Varaždinski kupus, ludbreški hren, brački jabučar, šibenski šljivar, domaći lišćar, paprika virovitičanka… Povrće je to koje je uvršteno na popis čuvanih sorti nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Sunčana Pešak, koordinatorica programa za hranu Zelene mreže aktivističkih grupa ZMAG, kaže da je dosad službeno priznato samo 15 takvih tradicijskih, starih sorti, iako se kroz generacije uspjelo očuvati na stotine njih u povrtnjacima i na njivama diljem Hrvatske.
Uloga tradicijskih jela
– Jedan od razloga zašto ih je tako malo na popisu leži u tome što proizvođač treba skupiti povijesnu građu kojom će dokazati da je riječ o staroj sorti. Poljoprivrednici nemaju vremena kopati po povijesnim izvorima i pretraživati literaturu. Time bi se trebali baviti znanstvenici – ističe S. Pešak, koja sudjeluje u projektu “Sjeme za budućnost” kojim se želi ohrabriti poljoprivrednike i vrtlare da čuvaju sjemenje u svojim vrtovima i poljima. Uočena su dva različita pristupa.
– Jedan je očuvanje tradicijskih sorata kroz registraciju, proizvodnju i čuvanje običaja i tradicijskih jela povezanih s tim sortama i vrstama, kao što su varaždinsko zelje i heljda – objašnjava i dodaje da je drugi pristup tradicionalna razmjena sjemenja bez ikakvih ograničenja i čuvanje najboljeg uroda za sljedeću sezonu, kako se to oduvijek radilo.
U projektu sudjeluju i partneri iz Poljske, Portugala i Engleske tezajedno traže rješenje kako sačuvati raznolikost usjeva, a u Hrvatskoj su se uključili proizvođači iz Varaždina, Čakovca, Siska, Nove Gradiške i Zagreba.
Država, kažu u ZMAG-u, potiče čuvanje starih sorti, no trebalo bi omogućiti proizvođačima prodaju manjih količina sjemena. Kao primjer ističu obitelj Cafuk iz Domitrovca kod Varaždina, koja je među prvima uspjela registrirati jednu čuvanu sortu nakon ulaska u EU. Riječ je o varaždinskom zelju. Među čuvarima starih sorti je i međimurska biovrtlarica Silvija Kolar-Fodor, koja vrtlari i usput drži predavanja i radionice.
Europa to nema
– Puno je skrivenog blaga koje nije znanstveno istraženo. Mnogi vlasnici povrtnjaka nemaju vremena ili volje pokrenuti registraciju jer se ne misle baviti proizvodnjom sjemenja. Većinom su vrtlari hobisti. Država mora još jače poticati očuvanje starih sorti jer ne možemo biti konkurentni s nečim što ima cijela Europa – zaključuje S. Pešak.