Dizel skandali, ugradnje posebnih softvera koji stvaraju drugačiju sliku od stvarne, potrošnja deklarirana u službenim dokumentima i ona stvarna koju plaćaju vozači…
Mnoga su otvorena pitanja koja uvođenjem strožih kriterija prilikom eko-testova muče proizvođače. Motori novih generacija ipak nisu toliko dobri, posebno dizeli, da bi mogli pratiti sve trendove, pa stoga i mnogobrojne kompanije sve više pribjegavaju ‘lažiranju’ testova.
Jaz između reklamirane i realne potrošnje sada je zapravo na ‘najudaljenijim točkama’. Razna istraživanja među raznim vozilima su pokazala da samo jedan od deset automobila imaju realne brojke potrošnje goriva i izbacivanja ispušnih plinova u atmosferu.
Vodeći istraživači u Velikoj Britaniji sa HonestJohn.co.uk. analizirali su 118.000 izvješća, prema deklariranim podacima, ali i paralenim izvješćima koja su dobivena od britanskih vozača, te je utvrđeno da prosječni automobil sada koristi 24 posto više goriva nego što bi trebalo.
Zanimljivo je da je među najlošijim vozilima na Otoku BMW X5 koji je ‘promašio’ u svojim papirima za okruglih 66,9 posto, ali sa deklariranim podacima zaostaju pak i ‘domaći’ Land Rover Discovery, te audi A4 sa više od 67 posto pogrešnih podataka. Među pet najgorih su još i Volvo, te fiat 500X.
No na suprotnoj strani je recimo vrlo popularna Mazda MX-5, potom slijede Toyota Verso, potom sportska Toyota GT86, da bi kvintet zaokružili još Subaru forester i Peugeot Partner.
Mjerenja razlika između stvarne potrošnje vozila i one koja je deklarirana u dokumentima pokrenuta je još 2011. godine nakon što je HonestJohn.co.uk primila tisuće pritužbi svojih čitatelja da se potrošnja njihovih automobila ne podudara sa ‘službenim’ dokumentima o potrošnji goriva.
Stoga se kolo pokrenulo, pozvani su vozači da šalju svoje podatke kako bi se mogla raditi razlika između stvarne potrošnje i laboratorijskih testova koje rade sami proizvođači vozila, piše Slobodnadalmacija.hr.
Uz to od 2015. godine na snagu su stupili strožji kriteriji oko testova na ispušne plinove zbog čega su mnogi proizvođači kažnjavani zbog emisije koja je prelazila 130 g/km. Bio je i to jedan od razloga za ‘lažiranje’ testova, odnosno stvaranje softvera koji bi na idealnom testiranju u laboratoriju pokazivali savršene rezultate.
Pokušavano je stoga u laboratorijima s optimizacijom potrošnje, no još uvijek su velike razlike u potrošnji između automobila u realnim uvjetima prometa i testiranjima u laboratorijima.
Jedan od razloga zbog čega su novi automobili nastupili na scenu sa sve lošijim rezultatima je potaklo sve države da podignu eko-standarde. Uvođenje novih zakona od 2015. godine kada se propisuje i kazna za proizvođači automobila ako korporativni portfolio prosječne emisije CO2 njihovih automobila prelazi 130 g/km prema MPG i CO2 laboratorijskih testova. Kako bi izbjegli kazne, vozila sve su optimizirane za laboratorijske pretrage na teret stvarnosti.
Od rujna 2017. godine, sadašnji NEDC (New European Driving Cycle) uveste će test za nove automobile koji bi trebao biti odraz stvarnog svijeta, uvjeta vožnje koji uključuju i veće udaljenosti i veće brzine, no i dalje će ključna testiranja biti bazirana na laboratorijskim izvješćima, ma koliko ona pogrešnu sliku davala.