Štete u stočarstvu, prema procjenama Hrvatske poljoprivredne komore, iznose već 1,5 do dvije milijarde kuna
– Stanje u stočarstvu je neodrživo te se unaprijed ispričavamo
potrošačima ako u idućim mjesecima dođe do rasta cijena naših
proizvoda. S globalnim poremećajima izazvanim pandemijom
koronavirusa, dugotrajnom sušom te enormnim rastom cijena
žitarica i uljarica s kojima je stočna hrana poskupjela i 95% ne
možemo više biti konkurentni niti održavati razinu proizvodnje.
Cijene mesa su na povijesnom minimumu i više nemamo alata kojima
bismo konkurirali uvoznom mesu, koje na naše tržište stiže po
dampinškim cijenama, ispod razine proizvođačkih – poručili su
ovih dana hrvatski stočari upozorivši kako je sektor proizvodnje
mesa, mlijeka i jaja pred kolapsom.
Štete u stočarstvu, prema procjenama Hrvatske poljoprivredne
komore (HPK), iznose već 1,5 do dvije milijarde kuna pa stočari
traže od države da intervenira i na vrijeme spriječi
nagomilavanje dugova proizvođača, moguće gašenje farmi i
rasprodaju stoke, a u konačnici, kao posljedicu globalnih
kretanja, i rast cijena krajnjih proizvoda za potrošače. Stočari
po utovljenoj svinji gube 600, a junetu i 2500 kuna. I da
junetina poskupi i za pet kuna, tovljači bi bili na nuli, a
potrošači bi se sigurno okrenuli jefftinijem mesu iz uvoza, kazao
nam je stočar Darko Celovec.
Iz sektora su tako odaslani apeli Vladi i resornim ministarstvima
za jednokratnom pomoći i ranijom isplatom regularnih potpora, a
jedna od opcija svakako je i obnova državnih robnih zaliha – kako
bi što veća količina domaćeg kukuruza i uljarica ostala “kod
kuće” za potrebe domaće proizvodnje, umjesto već po ustaljenom
pravilu – u izvozu.
Stočna hrana, naime, u nekim proizvodnjama čini već više od 70%
ukupnih troškova. Direktor Croatiastočara Branko Bobetić kaže
kako su još prije dva mjeseca na sastanku s premijerom i
predstavnikom Ministarstva gospodarstva predlagali da se dio
ovogodišnjeg uroda kukuruza otkupi u robne zalihe, kako bi se u
najkritičnijim trenucima moglo intervenirati prema stočarima koji
od ukupne potrošnje kukuruza u Hrvatskoj od 1,4 milijuna tona,
trebaju oko milijun.
– S obzirom na enorman izvoz te klimatske i druge nepogode koje
nam prijete, u robnim rezervama treba biti barem 300.000 tona
kukuruza, ječma i pšenice. Svaka država mora voditi brigu o
strateškim zalihama. U Mađarskoj su trgovci obvezni u silosima
čuvati do 25% otkupljenih količina, a u nas, kako neformalno
doznajem, zaliha praktično nema. No ni dan-danas nije nam
ponuđeno nikakvo rješenje, a kukuruz odlazi van – upozorava
Bobetić.
Cijene kukuruza danas su dvostruko veće nego lani, a na tržište
EU (nešto i u treće zemlje), izvozimo enormne količine. Od 2013.
do 2018. prosječno se izvozilo oko 600 tisuća tona domaćeg
kukuruza, u 2019. 868 tisuća, u 2020. 1,2 milijuna tona. Sa
zadnjim tromjesečjem 2020. i u prvih sedam mjeseci 2021. već je
izvezeno blizu 1,2 milijuna tona, a kako se najviše kukuruza
izvozi upravo u zadnjem tromjesečju, izvoz kukuruza ove će godine
zasigurno nadmašiti povijesni rekord iz 2020., napominje. S druge
strane, kako je urod kukuruza ove godine manji, prijeti opasnost
da će Hrvatskoj nedostajati najmanje nekoliko stotina tisuća
tona.
– Prošle godine kukuruz smo izvezli za 153 eura po toni, a u
prvih sedam mjeseci ove godine uvozili po prosječnoj cijeni od
207 eura, što je za stočare, koji ga moraju kupovati, neodrživo –
poručuje Bobetić.
Vlada prati situaciju
Prema zadnjem dostupnom izvješću Državnog ravnateljstva za robne
zalihe pri Ministarstvu gospodarstva, krajem 2018. procijenjena
vrijednost robnih zaliha iznosila je 511,7 milijuna kuna, od čega
otprilike polovica otpada na hranu. Među
poljoprivredno-prehrambenim proizvodima najzastupljeniji su
pšenica (18% zaliha), kukuruz (6%), juneće meso (6%), šećer (5%),
cjelodnevni suhi obrok i mesne konzerve (po 4%) te svinjsko meso
i riblje konzerve (2%). Kakva situacija je danas?
– U robnim rezervama se nalazi ona količina kukuruza koja je
potrebna za izvanredne situacije, a podatak o količinama kukuruza
u robnim zalihama je povjerljiv. Robne zalihe koriste se
isključivo za izvanredne situacije ugroze, a ne za tržišne
intervencije zbog načela Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP)
EU. Ova Vlada ni u jednom trenutku krize nije stajala po strani
pa to neće niti sada, aktivno i kontinuirano prati situaciju i
razmatra sve mogućnosti zaštite hrvatskih stočara te će po
potrebi i u slučaju produbljivanja krize i procjene izvanredne
situacije ugroze reagirati putem svih raspoloživih mehanizama –
odgovaraju iz Ministarstva poljoprivrede.
