Nakon što je politički tajnik Mosta Nikola Grmoja na izvanrednoj pres-konferenciji, ekskluzivno i otprilike trećinu prosječnog životnog vijeka post festum, javnost obavijestio o tome što su hrvatski politički tjednici objavljivali na naslovnicama prije pune dvadeset i tri godine, optužujući pritom Vladimira Šeksa da je kao tadašnji potpredsjednik Vlade zataškavao kreditne financijske malverzacije Agrokora i Zagrebačke banke, prozvani se Šeks promptno, još istoga dana ‘naručio’ za gostovanje u Temi dana i beskompromisno stao u svoju obranu.
Kada je riječ o spomenutim malverzacijama i nepravilnostima, o svojim je saznanjima, kaže, napisao stotine dopisa i uputio ih na adrese Financijske policije, DORH-a, Porezne uprave, Ministarstva financija, Carine, MUP-a, ali – uvijek, kao što već znate, u priči postoji nekakav ali – ‘ali riječ je bila’, istaknuo je nekadašnji potpredsjednik Vlade, a sadašnji savjetnik premijera Plenkovića, ‘o vrlo sofisticiranim postupcima otkrivanja malverzacija, a tijela represije nisu bila kvalificirana i educirana da maherima visokog kalibra uđu u trag’.
U prijevodu bi to značilo da je organizirani kriminal bio superioran državnim institucijama koje su se tim istim kriminalom trebale baviti.
Nije, pobogu, na policiji i Državnom odvjetništvu da se organiziraju i iza rešetaka strpaju notorne konjokradice. Ili, ako hoćete, pšenicokradice.
Riječ je o zaključku koji je nekim čudom prošao ispod radara šire javnosti. Da vam je nešto slično kazala prodavačica u kvartovskom štacunu, bilo bi vam smiješno i vjerojatno ne biste obraćali mnogo pažnje. Međutim, kada to kaže HDZ-ov faraon, vrlo dobro upućen u sve faze i elemente propasti samostalne i neovisne hrvatske države, onda to zaslužuje ostati zabilježeno.
Nitko nikada, naime, prije Šeksa, nije tako plastično definirao svu tragičnost suvremene hrvatske zbilje. Ovdje policija nije dorasla lopovima, pametni i sposobni nisu dorasli pokvarenim glupanima, radnici povlaštenoj oligarhiji, ovdje, kako je ono išlo, ‘represivni organi nisu kvalificirani i educirani da maherima visokog kalibra uđu u trag’.
Vi ste, naravno, naivno i lakovjerno, poput punokrvnih hlebinaca, sve ove puste godine mislili da je Hrvatsku na prosjački štap dovela bulumenta drumskih razbojnika koja je na dispoziciji imala sve državne institucije, uključujući i taj famozni represivni aparat, koja je krojila zakone po vlastitoj mjeri i za kunu poklanjala društvenu imovinu odabranim pojedincima, a sada vam se napokon otvorilo kako je ipak bila riječ o fantomskoj skupini ‘vekave’ mahera kojima je nemoguće ući u trag.
Sedamdeset posto tog vremena, možda ćete ostati iznenađeni, na vlasti nije bila komunistička kamarila, nego upravo državotvorna desna opcija.
Propast projekta samostalne države, koja se, između ostalog, očituje u posvemašnjoj pauperizaciji, gospodarskom krahu, masovnom egzodusu stanovništva i uspješnoj likvidaciji bilo kakvih moralnih načela, stoga nije razlog za likovanje ovdašnje oslabjele ljevice, nego predstavlja potpuni poraz patriotizmom nabijene desnice.
Ta ista desnica potkapacitirana je do te mjere da čak nije u stanju detektirati istinskog neprijatelja. Pa ga sukladno tome neće naći u stranim kreditorima ili američkim lešinarskim fondovima poput Knightheada, koje upravo ovih dana preuzimaju ulogu izvršne i sudske vlasti u Hrvatskoj, već u redovima domaćih izdajnika i tobožnjih jugonostalgičara.
Države su poput kućanskih aparata, ljubavnika, britvica za brijanje i ostale potrošne robe – imaju smisla jedino ako su bolje i svrsishodnije od prethodnih. Zadnjih četvrt stoljeća svjedočimo međutim tužnim sudbinama čak šest država koje su gotovo po svim kriterijima gore od one iz koje su proizašle.
Zadnjih dvadeset i pet godina uspješno je tako okončan proces tranzicije iz faze kulta ličnosti u fazu apsolutne bezličnosti.
Riječ je, kako vidite, o vrlo sofisticiranim malverzacijama mahera visokog kalibra iz redova ovdašnjih političkih elita, a biračko tijelo nije kvalificirano i educirano kako tome stati na kraj.