Predanost zaštiti okoliša i zdravlja ljudi u suvremeno doba postaje sve većim imperativom unutar automobilske industrije koja potiče ekološki održivu proizvodnju uz smanjenje potrošnje sirovina i sve veći stupanj recikliranja te sve odgovornije načine zbrinjavanja otpada. Uz odgovornost smanjenja štetnog utjecaja na okoliš koje snosi industrija, postoje i odgovornosti kojih bi trebali postati svjesni i sami vozači. Iako se ekološka i sigurna vožnja u javnom diskursu sve više naglašava, bržem širenju takve pozitivne promjene na putu još uvijek stoji veliki broj rabljenih automobila čija starost u Hrvatskoj nadilazi čak i europski prosjek od 9 godina.
Tomislav Škreblin, rukovoditelj Tehničkog odjela Centra za vozila Hrvatske (CVH), ističe da je prosječna starost voznog parka u Hrvatskoj 13,5 godina dok vozila u regiji, odnosno susjednim zemljama poput Makedonije i Bosne i Hercegovine, karakterizira još veća starost – sve skupa posljedica je višegodišnje navike kupnje rabljenih automobila iz drugih europskih zemalja. Stanje starijih automobila korelira i s lošijim rezultatima na tehničkim pregledima te podaci s tehničkih pregleda vozila sugeriraju da od ukupnog broja vozila pregledanih na redovnom tehničkom pregledu tijekom 2015. godine njih 21,95 posto nije zadovoljilo prilikom prvog pokušaja tehničkog pregleda.
‘Jedan od razloga ovakvog stanja imovinsko je stanje vozača, odnosno njihova kupovna moć, ali i nedovoljna edukacija o važnosti sigurne i ekološke vožnje. Velik broj grešaka odnosi se i na neispravnosti ustanovljene na eko testu, dok je najčešći uzrok pada na eko testu nemogućnost obavljanja eko testa zbog ostalih grešaka nađenih na vozilu, npr. greške na ispušnom sustavu, zatim povišeni volumni postotak CO kod vozila sa benzinskim motorima i povišeno srednje zacrnjenje kod vozila sa dizelskim motorima. Što se konkretno eko testova na vozilima tiče, problem predstavlja i njihovo održavanje – dio vozača o tome ne vodi brigu, a dobrim dijelom je za problem zaslužna i visina cijene dijelova’, smatra Škreblin.
Kaže da kupnja zamjenskih dijelova može biti zadovoljavajuća alternativa, ali upozorava i da kupnja rabljenih dijelova može dovesti do novih poteškoća. Kao rješenje predlaže smanjenje davanja pri kupnji novih automobila koje bi dovelo do njihove veće dostupnosti, a samim time i revitalizacije trenutnog stanja hrvatskog voznog parka i prateće industrije.
Pri tome, greške koje su uočene na tehničkim pregledima razvrstane su prema sklopovima na kojima su evidentirane. Više od polovice svih uočenih grešaka evidentirano je na uređajima za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju te uređaju za kočenje. U prvom slučaju najčešće se radi o nepodešenosti nagiba svjetlosnog snopa ili neispravnosti žarulja pojedinih svjetala dok je nejednolika raspodjela sile kočenja lijevo-desno za parkirnu i radnu kočnicu te preniska temperatura vrelišta kočione tekućine najčešći razlog neispravnosti uređaja za kočenje.
Kod ostalih nađenih grešaka, gledano prema učestalosti, radi se o greškama na osovinama, kotačima, pneumaticima i ovjesu gdje se najveći broj njih odnosi na zračnost zglobova ovjesa i premalu dubinu utora gaznog sloja pneumatika. Propusnost i loša pričvršćenost ispušnog sustava i zauljenost dijelova motora su u najvećem broju evidentirane greške na motoru vozila. Pod greškama na opremi vozila najčešće je riječ o nedostatku kutije prve pomoći, rezervnih žarulja ili sigurnosnog trokuta. Korozija dijelova samonosive šasije, oštećenja odbojnika, neispravnosti brisača i perača vjetrobrana, oštećeni retrovizori i oštećen ili napuknut vjetrobran su također evidentirani u značajnijem broju, dok ostali sklopovi pojedinačno bilježe ispod tri posto ukupno evidentiranih grešaka.
