Istaknuti skladatelj govori o ogromnom uspjehu svog baleta, o Baroknim večerima, varaždinskoj kulturi i mnogim drugim temama…
Davor Bobić, jedan od najistaknutijih suvremenih hrvatskih skladatelja i glazbenih organizatora, u opširnom razgovoru za portal Glazba.hr osvrnuo se na svoje najnovije uspjehe, ali i najavio buduće projekte. Govorio je o svom viđenju kulture i stvaralačkog rada, utjecaju tehnologije na umjetnost, kao i svom posebnom odnosu s Varaždinom.
Bobićevo stvaralaštvo obuhvaća širok spektar glazbenih formi, od simfonijskih djela do baleta, a posebnu pozornost posvetio je promicanju rane, barokne glazbe kroz Varaždinske barokne večeri, čiji je dugogodišnji ravnatelj.
Bilo je nekoliko povoda za intervju – prvi je iznimna uspješnost baleta Snježna kraljica, koji je Bobić skladao u suradnji s redateljem i koreografom Sveborom Sečakom. Ovo djelo, jedno od rijetkih originalnih hrvatskih cjelovečernjih baleta, izazvalo je senzacionalne reakcije publike i kritike.
Bobić je također podijelio dojmove s 54. Varaždinskih baroknih večeri, festivala koji je ove godine bio posvećen mladima te predstavio Portugal kao zemlju partnera. U planovima za iduće izdanje festivala, Bobić ističe ambiciju da objedini ansamble iz svih dosadašnjih partnerskih zemalja, čime bi festival dodatno učvrstio svoju poziciju na europskoj kulturnoj mapi.
U dva dana 1500 ljudi
U Hrvatskome narodnom kazalištu u Osijeku održana je premijera Snježne kraljice prema bajci Hansa Christiana Andersena. Bobić je na glazbi radio preko godinu dana, a tek se sada ubiru plodovi tog rada.
“Baš sam danas primio poruku od redatelja i koreografa Svebora Sečaka da smo dobili još jedan u nizu pozitivnih osvrta. Naglasio je da se ne sjeća koji je balet nakupio takav niz pozitivnih kritika, barem u novijoj hrvatskoj kazališnoj povijesti”, rekao je Bobić.
On sam kaže da je riječ o povijesnom uspjehu.
“U Splitu balet je u dva dana pogledalo preko 1500 ljudi. Već su tamo sada gotovo popunjene nove predstave za konac siječnja i početak veljače. Izniman je interes i za novih pet predstava u Osijeku, a ugovorene su tri izvedbe u travnju u Varaždinu”, nabraja.
Ističe kako je cijela produkcija baleta na svjetskoj razini.
“Snježna kraljica će i sljedeće godine biti na repertoaru u Splitu. U međuvremenu, nadamo se još nekim gostovanjima u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. Riječ je o ogromnom i neočekivanom uspjehu. Moram posebno zahvaliti intendantima Vladimiru Hamu i Vicku Bilandžiću, baletnim umjetnicima i glazbenicima u Osijeku i Splitu pod vodstvom maestra Stjepana Vugera, koji su to fantastično iznijeli. Autorski tim, na čelu s našim baletnim prvakom, znamenitim Sveborom Sečakom, ostvario je fascinantnu sinergiju. Kostimi i video projekcije apsolutno su u svjetskom vrhu”, navodi Bobić zaslužnike.
Vjeruje kako je takav balet spreman za najveće pozornice Europe, ali i svijeta.
“Prije svega riječ je o iznimno velikoj produkciji. Na primjer, na sceni u Osijeku bilo je otprilike pedeset plesača, dok ih je u Splitu na pozornici njih čak osamdesetak. U tome i jeste upravo najveća vrijednost ovog projekta u smislu angažmana osnovnoškolske djece i srednjoškolaca. Drago mi je da je veliki broj mladih uključen u ovaj baletni spektakl, naravno uz vrhunske profesionalne plesače. To je izazvalo nevjerojatno pozitivan odjek u javnosti. Vjerujem da će Snježna kraljica kroz par godina igrati na svjetskim pozornicama”, objašnjava Bobić.
Veliki fokus na mladima
Kao i svake godine već više od pola stoljeća, tako je i ove krajem rujna i početkom listopada održan znameniti varaždinski festival – Varaždinske barokne večeri. Zemlja partner bio je Portugal, koji je na festival rane barokne glazbe stigao na 54. izdanje.
