Bio je omiljeni profesor, cijenjeni konzultant, poduzetnik, otac, djed, pradjed...
Jučer je u Varaždinu, u 72. godini života, preminuo Marijan Cingula. Bio je čovjek koji je svojim radom i djelovanjem obilježio gotovo četrdesetak godina našeg grada i uvelike utjecao na živote Varaždinaca, ali i brojnih varaždinskih studenata, promičući ugled FOI-ja i grada Varaždina širom svijeta.
Brojne ljude koje je dotakao tijekom života zatekla je ova vijest, jer je omiljeni profesor, cijenjeni konzultant, poduzetnik, otac, djed i pradjed, ili jednostavni čovjek s kave ili pive u Ritzu, djelovao vrlo zdravo, vitalno kao i u najboljim godinama. Sve do prije par mjeseci, kada je prekasno otkrivena zloćudna bolest, i naglo je stigao kraj u ‘zemaljskom životu’.
Za njegova predavanja se tražila – ‘karta više’
Za njegova predavanja tražila se ‘karta više’, kao za malo kojeg profesora. Iako nisu bila obavezna, nije se zapisivalo i najčešće su trajala nekoliko sati u komadu. Većina studenata izlazila je prezadovoljna, s dojmom, pitavši se zar su zaista već prošla tri sata, i to često bez stanke.
Nije to bilo suho, ex-katedra predavanje, već sjajna, nesebična priča, potkrijepljena velikim životnim znanjem i iskustvom. Iskustvo je stjecao radom u komercijalnom sektoru, u bankama, tvrtkama, institucijama, na brojnim seminarima, savjetovanjima, specijalizacijama, kako kod kuće, tako i u inozemstvu. I sve to je uvijek rado dijelio, ništa nije čuvao, skrivao, tajio.
Nije stoga čudo da je bio iznimno cijenjen u stručnim organizacijama, cijenjen kod poslovnih ljudi koje je savjetovao, kao i kod studenata koje je educirao. Rado je učio i sticao nove spoznaje, stalno istraživao od svih njih, pa i od studenata, s kojima je na svojim predavanjima i vježbama bio u stalnoj interakciji.
Učio studente životno važnim vještinama
Studenti su kod njega, osim stjecanja znanja, redovito učili i kako prezentirati, kako ‘prodati’ neku ideju, kako komunicirati, debatirati, kako kritički promatrati stvari, što su vještine koje su bile od vitalnog značaja. Sve to bila je priprema za život.
– Vježbe i seminari moraju biti mjesto gdje vi možete govoriti, gdje možemo debatirati, gdje možete i pogriješiti, samo tako ćete i naučiti. Ovo je vaše vrijeme, a ja sam tu samo da pomažem vama. Budite slobodni, kreativni, sve to vas čeka kasnije u životu – kazivao je prof. Cingula tada studentima koji su imali tremu. Kod njega nije bilo pogrešnih odgovora.
Svoj Fakultet organizacije i informatike neobično je volio, velikim dijelom je za rast fakulteta zaslužan i on sam, jer je nerijetko na važnim mjestima promicao ovaj varaždinski fakultet.
Zadužio FOI, društvenu i poslovnu zajednicu
Prijateljevao je, pa i povezivao se kumskim vezama, s profesorima Žugajem, Hunjakom, Hutinskim, Strahonjom, koji su svi bili dekani u ključnim godinama, usudili bi se reći i najvećeg napretka najstarijeg varaždinskog fakulteta. I današnja dekanica, Marina Klačmer Čalopa, bila je njegova asistentica i najbliža suradnica, koju je ova vijest izuzetno pogodila.
– Cijeli moj radni vijek vezan je uz profesora Cingulu, uz njegove kolegije, na kojima je uvijek motivirano radio na razvoju novih područja ekonomije. Ostavio je neizbrisiv trag ne samo kao profesor i mentor, već kao izuzetno angažiran i predan stručnjak u svojim kolegijima. Ostaje nam trajna uspomena na našeg profesora, mentora, znanstvenika, vizionara, stručnjaka, kolegu i prijatelja. Profesor Cingula zadužio je FOI, društvenu i poslovnu zajednicu naše regije zauvijek – napisala je Marina Klačmer Čalopa.
Predavao je i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te brojnim drugim visokoškolskim i edukativnim ustanovama, a način rada je bio uvijek jednak – davajući se onima koji su ga slušali.
Iskustvo iz poslovnog svijeta inkorporirao je i u Varaždinsku burzu, gdje je bio jedan od osnivača, a kasnije i direktor, u tom vrlo specifičnom, posebnom, čak i pomalo neobičnom i hrabrom pothvatu varaždinskih gospodarstvenika. Bio je aktivan i u Lionsima, gdje je također bio jedan od pokretača cijele priče.
