kiši ili drijemaj doma na kauču. Kad je vruće, odi na kupanje. Ja stvarno ne vidim u čemu je problem s tim vremenom. Ako ti život da limune, napravi od njih limunadu!
I da spomenem one skijaše s početka priče. Neka idu ljudi na skijanje. Ako vole skijati, ako si mogu priuštiti, ako vole biti na snijegu, neka uživaju u tome. Oni koji pak ne idu na skijanje iz brojnih razloga, nek uživaju u onome što vole. Klizanju, sanjkanju, kartanju uz kuhano vino, šetnji po šumi.
Ne postoji recept za sreću, a i da postoji tamo sigurno ne piše da je to skijanje. Ok, možda negdje tamo piše sarma. S tim bih se složila.
Uglavnom, svatko ima svoj recept za sreću, pa se nemojte zamarati s tuđim receptima niti tuđim uputama. Ista stvar je i s osobnim postignućima. Netko je zadovoljan s jednostavnim i malim stvarima, a nekome ni gomila skupih stvari neće donijeti sreću i osobno zadovoljstvo.
Predlažem da ovih dana uživate u snijegu i to svatko na svoj način i po svojim uputama jer prognoze pokazuje da će idući tjedan doći zatopljenje.
Varaždin i okolica prepuni su mogućnosti: sanjkanje na Starom gradu, sanjkanje u Jarkima podno Ivanščice, klizanje kod dvorane ili na Kapucineru, šetnje uz Dravu i šumama, grudanje, gradnja Snjegovića. Mogućnosti je puno.
