Američki cvrčak svojim naletima i djelovanjem svakog dana uništi nekoliko trsova i ne preuzme li politika odgovornost nama prijeti krčenje vinograda, a to znači kako upitnom postaje egzistencija mnogih vinogradara i onih koji ih opslužuju, posredno i neposredno, kaže profesor Franjo Lovrec, legenda međimurskog i europskog vinarstva i dvostruki vinski vitez
Štrigovski kraj je na nogama, uzbuđen i uznemiren, ali ne
zbog Štrigovskih noći, niti zbog povijesnog uspjeha ‘Vatrenih’ na
Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Nego zbog pošasti kojoj
je podrijetlo u drugoj velesili, SAD-u i kolokvijalno se
zove američki cvrčak.
Iz dana u dan od posljedica djelovanja američkog cvrčka
kroz zlatnu žuticu strada po nekoliko trsova. Prolazeći pokraj
vinograda, samo uz rubove parcela vidjeli smo na desetke zlatnom
žuticom oboljelih trsova, a zaustavivši se vidjeli smo i potpuno
osušene trsove, od kojih je više od samih vinogradara podrezanih
kako bi se bolest zaustavila i koliko toliko trsovi sačuvali za
daljnji uzgoj.
Tako smo stigli u Sveti Urban na velebno,
kulturno-povijesno i u znaku vina i vinarstva uređeno
gospodarstvo obitelji profesora Franje
Lovreca, legende međimurskog i europskog vinarstva,
nositelja dvaju viteških redova te brojnih priznanja za svoja
kvalitetna i vrhunska vina, među kojima je viteško dominantno.
Kako se to od viteza i očekuje.
Lovrec
je prije nekoliko dana na skupu vinogradara u Svetom Urbanu na
imanju obitelji Horvat upozorio na probleme koje izaziva zlatna
žutica, a nas je pozvao kako bi pojasnio što se događa, kakve su
posljedice moguće te kako se boriti protiv američkog cvrčka,
prirodnog prenositelja i širitelja zlatne žutice i tko može
pomoći.
Prijeti krčenje vinograda u cijeloj Hrvatskoj
– U povijesti se na ovim prostorima nije dogodila ugroza ovakvih
razmjera kao što je to sada, kada su naši vinogradi u velikoj
opasnosti da jednostavno nestanu. Istina, neće se dogoditi odmah,
ali ne poduzmu li se ozbiljni koraci u tom smjeru, Međimurje
prvo, a potom i cijela Hrvatska je pred krčenjem svih vinograda.
Želim kazati kako nije istina, da je američki cvrčak stanovnik
samo u međimurskim vinogradima, nego i drugdje, samo o tome se za
sada javno ne govori.
Imam dosta godina i dobro i dugo pamtim, te stoga odgovorno
tvrdim kako je američki cvrčak uvežen iz Italije iz ‘Rošede’ s
trsovima koje smo mogli uvoziti samo iz Italije i samo preko
jednog uvoznika, koji je dobro pozicioniran danas u sustavu
hrvatske poljoprivredne hijerarhije. Dakle, cvrčak nije kriv što
je živ, nego uvoznik koji ga je uvezao i nama prodao u
zavežljajima trsova. Najvjerojatnije je stigao u obliku
ličinke-larve, a nama je sreća što se ne prenosi škarama kod
rezanja vinograda nego eto u letu i kontaktu s listom stvara
zlatnu žuticu koja polako, ali sigurno, nažalost, uništava ovo
veliko blago.
Zato
predlažem i tražim, koliko to mogu putem vas i na nekakvim
skupovima te preko poznanika da se svi ozbiljno uključimo u borbu
protiv zapuštenih vinogradima koji su izvor zla i njih treba
ukloniti i terene održavati. Trenutno su najnapadanije i ugrožene
sorte chardonay i rizling rajnski, dok hvala Bogu pušipel hrabro
odolijeva cvrčku i bolesti. Inače, američki cvrčak vrlo je sličan
hrvatskom cvrčku koji krasno cvrči, po međimurski rečeno grilu
ili zrikavcu. Znali su naši stari kazati, da kada gril- cvrčak
pjeva u grožđu šećeri rastu u hipu, kaže Lovrec.
Ministar Tolušić i župan Posavec moraju biti s
nama
– Svi mi trebamo skočiti na noge i od politike zahtjevati pomoć i
potporu, jer sami, bez politike na žalost ne možemo. Vinogradari
moramo biti disciplinirani i pod nadzorom imati što se zbiva u
našem vinogradu, ali i u susjedstvu te na to upozoriti. Treba
obilaziti vinograde, svaki tjedan i ako treba odmah amputirat dio
trsa ili ga iščupati i uništiti, a nikako držati u vinogradu.
Vinogradi traže higijenu okoliša i stoga je potrebna reakcija
viših razina. Evo, na slovenskoj strani u predjelu Globoka ima
mnogo vinograda u kojima sam zapazio zlatnu žuticu i upozorio
vinogradare kako nemarom štetu nanose sebi i nama u susjedstvu.
Tamo vlada nehigijena, a rezultati toga se odražavaju u
nekvaliteti njihovih vina. Ima svijetlih primjera iz drugih
dijelova Slovenije, pa tako izdvajam područje Općine Lendave gdje
nadležne općinske službe putem letaka umotanih u plastični omot
upozoravaju svakog vinogradara i vikendaša, velikog i najmanjeg,
kako je dužan u roku od 14 dana očistiti okoliš vinograda i svoj
vinograd kvalitetno održavati. U suprotnom, općina-država će sama
očistiti okoliš i ukloniti otpad i to od vlasnika naplatiti.
Tako
bi trebalo biti kod nas i osobno sam općinskom
načelniku Stanislavu Reberniku rekao
kako Općina treba hitno postupiti i naravno ako nastanu troškovi,
naplatiti ih od vlasnika neuređenih vinograda i parcela. Načelnik
Rebernik kaže kako niti općinske službe to same mogu vrlo teško
sprovesti, stoga im trebaju pomoći međimurski
župan Matija Posavec i ministar
poljoprivrede Tomislav Tolušić. Oni bi sada
trebali biti ovdje među nama vinogradarima i svojim utjecajem i
mehanizmima pomoći u uvođe nju discipline, kako se ne bi
ponovila filoksera koja je isto tako iz SAD-a u Europu
stigla 1860. godine, a u Hrvatsku 1880. godine i počinila štete
ogromnih razmjera.
Ali, ujedinila je struku i politiku te je potpisana Bernska
konvencija o suzbijanju filoksere. Stoga i ja vapim za suradnjom
vinogradara i politike, kako ne bi bila ugrožena egzistencija
stotine međimurskih i tisuće hrvatskih vinogradara. Podsjećam,
kako je tih godina u Francuskoj više tisuća vinogradara počinilo
samoubojstvo. Siguran sam kako to međimurskim i hrvatskim
vinogradarima ne želi, zaključio je Lovrec.