Vrlo brzo nakon što smo objavili članak pod naslovom ‘SVE O OTPADU Kišić (detaljno) odgovorio na dio pitanja, Čehok ni na jedno‘, pristigao je i odgovor iz stožera Ivana Čehoka.
Želja nam je bila na jednome mjestu odgovoriti na barem neka iz cijelog niza pitanja koji su vezanu uz složenu problematiku varaždinskog otpada (ne samo baliranog), a znati kakav stav o toj temi imaju dva kandidata za varaždinskog gradonačelnika smatrali smo iznimno važnim.
Više o ovoj temi pročitajte u navedenom članku, gdje možete vidjeti i odgovor Alena Kišića. On je po prvi puta javno predstavio tri opcije koje vidi kao mogućnosti za rješavanje problema baliranog otpada.
> SVE O OTPADU Kišić (detaljno) odgovorio na dio pitanja, Čehok ni na jedno
U nastavku donosimo odgovore Ivana Čehoka o toj temi, u cijelosti do kraja članka.
– Tijekom kampanje konstantno naglašavam potrebu da Varaždin postane ‘zeleni grad’. U našoj deklaraciji Grad poželjan za život jasno je naznačeno da Grad Varaždin neće biti ‘grad prijatelj prljave industrije’.
Kroz institut komunalne naknade, ekološke rente i svih drugih zakonski raspoloživih sredstava (kontrola, monitoring, inspekcija, analize onečišćenja, urbanistički planovi) obeshrabit ćemo one koji se bave industrijom komunalnog otpada.
Ne zna se status pravnoga spora
Na žalost, kapacitet je povećan mimo prvotnoga ugovora iz 2008. godine i volje gradske vlasti.
Prvotna ideja bila je obrada samo baliranoga i tekućega otpada do otvaranja županijskoga centra. Da je to istina, potvrđuje Ugovor između Fonda i grada gdje točno tako stoji.
Napominjemo da nitko osim bivše vlasti ne zna što je sve Grad Varaždin učinio u pregovorima s koncesionarom, koji je status pravnoga spora, što radi Varaždinska županija, je li postrojenje kupljeno, u koju se svrhu kupuje i kako je došlo do povećanja kapaciteta.
Povaćenje kapaciteta dozvolio SDP/HNS
Kao vijećnici, ljudi s moje liste, Avar i Bunić, bili su rezolutno protiv povećanja kapaciteta MBO postrojenja i tražit ćemo odgovornost svih koji su to dopustili.
Mi ne znamo jer imamo samo spoznaje preko medija, je li u vještačkom nalazu koji je predan Sudu utvrđeno da MBO ima određene nedostatke.
Koristim priliku da podsjetim sve građane da je povećanje kapaciteta za tri puta dozvolila Varaždinska županija i Grad Varaždin u mandatu SDP/HNS.
Nije ključan kapacitet, nego državni plan
Međutim, zaboravili su da postoji plan po kojem se obrada može odvijati samo u regionalnim centrima.
Stoga nije točna konstatacija iz vašega pitanja da je bitan kapacitet, dapače, kapacitet nije ključan nego je ključan državni plan koji određuje gdje su regionalni centri.
U novome planu što ga je Vlada RH usvojila kao RCGO je predviđena upravo Piškornica, a ne grad Varaždin.
Kroz zakonski raspoloživa sredstva pokušati ćemo smanjiti kapacitete MBO-a i protiv smo toga da Piškornica, koja je u 22,5-postotnom vlasništvu Varaždinske županije kupi MBO.
Dapače, žestoko ćemo se suprotstaviti tome da se ta kupnja, kao do sada, odvija mimo znanja i volje građana Varaždina.
Naravno da je vlasništvo nad MBO-om bitno jer javno vlasništvo znači i veću mogućnost javnoga nadzora.
Smanjit ćemo stvaranje mješovitog otpada
Grad Varaždin će kroz primarnu selekciju (ZERO WASTE) u skoroj budućnosti smanjiti generiranje komunalnog otpada sa 10.000 na 6.000 tona godišnje, i to je primarni cilj koji želimo postići.
Mi želimo da Grad Varaždin bude mjesto visokih tehnologija, obrazovanja i turizma i nama ne trebaju centri za gospodarenje otpadom u Brezju.
Dio bala može se zbrinuti odmah
Glede baliranog otpada, jasno smo istaknuli da postoji određeni dio baliranog otpada koji nije predmet koncesije i sa njegovim zbrinjavanjem ćemo početi odmah. Sada je tamo oko 100.000 tona baliranoga otpada.
Postoji plan sanacije koji je navodno Ministarstvo odobrilo i može biti temelj za povlačenje sredstava od Fonda i države.
Mirno okončati spor s CIOS-om
Oko ostatka baliranoga otpada treba pokušati mirno okončati pravni spor između CIOS-a i Grada i nakon toga zadužiti Varkom koji je po zakonu odgovoran da na relaciji Fond-Ministarstvo-Gradsko vijeće započne s uklanjanjem ostatka otpada.
Imamo dvije varijante, jedna ako bi se ostalo na dosadašnjoj koncesiji, druga ako se raskine.
Po prvoj, dio otpada morat će se predobraditi, dio će odmah moći ići na odlagališta, ali tada treba tražiti nižu cijenu, manju od 500 kuna.
Teško procijeniti trošak
Druga, ako se koncesija raskine, da se raspiše natječaj za sanaciju i da se privuku sredstva Fonda od 60% ukupnoga troška.
Procjenjivati trošak zbrinjavanja bala bez prethodne financijske analize bilo bi neozbiljno, ali ću podsjetiti građane da je bivša vlast ostala bez gotovo 40 milijuna kuna državnih sredstava za zbrinjavanje, što je pak bilo odobreno Ugovorom između Fonda i grada 2010. godine.
Financijski je sigurno isplativije rješenje koje će uključiti i sredstva Fonda i države jer onda građani neće morati snositi troškove izravno.
