Najnovije statistike pokazale su da u Hrvatskoj manje od pet posto putnika koristi sigurnosni pojas na zadnjem sjedištu automobila. Ovaj poražavajući statistički podatak Goran Husinec, stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, navodi uz upozorenje kako se u modernim automobilima jednako važno vezati na stražnjim sjedalima kao i na prednjim.
– Nevezani putnici na stražnjim sjedalima ugrožavaju svoju sigurnost, ali i sigurnost vezanih putnika na prednjim sjedalima – pojasnio je G. Husinec. Svoju je tvrdnju, osim višegodišnjim iskustvom vještačenja različitih prometnih nezgoda, potkrijepio i kompjuterskom simulacijom koja prikazuje kretanje tijela vezane suvozačice i dva nevezana djeteta koja se nalaze na stražnjim sjedalima.
U trenutku sudara svi putnici stabilno sjede u svojim sjedalima, da bi 60 milisekundi nakon kontakta dvaju vozila suvozačicu pojas počeo zadržavati od polijetanja prema naprijed, no djeca već lete prema prednjem dijelu vozila. 80 milisekundi nakon kontakta dvaju vozila suvozačica je zadržana u sjedalu, a djeca su već u kontaktu s naslonom njezina i vozačeva sjedala, da bi 200 milisekundi nakon kontakta dvaju vozila tijela djece bila u punom kontaktu s naslonima prednjih sjedala koje silinom svojih tijela savijaju i trgaju, pri čemu nanose teške povrede vozaču i suvozačici.
Loša informiranost vozača
– Zbog nevezivanja djece sigurnosnim pojasevima djeca obično zadobivaju teške i trajne ozljede lica, nosa, čeljusti i zubi, a vozač i suvozač teške povrede kralježnice zbog naleta djece na prednja sjedala. Vezivanjem sigurnosnim pojasom svih putnika ovakve ozljede mogu se izbjeći, dakle putnici u ovakvom sudaru mogu proći bez ikakvih ozljeda.
Poražavajuće niskoj stopi putnika koji na stražnjem sjedalu automobila koriste sigurnosni pojas doprinosi loša informiranost i vozača i putnika o tome što se u prometnoj nezgodi konkretno događa s tijelima vozača i putnika, te kako djeluju pojedini sigurnosni sustavi u vozilima. Opća je percepcija, naime, da je pojas na stražnjim sjedalima nepotreban, da je tu ‘samo kako bi policajci imali za što ispisivati kazne’.
Kazna od 500 kuna za nevezivanje pojasa ovdje je zaista najmanja briga. Teške ozljede glave i kralješnice, a možda i trajna prikovanost za invalidska kolica ono su što više treba brinuti.
Sjedala se savijaju pod teretom većim od 12 kg Čvrstoća naslona prednjih sjedala ovisi o marki i modelu vozila, pa je nemoguće generalno reći kada se sjedalo savija, a kada puca.
– Iz iskustva, Volvo ima najčvršća sjedala, a slijede druge premijum marke. Jeftinija vozila u pravilu imaju slabija sjedala – rekao je G. Husinec
– Savijena prednja sjedala viđamo kod promjena brzina u sudaru većih od 40 km/h. Laički gledano, to bi se dogodilo kad se dva auta istih masa sudare frontalno svaki s brzinom od 40 km/h ili kad auto pri toj brzini naleti na čvrstu prepreku kao što je zid ili deblje stablo.
Savijanje prednjih sjedala obično viđamo ako straga sjede nevezana djeca stara preko 12 godina ili odrasli ljudi (otprilike 50 kg i više). Kad su straga putnici teži od 100 kg pri sudarima u kojima je promjena brzine preko 40 km/h obično viđamo potpuno polomljena prednja sjedala i teške frakture lubanja svih putnika.
Promjena brzine u vremenskom intervalu
Kod sudara, za nastanak ozljeda nije bitna brzina, nego njezina promjena u određenom vremenskom intervalu, pojasnio je G. Husinec. Konkretno, automobil može pri 200 km/h izletjeti s ceste i prevrtati se po šikari bez da putnici budu ozbiljno ozlijeđeni, jer se promjena brzine odvijala u dugom vremenskom intervalu. S druge strane, udari li u zid auto koji se do tada kretao brzinom od 50 km/h, on će se naglo zaustaviti, što znači da bi promjena brzine bila skoro 50 km/h, pa bi svi u automobilu vjerojatno poginuli.
– Laički rečeno, čim je brzina veća, a vrijeme zaustavljanja manje, to je veći rizik od ozljeđivanja – rekao je G. Husinec.