Ističu kako će izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom
zemljištu dugoročno osnažiti hrvatske stočare koji su jedan od
strateških prioriteta za dodjelu zemlje te je nužno kontinuirano
sporazumijevanje proizvođača žitarica i uljarica i stočara o
namjenskoj proizvodnji, sklapanje dugoročnih ugovora i jače
povezivanje, koje će za domaće stočare osigurati nužne sirovine i
u uvjetima kada su cijene tih sirovina na tržištu ovako visoke,
ali i kad su niske.
– Ključ za obostranu dobrobit te jačanje otpornosti proizvodnje
je povezivanje proizvođača u ta dva sektora, što će ovo
ministarstvo poticati mjerama ruralnog razvoja – ističu.
Što se tiče tržišnih mjera u poljoprivredi, one su regulirane na
razini EU i Hrvatska ima ograničene mogućnosti provedbe takvih
mjera.
– Stoga se u slučajevima poremećaja na tržištu, ako se želi
pokrenuti mehanizme intervencije za poljoprivredne proizvode,
postavlja zahtjev prema EK, koja u slučaju da ocijeni zahtjev
opravdanim, propisuje odgovarajuće mjere. Napominjemo da se takav
model primjenjuje na manji broj proizvoda, ograničene količine i
uglavnom se svodi na privremeno povlačenje proizvoda s tržišta
putem interventnog otkupa ili potpore privatnom skladištenju. U
ovome kontekstu važno je naglasiti da se u skladu s pravilima
ZPP-a EU ne smiju uvesti bilo kakve administrativne zabrane ili
ograničenja vanjsko-trgovinske razmjene. Pravilima djelovanja
zajedničkog tržišta EU to nije dozvoljeno državama članicama i
moglo bi se ocijeniti nedozvoljenim protekcionizmom i remećenjem
načela zajedničke organizacije tržišta EU i slobode kretanja roba
– napominju iz ministarstva.
Procjene su da je i u 2021. kukuruza proizvedeno i više od naših
potreba, oko 2.166.000 tona, na površini od 285 ha uz prinos od
7,6 t/ha, dok se domaće potrebe kreću na razini 1.416.000 tona.
Stoga su i određene količine iz ovogodišnje proizvodnje
namijenjene izvozu inače bi se mogli pojaviti logistički problemi
s prijemom i skladištenjem svih količina žitarica i uljarica koje
treba pobrati i uskladištiti ove jeseni, objašnjavaju.
Na razini EU procjena ovogodišnje proizvodnje kukuruza (67,8
milijuna tona) je za 3,7% veća u odnosu na prošlu godinu (65,4
milijuna tona), a završne zalihe (procjena viška u godini) za
2021./2022. tržišnu godinu kreću se oko 14.887.000 tona.
– Unatoč ovim pokazateljima, koji ne ukazuju na bitne manjkove u
EU i kod nas, i dalje je prisutan je trend zadržavanja visoke
cijene kukuruza u EU i kod nas. Takvo stanje upućuje na potreban
oprez i stalno praćenje situacije te Ministarstvo poljoprivrede
svakoga tjedna prati uvoz, izvoz, cijenu te procjenu zaliha
kukuruza i u skladu s time formira postupanja – kazali su iz
ministarstva.
S obzirom na ograničeni doseg interventnih mjera, odlučili su se
za programe potpore, financirane iz državnog proračuna i odobrene
od strane EK te usmjerene na saniranje posljedice COVID-19
krize, poremećaja na tržištu stočarskih proizvoda te
povećanja cijena stočne hrane i energenata, dosad su, ističu,
izradili devet interventnih programa potpore ukupne vrijednosti
526 milijuna kuna.
Dodatno, nakon pet krugova pregovora s EK, sektoru stočarstva
odobrena su dodatna sredstva za dobrobit životinja u iznosu od
130 milijuna kuna, odnosno na 220 milijuna kuna, uz novu potporu
vrijednu više od 100 milijuna kuna za poticanje korištenja
stajskog gnoja, pri čemu će uvećane i nove potpore biti isplaćene
za ovu proizvodnu godinu.
– Dio poljoprivrednika koji se bavi tovom junadi nije bio u
mogućnosti isporučiti planiranu proizvodnju na tržište te su
utovljena grla prešla optimalnu tjelesnu masu, kao i gornju
starosnu dob koja je propisana uvjetima za dodjelu proizvodno
vezanih plaćanja. Uz odobrenje EK donijeli smo odluku da se
iznimno za 2020. godinu za Proizvodno vezane potpore za tov
junadi povećava prihvatljiva starost grla s 24 na 28 mjeseci za
sva grla isporučena do 31. prosinca 2020. godine. Jednaka pravila
primjenjivat će se i tijekom 2021. Proizvodno vezane potpore za
mliječne krave, krave dojilje, tovnu junad, ovce i koze planiraju
se zadržati i u idućem programskom razdoblju – kažu iz resornog
ministarstva.
Kao nastavak niza donesenih mjera, u postupak notifikacije upućen
je i novi program pomoći sektoru stočarstva vrijedan 171 milijun
kuna. Također, budući da program potpore za COVID na razini EU-a
ističe krajem godine, na sastanku ministara poljoprivrede država
članica EU, održanom 11. i 12. listopada, zatražili smo od EK
produljenje ovoga programa za godinu dana. Za sada je izvjesno da
će se takve vrste potpora moći odobravati u prvoj polovici iduće
godine, a očekujemo da će biti prihvaćen i naš zahtjev da se
program produlji za godinu dana – naglasili su iz Ministarstva
poljoprivrede.