Spoznaja kako je veliki dio hrvatskih autocesta projektiran za najveće brzine do 120 km/h je zastrašujuća. Nepisano je pravilo da se njima vozi i 10 brže od singalizacijom propisanih 130 km/h. Koliko je opasno voziti 150 km/h ondje gdje autoceste ne omogućavaju sigurnu vožnju brzinom većom od 120 km/h, a na nekim kratkim dionicama ni one od 100, pa ni od 80 km/h?
Nevjerojatno je da koncesionari autoceste A3, bez obzira na inspekcijski nalog, od Gubaševa do Krapine godinama ignoriraju naredbu da po hitnom postupku znakove ograničenja od 130 zamijene onima od 100 km/h. Ista autocesta po projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli smije dopuštati samo brzine do 120 km/h, piše Autostart.24sata.hr.
Ista stvar se događa i na drugim dionicama na hrvatskim autocestama. Upuštajući se u istraživanje ovoga problema iznenadili smo se stajalištem cestara koji u pravilu tvrde kako je prometna signalizacija usklađena sa zakonskim odredbama dok je zapravo potpuno suprotno!
U HAC-u su svjesni ovog problema i znaju da na njihovim dionicama ima takvih mjesta te da je problem u Europi prisutan četiri desetljeća. Zaključili smo kako se diljem Europe sustavno ignoriraju zakonske odredbe, projektne dokumentacije te prometne i građevinske dozvole. Zašto je to tako?
Priznavanje pogrešaka mogli bi iznjedriti milijun problema, naprimjer odštetne zahtjeve stradalih u nesrećama koji prozivaju cestare zbog njihovih propusta. Nije svejedno gradite li autoceste za brzine do 100, 120 ili 130 km/h jer veće putne brzine zahtijevaju više standarde i više novca. Jesu li strogo namjenska sredstva opet završavala u rukama domišljatih…
Ovaj sigurnosni problem otvara brojna pitanja poput slučaja autobusa punog turista koji je izletio s naše autoceste, a prema pouzdanim informacijama to se ne bi dogodilo da su odgovorni cestari postupili po nalogu inspektora koji su naredili da zaštitnu ogradu usklade s propisanom dokumentacijom. Zbog propusta u zaštitnoj ogradi i prometnoj regulaciji teško je nastradala i jedna obitelj kod Zaboka. Prometni stručnjaci tvrde, tragedije su se mogle izbjeći.
No na našim autocestama i dalje nema promjene, zakonske i projektne regulative se ignoriraju, ali pitanje je do kada? Mnogo je slučajeva koji potiho dospijevaju u javnost završilo u hrvatskim sudnicama, a strah od odšteta sprječava cestare da poduzmu potrebne korake.
