Jedan varaždinski tjednik na potpuno zastrašujući način prekršio je sva etička pravila novinarskog izvještavanja. Potpunim odsustvom empatije prema žrtvi, nizom članaka vrlo uspješno je postigao sekundarnu viktimizaciju žrtava.
Slučaj koji potresa varaždinski javni prostor zadnjih desetak
dana su optužbe desetina žena za seksualno zlostavljanje,
manipuliranje i iskorištavanje od strane jednog varaždinskog
psihijatra. Grozomorna priča kao bomba je odjeknula u javnosti
nakon što se imenom i prezimenom jedna žrtva odlučila javno
iznijeti svoju priču, budući da institucionalnim putem konstantno
udara glavom u zid. Takva neviđena hrabrost dala je snagu i
drugim žrtvama istog psihijatra da javno istupe. Pokret koji se
zakotrljao, tražeći prije svega da se optuženi psihijatar u
svojim (ne)djelima zaustavi, izazvao je veliku empatiju i
solidarnost među građanima.
Zamisliti si kako je to kad se nalaziš u teškom razdoblju života
i trebaš pomoć, nije nikome strano. Zamisliti si kako je to kad
od stručne osobe, koja bi ti tu pomoć trebala pružiti, doživiš
zlostavljanje, i to najgore vrste, izaziva jezu. Jedan takav
slučaj bi bio dovoljan. Ovdje ih je na desetke. To je
viktimizacija.
Viktimizacija
Viktimizacija je čin nanošenja štete ili iskorištavanja druge
osobe bilo fizički bilo psihički, dakle čin koji ima negativne
posljedice po žrtvu. Sekundarna viktimizacija je negativna
reakcija socijalne sredine, traženje krivice u samoj žrtvi,
odnosno postavljanje pitanja što je to žrtva učinila krivo te
doprinijela tome da postane žrtva. Posebno je štetna sekundarna
viktimizacija koja nastaje kao rezultat neadekvatnog medijskog
izvještavanja.
Jedan varaždinski tjednik i njegov urednik je u danoj situaciji,
na potpuno zastrašujući način, prekršio sva etička pravila
novinarskog izvještavanja. Potpunim odsustvom empatije prema
žrtvi, nizom članaka vrlo uspješno je postigao sekundarnu
viktimizaciju žrtava.
U tim člancima on iznosi niz detalja kojima se želi ocrniti žrtvu
(hrabru ženu koja je istupila imenom i prezimenom, dok je
psihijatar još uvijek neimenovan!), srušiti njezin kredibilitet i
cijeli slučaj pretvoriti u ‘obiteljsku svađu’, potpuno
ignorirajući činjenice da se radi o desetinama svjedočanstava
žena koje su proživjele teško zlostavljanje.
Savršena žrtva
Dvije su stvari u tom prvom svjedočanstvu koje neetičko i
neprofesionalno medijsko izvještavanje uopće ne razlučuje i svodi
pod nazivnik ‘obiteljske svađe’. Jedna je svjedočanstvo o
obiteljskom nasilju koje je žrtva prošla u vanbračnoj zajednici
sa psihijatrom. Druga je kako je uopće do te veze došlo.
Činjenica da je psihijatar ušao u vezu sa svojom pacijenticom
vrišti do neba kako se radi o nečemu nedopustivom. Kad k tome
pribrojite iskaze drugih žena koje su također bile s njim u vezi
ili su nad njima vršene seksualne radnje, jasno vam je da je
izraz ‘obiteljska svađa’ uvreda zdravom razumu.
Potpuno ignorirajući činjenicu da je nedopustivo za psihijatra
biti u vezi sa svojom pacijenticom, novinar u nizu članaka baš tu
vezu koristi na teret žrtve. Na teret joj se stavlja i njezino
psihičko stanje te činjenica da je izašla iz veze sa psihijatrom
koji ju je, prema njezinim riječima, zlostavljao.
Novinar cijeli ovaj zastrašujući slučaj prikazuje kao osvetu
ostavljene žene, iako ona tvrdi da je od njega doslovno
pobjegla.
Novinar to ne priznaje nego nastavlja logikom da ostavljena žena
ne može biti žrtvom. Ostavljena žena je, kad sažmemo sve što je
napisao, osvetnica. Ostavljena žena nije savršena žrtva. Dokle
god nije kao čedna djevojka oteta usred noći iz dobro zaštićenog
zamka, nije i ne može biti žrtvom. Tako razmišlja novinar i
glavni urednik tog varaždinskog tjednika.
Sekundarna viktimizacija
‘Znaju’ to i drugi (srećom u manjini) veliki dušebrižnici koji se
javljaju nakon takvih članaka. Sve su to ‘iskompleksirane fukare
željne osvete’, ‘promiskuitetne žene ostavljene od svojih
životnih partnera’, ‘frustrirane kuje’, ‘babe (koje) imaju feler
u bulji’… Nakon što novinar u medijskom izvještavanju prekrši
etički i medijski kodeks, dolazi do brutalne sekundarne
viktimizacije žrtava.
Na površinu ispliva ljudski talog koji konačno dobije prostor za
cipelarenje žena zbog duboke mizoginije koju nose u sebi. To im
je gotovo formalna potvrda kako su njihovi stavovi točni. Svojim
komentarima čine nemjerljivu štetu svim ženama, onima koje su
smogle hrabrosti i prijavile zlostavljanje, ali i onima koje još
nose traumu u sebi i ne prijavljuju zlostavljače.
Novinarsko zvanje je izuzetno važna i odgovorna profesija, koja
može učiniti čuda za poboljšanje društva. Zato je nedopustivo da
ju pojedinci na ovakav način zlorabe.