“Portugal nam je bio zemlja partner i priča s njima nam je iznjedrila još jedan sjajan festival, prije svega u organizacijskom smislu, zahvaljujući Koncertnom uredu Varaždin pod vodstvom Raymonda Rojnika te izvrsnom timu koji tehnički odrađuje logistiku. S druge strane, u programskom smislu čuli smo ono što dosad nismo – doživljaj portugalske rane glazbe koja nikada nije bila na programu Baroknih večeri”, navodi Bobić te nastavlja:
“Tu su se istaknula imena skladatelja iz portugalske ostavštine rane glazbe koja su publici bila itekako zanimljiva. Posebnost festivala su i aktivnosti njihovih kulturnih institucija koje su prepoznale i podržale dolazak njihovih ansambala i solista u Varaždin. Tu je, dakako, od neprocjenjive važnosti bila i pomoć Veleposlanstva države Portugal u Zagrebu, koje nam je osiguralo fantastičnu podršku”, ističe Bobić.
Smatra da je ove godine napravljen iskorak, a održan je i jedan od programa koji se ustalio tijekom pandemije.
“Za mene je ove godine bio iskorak veliki broj koncerata koje smo posvetili mladima. Od vrtićke dobi (predstava Mirabilia) pa sve do fascinantnog koncerta mladih glazbenika koji su bili ujedinjeni u jedinstveni Barokni orkestar mladih europskih talenata. Glazbena škola Varaždin uspjela je objediniti većinu tih vodećih škola srednje Europe. Možemo samo zamisliti kako je toj djeci bilo muzicirati na ovakvom znamenitom festivalu. Tu je bio ponovno i tradicionalni koncert Glazbene škole u Varaždinu s našim najboljim mladim solistima uz pratnju Varaždinskoga komornog orkestra. Tijekom pandemije uveli smo tzv. Koncert 4 akademije. U tom programu studenti akademija iz Splita, Zagreba, Osijeka i Pule pokazuju svoje dosege u izvođenju barokne glazbe”, napominje Bobić.
Ove godine naglasak je stavljen na mlade, a to znači da je mladim glazbenicima pružena konkretna potpora u njihovu radu i razvoju karijere.
“Cijelo ovogodišnje izdanje bila je posveta mladima, naravno uz zemlju partner Portugal. Nekako smo se uspjeli vratiti u uobičajeni festivalski ritam nakon pandemijskog razdoblja, iako ovaj rat u Ukrajini nimalo ne olakšava cijelu situaciju te utječe na globalnu svijest. Mladima je nevjerojatno teško nositi se s izazovima današnjeg vremena pa smo željeli preko festivala utrijeti nadu na način da im budemo konkretna potpora. Cilj nam je da napokon u godinama koje su pred nama uspostavimo Barokni orkestar mladih glazbenika sjeverne Hrvatske, nešto s čime smo započeli na ovogodišnjem festivalu”, govori Bobić te dodaje:
“Željeli bismo da sjedište orkestra bude upravo Varaždin, pa tako uz održavanje seminara i majstorskih radionica omogućimo kontinuirane nastupe na Varaždinskim baroknim večerima. Na tome trebamo raditi jer talentirani učenici koji završe našu poznatu Glazbenu školu ne vraćaju se u Varaždin, već nam odlaze kao gotovi glazbenici u veće sredine u Hrvatskoj i Europi. Sve bi se to u konačnici moglo objediniti u već spomenuti toliko iščekivani profesionalni orkestar koji bi možda mogao biti ustrojen kao zasebna glazbena jedinica unutar varaždinskog HNK-a”, naglašava Bobić.
Trebamo li Studij restauracije orgulja?
Zanimao nas je način na koji se biraju zemlje partneri Varaždinskih baroknih večeri.
“Do sada nismo ponovili niti jednu državu partnera. Imamo strahovito puno upita iz različitih zemalja pa moram istaknuti da fascinira koliko se neke države natječu i trude postati zemlja partner Varaždinskim baroknim večerima. Već sada imamo približnu sliku koje će države biti naši partneri u sljedećih nekoliko izdanja festivala. Prvenstveno gledamo njihove ansamble koji njeguju autentičnu izvedbu barokne glazbe. Taj pokret razvio se u Europi prije nekoliko desetljeća, što je kod nas došlo s popriličnim zakašnjenjem. Ipak, u posljednje vrijeme razvila se kritična masa mladih glazbenika koji se školuju u inozemstvu i koji duh prosvijećenosti izvedbe rane glazbe na autentičan način odnosno povijesnu osviještenu interpretaciju prenose do publike. Iz tog usmjerenja iznjedrili su se već mnogi poznati i afirmirani hrvatski glazbenici, a od ansambala samo bih spomenuo Hrvatski barokni ansambl, zatim ansamble kao što su Antiphonus, Camerata Garestin, Ansambl Responsorium, Projekt Lazarus, ugledni međunarodni ansambl Dialogos s našom akademkinjom Katarinom Livljanić.“
Govori Bobić i o mogućnosti akademskog obrazovanja za ranu glazbu u Varaždinu.
