Infekcija urinarnog trakta upalni je odgovor urotela (stanica mokraćnog sustava) na prodiranje uropatogenih bakterija, što je obično udruženo s bakteriurijom i piurijom. Bakteriurija je prisutnost bakterija u urinu, koji normalno ne sadrži bakterije, i podrazumijeva bakterije iz urinarnog trakta, a ne kontaminaciju normalno prisutnim bakterijama s kože, vagine i prepucija.
Mogućnost kontaminacije urina povećava se zbog neadekvatnog prikupljanja uzorka urina. Bakteriurija (prisutnost bakterija u urinu) može biti simptomatska i asimptomatska (sa smetnjama ili bez njih). Piurija je prisutnost leukocita u urinu i ukazuje na upalni odgovor urotela na bakterijsku invaziju. Bakteriurija bez piurije predstavlja bakterijsku kolonizaciju, a ne upalu. Nasuprot tome, piurija bez bakteriurije zahtijeva daljnje ispitivanje na tuberkulozu, urinarne kamence i karcinom.
Uroinfekcija se definira s obzirom na lokalizaciju: uretritis (mokraćna cijev), cistitis (mokraćni mjehur) i pijelonefritis (bubreg). U žena je gotovo nemoguće razlikovati cistitis od uretritisa, dok se u muškaraca može javiti čisti izolirani uretritis (najčešće tzv. negonokokne prirode).
Cistitis se klinički ispoljava dizurijom i urgencijom, odnosno učestalim mokrenjem, pojačanim nagonom za mokrenjem i osjećajem žarenja tijekom mokrenja, kao i suprapubičnim bolovima (u donjem dijelu trbuha u području mokraćnog mjehura). Nema povišene tjelesne temperature ili je ona ispod 37,50C. Od laboratorijskih nalaza pozitivan je “dipstick” test na leukocitnu esterazu i na nitrite uz više od 10 leukocita u mm3 urina.
Akutni nekomplicirani pijelonefritis klinički se očituje povišenom tjelesnom temperaturom preko 380C, zimicom, tresavicom i muklim bolovima u slabinskom području uz isključenje drugih dijagnoza, a radiološkom dijagnostikom isključena je abnormalnost urotrakta. Laboratorijskim pretragama nalazi se više od 10 leukocita u mm3 urina i barem 104 CFU uropatogenih bakterija u kulturi urina.
Za razliku od toga, kronični pijelonefritis definira se postupalnim ožiljnim promjenama i skvrčavanjem bubrega.
Uroinfekcija može biti nekomplicirana (uz strukturalno i funkcionalno normalni urinarni trakt) i komplicirana (pijelonefritis i/ili strukturalna ili funkcionalna abnormalnost urinarnog trakta, što smanjuje učinkovitost antimikrobnog liječenja). Nekompliciranu uroinfekciju uglavnom imaju žene s izoliranim ili recidivnim bakterijskim cistitisom, a infektivni uropatogen obično je osjetljiv na kratkotrajno liječenje uroantiseptikom. Komplicirana uroinfecija često je uzrokovana bakterijama rezistentnim na većinu uroantiseptika.
Termin kroničan u načelu treba izbjegavati u kontekstu infekcije urinarnog trakta, osim u slučaju kroničnog bakterijskog prostatitisa, jer trajanje uroinfekcije većinom nije definirano. Reinfekcija je recidivna infekcija drugim bakterijama izvan urinarnog trakta.
Bakterijska perzistencija predstavlja recidivnu uroinfekciju uzrokovanu istim bakterijama iz žarišta unutar urinarnog trakta, kao što je infektivni urinarni kamenac ili prostata. Reinfekcija unutar urinarnog trakta može se javiti i unutar dva tjedna s bakterijama istog specijesa, koje su preostale u vagini ili u mokraćnoj cijevi. Relaps (ponovna infekcija) javlja se prenošenjem u slijedu: rektum – mokraćna cijev – mokraćni mjehur.
Prvi je izbor empirijskog antimikrobnog liječenja akutne nekomplicirane infekcije donjeg dijela mokraćnog sustava kod žena u premenopauzi koje nisu trudne nitrofurantoin 2×100 mg tijekom 7 dana.
Alternativno liječenje čine koamoksiklav 2×1 g 7 dana, cefaleksin 2×1 g 7 dana i norfloksacin 2×400 mg 3 dana. Prvi je izbor empirijskog ambulantnog antimikrobnog liječenja akutnog nekompliciranog pijelonefritisa koamoksiklav 2×1 g 10-14 dana, a alternativno liječenje provodi se sa cefalosporinima II. i III. generacije (cefuroksim aksetil 2×500 mg, ceftibuten 1×400 mg ili cefiksim 1×400 mg) tijekom 10-14 dana ili ciprofloksacinom 2×500 mg tijekom 7-10 dana (u skladu s hrvatskim nacionalnim smjernicama Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike, ISKRA).
Nažalost, iskustva u SAD-u pokazuju da rašireno korištenje florokinolona (npr. norfloksacina i ciprofloksacina) dovodi do ubrzanog razvoja rezistencije na taj inače izvrstan lijek. U studijama u SAD-u, ali i drugdje u svijetu, dokazano je da se postupno (otprilike 1% godišnje) smanjuje osjetljivost najčešćeg uropatogena (u otprilike 80% slučajeva infekcija mokraćnog sustava), Escherichije coli na florokinolone. U studiji američko-nizozemske skupine autora (Karlowsky i suradnici) iz 2002. godine pokazano je samo za ciprofloksacin (iz florokinolonske grupe lijekova) trostruko povećanje rezistencije u 7-godišnjem razdoblju od 1995. (0,7%) do 2001. (2,5%).
Prema hrvatskim nacionalnim smjernicama za 2006. godinu rezistencija na florokinolone (norfloksacin i ciprofloksacin) iznosila je 10%, uz izrazito nisku rezistenciju na nitrofurantoin (svega 2%). S druge strane, nekada djelotvorni antibiotici trimetoprim-sulfametoksazol i amoksicilin postali su terapijski neupotrebljivi u liječenju infekcije mokraćnog sustava. Rezistencija najčešćeg uropatogena Escherichije coli na trimetoprim-sulfametoksazol je 24%, dok je rezistencija amoksicilina visokih 52% (vidi tablicu).
Tablica. Rezistencija Escherichije coli na najčešće primjenjivane antibiotike u Hrvatskoj u razdoblju od 2002. do 2006. godine (prema ISKRA)
Piše: prim. dr. sc. Silvio Altarac, spec. urolog, znanstveni savjetnik
Poliklinika Medikol, u svojoj podružnici u Čakovcu, otvorila je Odjel urologije te od sada možete redovno obavljati urološke preglede. Dostupni su muški i ženski paketi.
Ženski urološki paket sadrži specijalistički pregled urologa, ultrazvuk urotrakta i kompletan urin. Muški urološki paket sadrži specijalistički pregled urologa, ultrazvuk urotrakta i prostate, kompletan urin i tumorski markeri PSA.
Poliklinika Medikol
Franca Prešerna 13, Čakovec
Informacije i rezervacije termina
t: 040 638 500
e: medikolinfo.ck@medikol.hr