U politici bio isključivo radi dobrobiti drugih
I mogao se prof. dr. Cingula zadovoljiti profesorskom plaćom, pojačano lukrativnijim prihodima iz konzultantskog posla, ali vrag mu nije dao mira. Politika mu je bila strast, ali nipošto i nikad ne iz želje za foteljom ili izvorom laganih prihoda. Mislio je da ima i u tom ‘fahu’ nešto za reći. I uvijek je i imao, želio je biti i društveno-politički angažiran, isključivo iz ispravnih razloga, radi zajednice, odnosno ljudi u Varaždinu i okolici.
Prvi izlet u politiku bio je još krajem osamdesetih, da bi potom na prvim demokratskim izborima 1990. godine bio kandidat SKH-SDP (Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena), kao mlad i poletan stručnjak. Zanimljivo, protukandidat na tim izborima bio je i Radimir Čačić, ali prošao je na kraju treći kandidat, iz HDZ-a.
Nije mu nikad bilo strano polaziti iz pozicije ‘slabijeg’, čak i svojevrsnog outsidera, svom CV-ju, iskustvu, karijeri unatoč. Kasnije je bio izvan politike, a ponovno se aktivnije poželio uključiti 2013. godine, kada je, nakon što je, navodno njegov plan odbio SDP, kao neovisni kandidat na listi HDZ-a krenuo u utrku za gradonačelnika, i to ponovno s pozicije ‘slabijeg’. HDZ tada nije bio na vlasti, niti u državi, niti u gradu.
Tada je čak i osvanuo neprimjeren plakat, u jeku političke kampanje, kao i netki letci, aludirajući da on nije rođeni Varaždinac i da stoga nema pravo voditi grad. Ali upravo je on, kao ‘nerođeni’ Varaždinac, za Varaždin dao mnogo više nego brojni s ‘ispravnim’ krvnim zrncima.
Uvijek konstruktivan, nikad politikantski ili rušilački nastrojen
Poražen je u drugom krugu izbora od Gorana Habuša, ali svojski se dao u kandidaturu, a nakon toga bio oporba. Ali vrlo konstruktivna, suprotno uvriježenim ‘politikantskim rolama’. Tako je čak i podržao Gorana Habuša pred kraj mandata, u nadi da će biti izglasan proračun, iako su vijećnici HDZ-a bili protiv. Nije imao nikakav materijalni ili kalkulantski, politikantski interes. Kazao je da mu je bitno da se riješi problem smeća i da nema potrebe za rušenjem gradonačelnika. Varaždin i Varaždinci su mu opet bili na prvom mjestu.
I opet se nakon toga još intenzivnije posvetio znanstveno-poslovnoj karijeri, pokrenuo vrlo uspješan posao sa znanstvenim konferencijama, sklapajući partnerstva i organizirajući konferencije, pritom ponovno po čitavom svijetu promičući i ugled Varaždina, od zemalja u regiji, do Poljske, Portugala, Češke, Brazila, Sjedinjenih Američkih Država, ali nije mu bilo strano otići i do Bakua, Novosibirska, ratne Ukrajine ili iračkog dijela Kurdistana.
Njegov treći, svojevrsni povratak u politiku bio je 2021. godine, kada ga je Ivan Čehok nagovarao da preuzme mjesto kandidata za župana, na njegovoj listi. Ipak nije pristao, nego je rekao da će biti zamjenik Mariju Lešini, u slučaju da on bude izabran. Ušao je u Županijsku skupštinu.
Nikad ‘von oben’, iako je mogao
Svu svoju snagu crpio je u svojoj obitelji, svojoj supruzi Elizabeti, koju je gotovo uvijek zvao Beta, kao i kćerima Sofiji, Mariji te sinu Domagoju. Postao je rano djed, prvi pa drugi puta, a nedavno i pradjed. Za sve njih je uvijek imao vremena, svom zgusnutom rasporedu unatoč.
Slobodno vrijeme, osim u društvu obitelji, kratio je vrlo često i na varaždinskom Korzu, najčešće u Ritzu, u društvu ljudi raznih dobi, različitih edukacija, profesija. Nikad ljude nije dijelio po drugom ključu, osim ljudskog. Nikad nije na ljude gledao ‘von oben’, iako je to radi svojeg znanja i vještina, a u konačnici i ispravnog karaktera, i mogao.
Iza profesora Cingule ostat će velika praznina. Posljednji ispraćaj bit će u petak, 7. lipnja, u 14 sati na varaždinskom groblju.
Njegovoj Elizabeti (Beti), kćerima Mariji i Sofiji, sinu Domagoju, i brojnoj obitelji, iskrena sućut.
