Buđanovac se nada da bi pokret 'Nisam tražila' mogao biti poticaj i ostalim žrtvama da se jave...

Pokret 'Nisam tražila', u sklopu kojeg žrtve seksualnog nasilja javno iznose svoja svjedočanstva, uzdrmao je hrvatsku javnost. Svojevrsni okidač toga naglog otvaranja traumom obilježene intime bio je slučaj iz Srbije, gdje je glumica Milena Radulović javno optužila učitelja glume Miroslava Miku Aleksića za silovanje u vrijeme kad je bila polaznica njegove škole. Kasnije su se tome pridružila i svjedočanstva drugih žena koje su imala slična iskustva s prozvanim učiteljem, da bi se pokret potom proširio i na susjedne države. 

U Hrvatskoj su tako trenutno aktualne prijave protiv profesora na Veterinarskom fakultetu, Filozofoskom fakultetu, Akademiji dramskih umjetnosti, jedan slučaj vezan je i uz samu policiju... 

Vezana vijest:

DOSSIER SVE O AFERI PSIHIJATAR

Ne tako davno, s početkom rujna prošle godine, varaždinski kraj uzdrmala je afera Psihijatar. Objavom priloga istraživačkog magazina Provjereno Nove TV jednog varaždinskog psihijatra pojedine njegove pacijentice optužile su za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje. Podnijete su i dvije prijave Hrvatske liječničke komore, koje su odbačene, te nekoliko prijava policiji i jedna DORH-u, no pokazalo se da su svi slučajevi - u zastari.

Jednu od prijava Komori protiv prozvanog psihijatra podnio je psihoterapeut Nebojša Buđanovac. S njim razgovaramo o tome što se događalo sa slučajem nakon što je afera u javnosti utihnula.

- Gospodine Buđanovac, zadnja vijest u javnosti, tamo početkom studenoga, bila je da Vaša prijava Komori odbačena. Što se u međuvremenu događalo s tim slučajem, ima li kakvih novih momenata?

- Ništa posebno se nije dogodilo, nema nikakvog napretka u smislu neke istrage. Ne znam u kojem smjeru se dalje to razvija. Znam jedino da to nije zaključeno, da jedan oblik istrage ide i dalje, ali na malo višim razinama nego dosad. Dakle, nije se odustalo od toga. Međutim, pokret 'Nisam tražila' doveo je do toga da se interes javnosti probudi, da se ljudi ponovno pitaju što je bilo s tim varaždinskim slučajem. Ne znam koliko je to interesantno javnosti, ali u međuvremenu smo ja i još dvije osobe zaprimili tužbu zbog stručnog mišljenja koje smo pisali za sud. Ovoga puta tužio nas je psihijatrov otac. Prije godinu dana već je bila jedna tužba, ali je ona odbačena, ovo sad je privatna tužba i to je u tijeku. To mišljenje koje smo napisali nigdje u javnosti nikad nije objavljeno, to je interni dokument koji čak ni sud nije razmatrao kao dokaz. Tako da se ne može govoriti o javnom sramoćenju.

- Spominju li se u tome mišljenju i slučajevi koji su kasnije bili dio prijave Komori i DORH-u?

- Ne, toga se u tome dokumentu dotiče vrlo malo, zato što je mišljenje napisano prije nego što su se javila djevojke koje su bile zlostavljane. To je priča koju smo prijavili tek 2020. godine.

- Dosad niste komentirali slučaj kad je Komora odbacila Vašu prijavu. Tamo ste naveli, ako se ne varam, četiri slučaja, jedan čak imenom i prezimenom.

- Tako je, prijava je bila vrlo konkretna, potkrijepljena. No oni uopće nisu tražili ni razgovor s tim ženama. Meni je to potpuno neobjašnjivo, apsolutno šokantno, da se u jednom takvom slučaju niti ne razmatra niti uzme u obzir neko svjedočenje. Za razliku od ovih novih događaja unutar pokreta 'Nisam tražila', gdje se vrlo otvoreno pristupa tome. 

- Kad gledate reakciju na primjerice Veterinarskom fakultetu, gdje je stegovni postupak unutar same institucije proveden iznimno brzo, kako gledate na ponašanje uprave Opće bolnice Varaždin u aferi Psihijatar. Jeste li zadovoljni kako je bolnica reagirala?

