Guliveri ispraznog laprdanja i Liliputanci djela – to je otprilike današnji SDP

U tijeku je kampanja za unutarstranačke izbore u SDP-u. Dojučerašnji Milanovićevi lakaji trude se uvjeriti članstvo u to zašto bi baš jedan od njih trebao preuzeti upravljanje partijom. N1 televizija uživo prenosi sučeljavanje sedmero kandidata. Neugodno je gledati kako su svi na Bero, Goga i Pica. Pravi drugovi.

Svilenim bi gajtanom jedan drugog za trećeg zadavio. Teško je odvagati je li iritantnija ta usiljena esdepeovska familijarnost ili ono hadezeovsko aklamacijsko svršavanje po principu ‘tko se slaže?, svi se slažemo!, idemo dalje!’ Stranka je pretvorena u Potemkinovo selo. Ovdje je zapravo riječ o bjelodanoj potvrdi stare politološke teze koja kaže da najljući oponenti s najperfidnijim namjerama, oni koji će ti najprije zabiti nož u leđa, dolaze u pravilu iz redova iste stranke.

Sve vrvi od općih mjesta, prožvakanih floskula, poslovičnih ‘možda’ i pseudoprofetskih ‘moranja’ i ‘trebanja’ u koje teško da mogu povjerovati i sami kandidati i stranački delegati, a kamoli da bi u nešto takvo mogli povjerovati potencijalni glasači. U najkraćem, bezidejno, bezmudo i kompromiserski. Nema tu ničeg konkretnog. Ničeg za što bi se čovjek mogao uhvatiti. Guliveri ispraznog laprdanja i Liliputanci djela. Otprilike tako mogao bi se najtočnije opisati današnji SDP.

Tajming

Zagrebački Županijski sud potvrdio je optužnicu protiv zadarskog ‘birgemajstera’ i nekadašnjeg ministra mora, prometa i infrastrukture Božidara Kalmete u takozvanoj aferi Remorker. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta tereti ga da je povezao ljude iz svojega ministarstva, Hrvatskih cesta i Hrvatskih autocesta radi izvlačenja višemilijunskih iznosa iz tih državnih kompanija.

Odluka Suda nemalo je razveselila samog Kalmetu. To je međutim manje važno. Osim njega, na sudu će se opet naći i poznati poduzetnik Tomislav Horvatinčić. Podsjetimo, Horvatinčić je u kolovozu 2011. kod otočića Lukovika u primoštenskom akvatoriju izazvao pomorsku nesreću u kojoj je poginuo talijanski bračni par Salpietro, zbog čega je osuđen na uvjetnu kaznu od dvadeset mjeseci zatvora. Nije na odmet spomenuti kako je nakon svega upravo on našao apartnim tužiti djecu poginulih supružnika ne bi li na taj način od njih iskamčio dvjesto i kusur hiljada eura za sanaciju štete nastale na jahti kojom je prepilio jedrilicu nesretnih Talijana.

Uglavnom, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zadru prihvatilo je žalbu šibenskog Državnog odvjetništva te ukinulo prvostupanjsku presudu. Suđenje se vraća na početak. To je međutim manje važno. Ono što je najvažnije i što mene najviše zanima – kao, uostalom, i veliku većinu istinoljubivih Hrvata – jest odgovor na pitanje zašto baš Kalmeta i Horvatinčić i zašto baš sada.

Kult smrti

Biskup Vlado Košić ne posustaje. ‘Mira neće biti sve dok postoji abortus’, poručio je tako ovih dana komentirajući ratne strahote u Siriji. Zajebavam se, naravno. Uvaženi biskup doduše jest izjavio upravo to, ali na posebnoj misi upriličenoj povodom okončanja ovogodišnje molitvene kampanje inicijative ’40 dana za život’.

