Vrijeme je za jedan – naravno, potpuno nepotreban, uzaludan, bespomoćan i besmislen – maglovito skicirani osvrt na tzv. Vatikanske ugovore. Povod: u subotu, 22. listopada, održava se četvrti po redu protestni skup pod nazivom RASKID. Skupit će nas se stotinjak koji će prosvjedovati protiv Vatikanskih ugovora i tražiti njihovo raskidanje. Mnogi će ovaj prosvjed doživjeti kao provokaciju – i neće biti sasvim u krivu, piše Nenad Horvat za Kontraportal.
Zašto je bitno da te nesretne Vatikanske ugovore raskinemo? Zašto je bitno da eutanaziramo tu svetu kravu, svetiju od hrvatskog Ustava?
Kao prvo, zato što su Vatikanski ugovori – preciznije, četiri ugovora Republike Hrvatske sa Svetom Stolicom – vazalski. Oni su, poslušnički, sluganski i podanički. Potpisani su totalno netransparentno; zna se čije su oni maslo, ali to nije toliko bitno (premda možda i jeste). Oni su asimetrični: oni jednu stranu obavezuju da daje, a drugu da prima – i točka. Jedni su gazde, drugi platiše. Oni su ponižavajući i degradirajući, bazirani na servilnosti i poslušnosti. Oni su – što je posebice bolno – “stariji” od Sabora RH i “stariji” od svakog zakona – uključujući i Ustav. Oni, dakle, podrazumijevaju odricanje od dijela državnog suvereniteta (iz čista mira, i ne tako malog), onog istog suvereniteta zbog kojeg se išlo u rat.
Kao, drugo, oni su neraskidivi i – kao što bi rekla njegova uzoritost kardinal Josip Bozanić – imaju trajnu vrijednost. Zanavijek, za vječna vremena, dovijeka i do konca svijeta. Do drugog dolaska Isusa Krista. Konzumacija ovih ugovora nema vremensko ograničenje, nema roka trajanja. Trajat će dok jedna od ugovornih strana blago u Gospodinu ne izdahne. Vatikanski ugovori nisu – ako sudimo zdravorazumski – ugovori s Vatikanom, nego samim Ocem Bogom Svemogućim… ili?
Kao treće, oni su selektivni, odnosno diskriminirajući. Ne postoje, naime, Carigradski ugovori, Meko-Medinski ugovori, a ni Jeruzalemski ugovori. Postoje samo Vatikanski. Pozvat ćete se na najsvježiji popis stanovništva – onaj posljednji iz 2011. godine? Tamo gdje piše da u Hrvatskoj ima 86 posto katolika? Ima li itko tko ovaj postotak uzima zdravo-za-gotovo? Koliko bi od tog broja otpalo kad bi se, ne daj Bože, uveo nekakav simbolični crkveni porez? Ne bi otpao svaki deseti; svaki deseti bi ostao. Svi ostali su ponosni katolici, ali na trošak države!
Vatikanski ugovori zanimljivi su na mnogo načina. Oni su – s aspekta Republike Hrvatske – mazohistički. Oni su bezmalo suicidalni. Kako bi to izgledalo kad bi tele potpisalo Mesarske ugovore s mesarom? Kako bi vam zvučalo kad biste čuli da je hidrant potpisao Pseće ugovore s psom? Što biste pomislili kad bi muha potpisala Vjetrobranske ugovore sa šoferšajbom? Kamo bi miša odvelo da potpiše Mišolovske ugovore s mišolovkom? Ili Mačje ugovore s mačkom? Ivici i Marici nikad na pamet ne bi palo da potpisuju Vještičje ugovore sa zlom vješticom!
Vatikanski ugovori – štogod netko rekao i kakogod se netko bunio – rimokatoličkoj vjeri daju status državne religije. Zauzvrat, crkva se miješa u sve živo i neživo – od politike do ginekologije. Nešto slično imamo u Iranu, koji sebe službeno naziva Islamska Republika Iran. Još bismo i riskirali te silne stotine milijuna, lakše bismo ih prežalili kad bismo mogli reći: na, tu su ti pare i gubi se, nestani! Ali ne! Oni pohlepno uzmu pare, traže još… ali hoće i utjecaj u svjetovnom životu. Vatikanski ugovori nisu samo vreća bez dna u financijskom smislu; oni su šaka u oko u sekularističkom smislu.
* * *
Što bismo rekli za pojedinca, za privatnu osobu koja bi se – ničim izazvana – ugovorno obvezala prema nekome onako kako se Republika Hrvatska obavezala prema Svetoj Stolici? Rekli bismo da baš i nije ubrojiva i da baš i nije poslovno sposobna. Osobi lišenoj poslovne sposobnosti treba skrbnik koji će se brinuti o njezinim pravima i interesima. A neubrojivi počinitelj? Njega se ne kažnjava, njega se šalje na liječenje…
* * *
Domoljubna raja, konačno, i ne zaslužuje drugo nego da joj se lupi harač, budući da se Crkva predstavlja kao – pazi sada – čuvar nacionalnog identiteta Hrvata!!? Može li gluplje? Može li kretenskije? Katolička crkva – tako piše u katekizmu za niže razrede osnovne škole – ne priznaje nikakvu domovinu na zemlji, nego samo kraljevstvo nebesko. To je za katolika jedina prava domovina i samo njoj duguje lojalnost. Sve drugo su trice i kučine, ali – ako se te trice i kučine mogu naplatiti, zašto ne? Zato – i samo zato – postoje gramzljivi Vatikanski ugovori. I zato ih treba raskinuti.
* * *
Stoga, umjesto zaključka: kad bi Bog postojao, bio bi sekularist. A vjerojatno i ateist…
