Magla je relativno česta pojava u jesenskome razdoblju, a osim lošije vidljivosti nerijetko donosi i sklizak asfalt. Takva kombinacija smanjene vidljivosti i skliske podloge znatno povećava rizik vožnje te je potrebno voziti oprezno i koncentrirano. Logično je da se u ovakvim uvjetima promet automatski usporava i svaki će vozač, ovisno o vlastitim sposobnostima i iskustvu, procijeniti kako se ophoditi u takvim uvjetima. Ono što svakako treba znati je kako se ispravno koristiti svjetlima za maglu, kako prednimja, tako i stražnjima.
Sudeći po uvidu u stanje na hrvatskim prometnicama posljednjih godina, stvari su sve lošije i zaključak je kako Hrvati definitivno ne znaju koristiti svjetla za maglu, osobito stražnja. Članak 108. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kaže: ‘(2) Stražnja svjetla za maglu na motornim ili priključnim vozilima smiju se upotrebljavati samo po magli i u slučaju smanjene vidljivosti. (4) Novčanom kaznom u iznosu od 300 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovog članka’.
Stara verzija zakona bila je mnogo preciznija, pa je bilo specificirano kako se svjetla za maglu koriste kad je vidljivost manja od 50 metara. To je dakle izuzetno gusta magla na kakvu se u nas uistinu rijetko može naići, što bi značilo da se pravi uvjeti za korištenje svjetla za maglu gotovo i ne pojavljuju.
Također stražnje svjetlo za maglu ne koristi se u gradskoj vožnji, odnosno vožnji u koloni. Jakog je intenziteta pa iritira i ometa vozača iza vas te se u tom slučaju čak možete dovesti u opasnost. Stražnje svjetlo za maglu se u većini slučajeva nalazi u istom kućištu i istog je intenziteta kao i stop svjetlo pa vozač iza vas možda neće primjetiti kad budete kočili, upozorava portal autostart24.sata.hr.
Na ploči s instrumentima simbol za upaljenu stražnju maglenku jedini svijetli znatno jače od ostalih simbola i doslovno vozača bode u oči jarko narančastom bojom. To je očito s razlogom kako bi se prilikom svakoga pogleda na brzinomjer vozač zapitao jeli to uistinu potrebno. Kao što smo već ranije spomenuli, očito je kako se Hrvati ne znaju koristiti svjetlima za maglu, čemu svjedočimo svakodnevno na našim prometnicama.
Čim se pojavi i najmanja izmaglica, svjetla za maglu promptno se pale. Najveća je ironija što takvi vozači nailaze jedni na druge, voze ili stoje u koloni jedni iza drugih zaslijepljeni, znajući da i sami imaju upaljeno to isto crveno blještavilo koje ih bode u oči s automobila ispred. No to ih ne navodi na nikakve logičke zaključke i ne obeshrabruje ih u daljnjem upornom korištenju toga čarobnog štita od magle. ‘Pa magla je’ kažu.