“Može se razmišljati o tome treba li se na domicilnom Sveučilištu Sjever otvoriti Odsjek za izučavanje i interpretaciju rane glazbe ili recimo Studij restauracije orgulja. Sjever Hrvatske strahovito je bogat orguljskim nasljeđem. Ipak, sve su to skupi studijski programi koji bi trebali proći verifikaciju Ministarstva obrazovanja, a nisam siguran jesmo li toliko bogata država da se u danom trenutku ti prijedlozi mogu podržati. No svakako mislim da valja pokušati. To su neke boljke koje nas tište, a koje bismo mogli poboljšati”, kaže Bobić i nastavlja:
“Što se tiče odabire zemlje partnera, gledamo na to koja zemlja ima zadovoljavajući broj ansambala na polju osviještene interpretacije rane glazbe, a koja usput ima i bogatu tradiciju barokne glazbene baštine u smislu ostavštine djela nastalih u epohama renesanse, baroka i ranog klasicizma. Uz to, mi u sve popularnijem popratnom programu pod nazivom Total Baroque ujedno predstavljamo tradiciju, gastronomiju i folklor određene države koja nam je te godine zemlja partner. Mnogi ansambli koji nam dolaze na Varaždinske barokne večeri po prvi puta gostiju u Hrvatskoj uopće”, navodi Bobić.
Sljedeće godine je okruglo 55. izdanje – prema Bobiću, to bi se trebalo posebno obilježiti s obzirom na to da je prilika na 50. godišnjicu izostala zbog pandemije. Iznio je plan kako bi to okvirno trebalo izgledati.
“Za sljedeću godinu – a u pitanju su 55. Varaždinske barokne večeri – pripremamo nešto slično što smo planirali za 50. obljetnicu, ali tada nas je u tome spriječila pandemija. Voljeli bismo objediniti sve dosadašnje države partnere, a riječ je o ideji predstavljanja svih dosadašnjih sedamnaest partnerskih zemalja objedinjenih u jednu programsku cjelinu, a za što vlada veliko oduševljenje s njihove strane predloženim konceptom. Zanimljivo bi, primjerice, bilo poslušati kako ugledni irski ansambl Camerata Kilkenny prati glasovitu baroknu pjevačicu iz Italije Francescu Lombardi Mazzulli ili doživjeti nastup poznate izraelske umjetnice Maye Amir uz znameniti portugalski Iberian Trio. Da ne govorimo da smo ‘izmiješali’ hrvatske glazbenike s međunarodnim ansamblima. Barokne večeri trebaju biti mjesto susreta, razmjene iskustava glazbenika, mjesto razmjene programa između svih država. To je bogatstvo Europske unije i umrežavanja naroda. Svaki narod na taj način može pokazati svoje, ne samo glazbene vrijednosti”, ističe Bobić.
Pune dvorane u Tokiju, Londonu i Varaždinu
Varaždinci i gosti do sada su imali prilike gledati ansamble iz mnogih europskih zemalja, ali Varaždinske barokne večeri nisu ograničene samo na Europu.
“Varaždinske barokne večeri moraju biti jedna od vodećih manifestacija u svjetskom okviru što se tiče promicanja europskih vrijednosti. Naravno, tu ima i drugih država izvan Europske unije koje žele biti partneri. Imali smo do sada Japan, Izrael i Rusiju, a u zadnje vrijeme imamo upite čak i velikih prekooceanskih država koje pokazuju interes za partnerstvom pa smo praktički popunjeni rasporedom odnosno planiranim redoslijedom izbora zemalja do kraja ovog desetljeća. To potvrđuje da ovakav koncept itekako ima smisla i pokazuje rezultate. Ne znam koji festival u svjetskim okvirima ima ovakav konceptualni pristup”, kaže Bobić.
Koliko je teško održavati autentičnost festivala kroz godine, bilo je sljedeće pitanje. Činjenica je da je baroknu glazbu malo teže dovesti do mlađih generacija.