‘Nažalost, neki ljudi stvarno imaju iskrivljenu savjest i to ne razumiju, kao da je ubijati nečije pravo’, kazao je. Pametan čovjek, sasvim je vjerojatno, na ovakve bi gluparije samo odmahnuo rukom. Nije vrijedno spomena. Opet, to se može činiti neodgovornim. S obzirom na to da potpisnik ovih redaka sebe ne doživljava odveć pametnim, zadržava sebi pravo da nakon svake slične logoreje upozori javnost na činjenicu da je Košić besprizorni farizej.

Kako drugačije nazvati čovjeka koji u jednome času ostrašćeno palamudi o pravu na život, a već u sljedećem tronuto balavi ruke pravomoćno osuđenog ratnog zločinca iz Ahmića. Ispada otprilike da bi abortus trebalo zabraniti iz jednog razloga – kako bi Košićevi kućni ljubimci imali koga ubijati. Osim toga, biskup Košić – namjerno ili slučajno, svejedno – smeće s uma jednu poznatu stvar – ako ne računamo islam, veći kult smrti, kojemu je dakle ona glavni i jedini cilj, od kršćanstva teško da postoji pod ovom kapom nebeskom.

Kolektivna onanija

Ne posustaju, bogami, ni dežurni dušobrižnici iz GROZD-a. Svako toliko, kada se čovjek već naivno ponada kako su racionalnost i empatija prevladali nad zatucanošću i netolerancijom, oni u javnosti potegnu novo zvono za uzbunu. Jednoga dana, vidjeli nismo, Grozdić je, kažu, poslao pismo. U njemu poziva sve simpatizere da se uključe u javnu raspravu o obrazovnoj reformi.

‘Upoznajte i svoje prijatelje s ovom aktualnom situacijom koja je opet postala dramatična i oko koje se opet svi moramo angažirati’, stoji u pozivu koji potpisuje predsjednica udruge Kristina Pavlović. Pa onda: ‘U prijedlogu su zanemarene nacionalne vrijednosti domoljublja i hrvatski nacionalni identitet te općeljudske vrijednosti kao što su etičnost, moralnost i vrijednost braka i obitelji.’

Onda još malo o prihvatljivim i neprihvatljivim dodirima pučkoškolaca za koje se zna da imaju svoje korijene u seksološko-pedofilskim krugovima temeljenim na zloglasnim istraživanjima Kinseyeva instituta i dramatično proročanstvo za kraj: ‘Konačna bitka između Gospodina i vladavine Sotone će se voditi oko braka i obitelji.’

Sve je, kako vidite, na tragu onih klasičnih priča o štetnosti masturbacije, tinejdžerskog ljubljenja i ‘dvospolnih’ škola o kojima već godinama drve flagelanti iz HRAST-a i GROZD-a, a da zapravo baš nikada dosad nisu ponudili spomena vrijedno objašnjenje zašto bi dakle netko tko je jednom u životu uhvatio veseljka u šaku, kažiprstom pritisnuo đavolju kvržicu, pogledao pornić ili čitao Zolu, Lawrencea ili Ferića bio manje etičan i moralan od bilo koga drugoga, i zašto, na kraju krajeva, jednoga dana ne bi zasnovao sretnu obitelj.

Kada bi, jebiga, masturbacija imala tu moć da od svakog tko se prihvati posla učini poremećenog pervertita i bolesnika, to bi značilo da je u ovoj bijednoj državici normalan jedino Ladislav Ilčić. A u to je, složit ćemo se, ipak nešto teže povjerovati. Do konačne bitke Gospodina i Sotone ostalo je malo vremena. S ciljem svehrvatskog pomirenja i očuvanja nacionalnog identiteta predlažem jednu kolektivnu, što masovniju drkicu pred kipom jedinog nam i vječnog Jelačića bana.

Za lokalnu prigodu dobar će biti i Grgur Ninski. Uzmimo, braćo, pjetlića u jednu ruku, u drugu Bibliju ili Marulićevu Juditu. Neka vide da nas ima.

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije