Istekao je rok za predaju kandidacijskih lista za izbor zastupnika na prijevremenim parlamentarnim izborima u rujnu. Iz DIP-a javljaju kako su nemale glavobolje sastavljačima lista i ovoga puta zadavala pravila o zastupljenosti žena na izbornim listama, kvota od četrdeset posto, propisana Zakonom o ravnopravnosti i Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski sabor.
Dakako, riječ je o zakonima koji su po diktatu uvezeni iz pristojnijih zemalja i koji možda lijepo funkcioniraju u Finskoj, ali naprosto je teško povjerovati u to da će ikada zaživjeti u državi kao što je Hrvatska. Jasno je to manje-više svima, zato i jest moguće da se bez problema prihvaćaju i one liste koje nisu u skladu sa zakonskim propisima.
‘Taj je prezir prema ženama toliki u Hrvata, geografima bolje poznatim pod imenom Uskoci ili Morlaci, da kada žele govoriti o svojim ženama, upotrebljavaju onaj isti vulgarni izraz kojim se služi narod pri opisivanju nedostojne životinje.’ Upravo ovako je nadasve kulturne običaje Hrvata u osamnaestom stoljeću opisivao talijanski opat Alberto Fortis u svom poznatom djelu ‘Viaggio in Dalmazia’.
Koliko se pak položaj žena promijenio otada do danas i koliko su one napredovale u društvenoj hijerarhiji lijepo se može iščitati iz prošlotjednog ogleda dr. Ivice Raguža – uočite pompoznu titulu ispred imena, žalosna ti majka, bijedna državo – objavljenog u Glasu Koncila pod naslovom ‘Marijina poslušnost i žene danas’.
‘Neposlušnost je zajednički grijeh i Adama i Eve, ali on pogađa ponajviše ženu jer je đavao prvotno po ženinoj neposlušnosti čovjeka učinio robom grijeha’, piše tako uvaženi teolog i profesor na Katoličko bogoslovnom fakultetu u Đakovu pa nastavlja s obrazloženjima: ‘Dakle, po ženinoj neposlušnosti grijeh je ušao u svijet. Stoga je žena i danas na poseban način i dalje u velikoj napasti neposlušnosti. Neposlušnost ovdje znači da je žena u iskušenju da svoj život gradi bez Boga, da ne želi imati ‘glavu'(Isus Krist, Crkva, muškarac) kojoj treba biti poslušna.
‘Zvuči kako i jest, dakle van pameti. Ako vam međutim još uvijek nije jasno o kakvoj se neposlušnosti točno radi, dr. Raguž u nastavku nudi dodatno objašnjenje: ‘Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan.’
Ako vam ni sada nije posve jasno, ima toga još. ‘Neposlušnost se isto tako pokazuje u onome što bismo nazvali dvama biblijskim sindromima neposlušne žene, ‘Martinu sindromu’, aktivističkoj ženi bez poslušnosti, bez smiraja, i ‘Magdaleninu sindromu’, lijenoj ženi ugode i užitaka, pretjerane brige za sebe.’
Najbolje će, ustvari, biti da pojednostavimo stvari i da ovaj teško prohodni doktorsko-teološki diskurs prevedemo na jezik razumljiv i najbedastijem Hrvatu, domoljubu i katoliku. Ukoliko dakle ‘posjedujete’ ženu koja iz nepoznatog razloga ne ustaje kada Otac, Pater, Isus, Bog, Krist, to jest Vaše Prvotno Visočanstvo uđe u sobu, koja kasni s ručkom cijelih deset minuta i ne vjeruje u bajku da je postala od vašega rebra, koja drži do sebe i misli svojom glavom, koja ne shvaća da je drugotna i vječito mrmori nešto o emancipaciji i ravnopravnosti, vi joj lijepo te pizdarije izbijte iz glave tako što ćete je propustiti kroz šake.
Odvalite joj jednu preko zubiju, izbijte joj bubreg, neka bezobrazna baraba napokon vidi svoga Boga. Vaš je problem – sad vam se napokon otvorilo – u tome što ste pogriješili u samome startu. Njena neposlušnost rezultat je vašeg sažaljenja i prekomjerne tolerancije.
Riječ je o dobro poznatoj i navlas istoj situaciji kao kad Krpa u Schmidtovim ‘Metastazama’ ženi razbije glavu vratima i onda nakon svega zaključi kako je naprosto predobar prema njoj. Na koncu, dobro je znati da je Ragužev esej objavljen upravo u službenom glasilu Kaptola, u Glasu Koncila.
Isto kao što je dobro znati i to da će militantnije frakcije tog istog Kaptola, svi oni vigilanti i obiteljaši, svi ti liliputanci pameti i duha, bude li trebalo već sutra iznova zatražiti zabranu ‘seksističkih’ reklama Hrvatske lutrije i lanca obuće Shooster te skidanje predstave ‘Fine mrtve djevojke’ s repertoara u Gavelli, sve zbog plakata s lezbijski konotiranim likom Djevice Marije, pozivajući se, eto, upravo na čast i dostojanstvo istih tih neposlušnih i drugotnih žena. Nema nikakve sumnje, da hipokrizija ima ime zvala bi se Katolička crkva.