“Upravo je Total Baroque popratni program uveden prije nekoliko godina zahvaljujući inicijativi ravnatelja Koncertnog ureda Varaždin gospodina Raymonda Rojnika te event managera Matka Topića da se i široj publici približi koncept festivala koji ima visoku kulturološku vrijednost. Uvijek se nekako pogrešno smatralo da su Barokne večeri elitistički festival namijenjen samo jednoj određenoj kategoriji ljudi. Bio je problem približiti festival široj publici, a to sad pokušavamo preko spomenutog, vrlo sadržajnog Total Baroquea. Nastojimo u njemu prikazati da se barokna glazba može danas izvoditi na različite načine pa čak stilistički na rock ili jazz način. Uvodimo predstavljanje zemalja partnera preko njihova identiteta, tradicijskih vrijednosti, folklora, gastronomije, pa čak i mode”, nabraja Bobić te dodaje:
“Uspjeli smo ove godine crossover programima približiti festival i ciljano širokoj publici pa su, primjerice, cijenjeni ansambli poput Romeo & Julia Kören te Les Contratemps dupkom ispunili Hrvatsko narodno kazalište te su doživjeli spontane ovacije. U tome smo se izjednačili s europskim promišljanjima da je takvim programima mjesto i na festivalu visokih estetskih kriterija, a kada i malo pogledamo – takvi koncerti svugdje u svijetu pune dvorane, od Tokija, New Yorka pa do Londona. Stoga smo mišljenja da Barokne večeri moraju biti mjesto najviših standarada u glazbi, ali za publiku mora postojati svojevrsni crossover koji će privući i nove posjetitelje”, govori Bobić.
Sretan je što se publika prvi puta nakon teškog razdoblja za koncerte vratila u velikoj broju.
“Ove godine smo prema broju publike napokon došli na pretpandemijsko razdoblje iz 2019. godine. Većina koncerata bila je ispunjena publikom. Ono što me dodatno motiviralo su i ispunjeni koncerti u dvanaest susjednih gradova u četiri županije. Sa širenjem programa na toliko područje zahvaćamo dobar dio kontinentalne Hrvatske koji živi s nama u vrijeme festivala. Svi programi, čak i u onim manjim mjestima, bili su nevjerojatno posjećeni. Na kraju, ovo radimo zbog publike i zbog zadnjeg aplauza. To opravdava svrhu našeg postojanja. Glazba je najdublji ljudski izraz, najuzvišenija od svih umjetnosti. Drago mi je da sjever Hrvatske ima takvu koncentraciju publike za baroknu glazbu”, naglašava Bobić.
Koliki je onda turistički potencijal Varaždinskih baroknih večeri?
“Uvijek nam dolaze gosti iz susjednih država. Imamo određenu publiku, to su tradicionalno naši dragi gradišćanski Hrvati iz Austrije, zatim susjedi Slovenci i Mađari, a imamo i vjerne posjetitelje iz Švicarske. Razumljivo je da imamo svoju stalnu publiku, ali naravno da ima prostora za poboljšanje. Smatram da bi trebala biti veća sinergija turizma, kulture i gospodarstva. Iznimno dobro surađujemo s Hrvatskom turističkom zajednicom, kao i s Turističkom zajednicom grada Varaždina. Ipak tu ima još puno prostora za nadogradnju. Kada se gleda u kontekstu dovođenja većeg broja publike, nama u Varaždinu kronično nedostaje smještajnih kapaciteta. Usuđujem se reći da bi nam bilo nužno sagraditi barem dva nova hotela. Moglo bi se u aranžmane hrvatskih i stranih turističkih agencija uvrstiti i posjete našim festivalskim događanjima. Kako smo s članstvom Europske unije sada ušli i u Šengenski prostor, to nam dodatno otvara mnoge mogućnosti. Vjerujem da u sinergiji s Gradom Varaždinom i Varaždinskom županijom postoje izgledi da se takve stvari pokrenu u budućnosti”, napominje Bobić.
Beč je Varaždinu glavni grad
Zatim smo se vratili malo u prošlost. Bobić se prisjetio kako su obrtnici bili upravo ti koji su započeli jedan proces koji traje i dan danas. Usko je to povezano i sa samom budućnošću grada.
“Varaždinski obrtnici su 1873. iznjedrili kazalište u tako malom gradu. Zamislite tu svijest. Tada je grad imao samo nekoliko tisuća ljudi. Oni su tada imali viziju i smjer kojim grad ide, a to je prvenstveno grad kulture, a i nekoć smo bili glavni grad Hrvatske, s velikim utjecajem Beča. Često stoga u šali znam reći da je nama Varaždincima glavni grad Beč pa mi se to ponekad znade i zamjeriti“, sa smiješkom ističe skladatelj.