- Apsolutno ne. Nije došlo ni do kakvih posljedica. Bio je proveden unutarnji nadzor, ali to se u principu svelo na pregled dokumentacije. Ni u jednom od tih slučajeva, ni u Bolnici, ni u Liječničkoj komori, nisu uzeti iskazi žrtava. 

- S obzirom da su svi dosad poznati slučajevi u pravnoj zastari, može li afera Psihijatar uopće krenuti u nekom drugom smjeru? Imate li Vi možda neka saznanja o slučajevima koji nisu u zastari, ali žrtve možda nisu spremne istupiti?

Da, imam informacije o tome da ima takvih slučajeva. Nisam razgovarao s njima, jer da sam razgovarao, ja bih to prijavio. Ali, prema mojim spoznajama, ima takvih slučajeva koji nisu prijavljeni. I to je zapravo jedino što bi moglo dovesti do nekog napretka u tome slučaju. 

- Ali bitno je pritom tome da se žrtve ne smije ni na koji način pritiskati i ponovno ih traumatizirati...

- Da, one imaju puno pravo da čak i nikad o tome ne progovore ili prijave. Definitivno neke stvari ne možemo forsirati, jer mi kao profesionalci moramo misliti na dobrobit tih žena. Ali, u svakom slučaju, s obzirom na cijelu ovu aktualnu situaciju, gdje su se ispovijesti žrtava počele javno pojavljivati, ja se nekako nadam da će sve to skupa biti poticaj i drugima da se jave, jer žrtava je bilo još. Sada treba vidjeti hoće li imati volje i motivacije da se jave.

- Jeste li pratili srpski slučaj? Stječe se dojam da su tamo zrelije reagirali i mediji i policija i državno odvjetništvo. Čak se govori i o tome da je njihov zakon znatno bolji po pitanju zastara.

- Nisam detaljno pratio, ali to je stvarno zanimljivo. No kod nas se ipak dogodilo da je načelnik policije smijenjen. Ipak je došlo do nekakvih reakcija. Koliko vidim, u vezi ovih slučajeva na Veterini, na Filozofskom, na Akademiji čini se da će biti određenih posljedica. Dakle, prijavljivanje ipak nije bilo uzaludno.

- Jedan profesor na Veterinarskom fakultetu prikupio je iskaze studentica, potpisao svojom rukom i predao nadležnima. Kako komentirate to, pogotovo s obzirom na to da se čini prilično izvjesnim da je dobar dio varaždinskih psihijatara imao izravnih saznanja, dobivenih od žrtava, o tome što se događalo u ovom našem slučaju. Jesu li kolege liječnici tu pokleknuli u nekom ljudskom smislu što nisu napravili ono što je, eto, napravio profesor s Veterine?

- Ja zaista ne znam tko je znao, a tko nije. Ali mogu iz svoje pozicije pričati, a to je da ja nikad ne bih mogao nešto tako prešutiti i da svako takvo prešućivanje zapravo znači suučesništvo. Vi ako ne prijavite takvo nešto, zapravo činite kazneno djelo. Osim toga, i da nije kazneno djelo, moralno je takve stvari prijaviti. Ja samo mogu reći da ako je netko znao, a nije prijavio, da se ogriješio i o zakon i o moral. A naročito kad se radi o ljudima koji bi trebali brinuti o mentalnom zdravlju svojih pacijentica. Svaka čast profesoru s Veterine koji je to napravio onako kako treba napraviti. Čitam kako ga neki kritiziraju jer je prijavio kolegu. Nije on prijavio kolegu, on je prijavio kriminalca! U tome je stvar. Nema se tu što raspravljati. 

- Što sljedeće možemo očekivati od afere Psihijatar?

- Ako se jave nove žrtve, čiji slučajevi nisu u zastari, u tom slučaju će biti nastavka cijele priče. Isto tako vjerujem da ako se emisiji Provjereno skine zabrana emitiranja drugog dijela priloga o tome slučaju, koji još uvijek nije emitiran, da će isto tako biti napretka u toj priči. Po meni je skandalozna odluka suda da se to zabrani, jer se nigdje ne spominje ime tog psihijatra. Kad bi taj primjer uzeli kao model, onda po toj logici više nikad nitko od medija ne bi smio izvještavati o nijednom zločinu prije nego se taj zločin razmotri na sudu. To je bez presedana i to je direktan udar na slobodu govora.