Štoviše, iz njegove perspektive planovi za dalje vrlo su jasni i ozbiljni.
“Treba ići u smjeru uspostave stalnog orkestra jer imamo prekrasno kazalište. U njemu se mogu raditi manje, komornije opere. Mislim da bismo mogli biti više osviješteni u istraživanju naše hrvatske glazbene baštine. Muzikolozi se danas nedovoljno bave istraživanjem rane glazbe, ne samo na prostoru sjeverne Hrvatske nego i općenito. To su neke odrednice koje su jako bitne za budućnost festivala. Atraktivnost festivala mora biti i u tome da privlači velik broj posjetitelja”, navodi Bobić.
Ipak, za neke stvari uvelike se ovisi o financijama.
“Što se tiče budžeta festivala, zahvalni smo za svaki euro iz javnih financija, a čak 33 posto sredstava uspijemo ostvariti vlastitim prihodima. Koristim priliku zahvaliti Ministarstvu kulture i medija na čelu s ministricom Ninom Obuljen Koržinek te osnivaču Gradu Varaždinu i Varaždinskoj županiji, Klubu mecena i svim našim podupirateljima i sponzorima te Varaždinskoj biskupiji, koji imaju veliko razumijevanje u smislu ostvarivanja visokih dosega ove najveće kulturne manifestacije sjeverne Hrvatske. Moram naglasiti da smo jedini glazbeno-scenski festival od nacionalnog značaja u kontinentalnoj Hrvatskoj. Ostali naši državni festivali održavaju se na moru. Sa sličnim stranim festivalima ne možemo se uspoređivati u financijskom smislu no po programskim i organizacijskim dosezima mislim da uspijevamo držati korak”, napominje Bobić.
Kulturna baština u Varaždinu praktički je neizmjerna, a to se osjeća u svakom kutku grada. To su uvidjeli i neki gosti iz nešto bližih i daljih država svijeta.
“Nedavno smo u posjetu imali češkog veleposlanika i brazilsku veleposlanicu. Oni su oboje oduševljeni kako Varaždin živi umjetnost. Često govorim da je Varaždin mali grad velike kulture. Posebni smo po tome u europskom kontekstu. Govorim i o kreativnom potencijalu na kojem se mora graditi cijela kulturna strategija grada i županije. To što smo manji grad možda je i prednost jer možemo kreativnije ostvarivati nešto u čemu smo posebni. Varaždinska arhitektonska baština baroka – što su naši preci predvidjeli upravo s utemeljenjem Baroknih večeri – rekao bih da je fenomen te ideje, identičan onome s osnutkom kazališta i glazbene škole. To su bili kapitalni koraci u varaždinskoj kulturi koji su odredili ovu sredinu”, govori Bobić te dodaje:
“Divim se tim ljudima prije nas koji su imali razvijenu kolektivnu svijet o potrebama u kulturi. Baš sad u ovim godinama trebalo bi ozbiljno razmišljati o navedenim idejama, kako pokrenuti nove inicijative koje će onda svoju benefit imati u desetljećima koja nam dolaze. Svijest o tome treba se dići iznad lokalnih politika. Ako nema tog razumijevanja, naravno da neće biti ni vidljivog napretka. Glazba i umjetnosti oplemenjuju društvo, kojemu kao nikad dosad u povijesti nije bilo toliko potrebito približavanja i doticaja s uzvišenim ljepotama tih vrijednosti koje nas čine boljim ljudima”, naglašava Bobić.
Varaždin je odnedavno od UNESCO-a tituliran Gradom glazbe.
“Dakako da se s povećanjem stanovništva grada i županije nameće razmišljanje o koncertnoj dvorani koja može udobno smjestiti simfonijski orkestar, a potreba je za što hitnijom nabavkom instrumenata. Tu prvenstveno mislim na novi koncertni klavir te instrumente nužne za normalno funkcioniranje festivala kao što su pozitiv, čembalo, timpani (originalna replika) i teorba. Zahvaljujući intenzivnim suradnjama s ustanovama u kulturi Grada Varaždina uspjeli smo osvojiti i ponosnu titulu Grada glazbe pri UNESCO-u na prijedlog i inicijativu Turističke zajednice grada Varaždina, kao jedini grad dosad u Hrvatskoj koji je nositelj tog prestižnog priznanja. Upravo jedna od prevaga u toj odluci bile su Varaždinske barokne večeri kao jedan od najstarijih festivala toga tipa u svjetskim razmjerima”, ističe Bobić.
Rad u kulturi je tvrd kruh
Bobić se dotaknuo i kulturne baštine u neposrednoj blizini Varaždina, a koji su pak usko povezani s glazbenim zbivanjima kroz stoljeća.
“Pogledajte koliko samo sačuvanih dvoraca imamo na ovako malom području. Naši engleski gosti s čuvene Ljetne akademije Aestas Musica bili su fascinirani tom činjenicom. Sada se napokon počelo s obnovom i sanacijom tih dvoraca. Spomenimo samo dvorce Šaulovec, Trakošćan, Opeka, Bela, Maruševec, Batthyany i Veliki Bukovec, koji nam se nalaze nadomak Varaždina. Zamislite nevjerojatan potencijal koji bi se otvorio autentičnom glazbom tog doba koje njeguju Varaždinske barokne večeri u povezivanju turizma i kulture te kada se na to nadoda i suradnja s gospodarstvom. U smislu brendiranja festivala sigurno bi se napravio veliki iskorak. Rad u kulturi je tvrd kruh i potrebno je doživotno ulaganje u njezin opstanak, a borba za dobrobit kulture neprekidna je, vječna i nema svoju zaključivost.”
U završnom dijelu razgovora Bobić se osvrnuo na to kako je sâm grad utjecao na Bobića kao skladatelja.
“Varaždin me je u konačnici definirao i odredio kao skladatelja. Imao sam sreću što sam odrastao uz Varaždinske barokne večeri, a pjevanje u tadašnjem Dječjem zboru I. osnovne škole pod vodstvom nastavnice Đurđice Roška, nastup s jedanaest godina u Lisinskom, na Varaždinskim baroknim večerima u izvedbi velebne Muke po Mateju J. S. Bacha trajno su obilježili moje djetinjstvo te opredijelili moj životni put. Imao sam privilegiju raditi i učiti uz maestra Vladimira Kranjčevića. To mi je donijelo nevjerojatno organizacijsko iskustvo. Tada su uz mene bili mnogi poznati Varaždinci – akademik Jurica Murai, profesor Marijan Zuber, Ruža Pospiš Baldani, Ernest Fišer… Spomenimo samo i našu slavnu Glazbenu školu, koja je ostavila dubok trag u mojem odrastanju i formiranju mene kao glazbenika”, kaže Bobić te dodaje:
“Otac mi je slikar, a obitelj mi se bavila ugostiteljstvom. Kada se samo sjetim tko je sve prošao kroz našu kuću, od najvećih hrvatskih književnika, glazbenika, slikara, kritičara… Umjetnička prisutnost osjećala se svugdje oko mene pa me je upravo to i duhovno oblikovalo. Moram priznati da sam imao sreće biti u takvom posebnom odrastanju”, zaključuje Bobić.
Na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku Bobić radi već više od dvadeset godina. Neizbježno je pitanje kako pristupa u radu sa studentima.
“Suvremena tehnologija omogućila je mladom čovjeku da s određenim olakšanjem uđe u stvaralački proces. Od vlastita prijepisa nota, uređivanja i mogućnosti saslušanja vlastite simfonijske partiture do tehnologije oblikovanja zvuka kao i uporabe ostalih srodnih programa. Studenti su tome vični i ja to naravno ne zabranjujem. Ono što me malo možda zabrinjava jest dostupnost svih mogućih alata koji olakšavaju proces rada. U moje vrijeme studiranja sve se moralo prvotno čuti u sebi, unutarnji sluh i oblikovanje djela koje se moralo odrediti prvenstveno u misaonoj konstrukciji nastanka nove kompozicije. Studentima kompozicije znadem reći da ne padaju u zamku ‘lakšega’ jer se prvenstveno mora naučiti zanat, od poznavanja starih klasičnih formi, analize glazbenih oblika te poglavito orkestracije, koju osobno smatram umjetničkom znanošću. Moguće da sam jako staromodan, no ipak smatram da umjetna inteligencija može pomoći oko oblikovanja novog glazbenog djela, ali umjetničko stvaralaštvo čovjeka kao individue je nezamjenjivo. Alati, AI i programi mogu pomoći, ali ljudski duh, kao zadnji akt stvaralaštva unikatan je kod svakog čovjeka – i baš zato ključan”, zaključio je Davor Bobić.