Koliko ste puta ugledali neki auto u oglasniku ili na nekom od internetskih portala i zaljubili se na prvi pogled?
Sve je izgledalo super, auto je dobro očuvan, kilometraža je razumna, oprema po mjeri, a ni cijena nije nedostižna.
Posao je sklopljen, auto plaćen, ponosno stoji u garaži, palo je i prvo, temeljito pranje.
I vrijeme za posjet servisu, kad slijedi hladan tuš: auto ima mnogo više kilometara od deklariranih…
Takvih je priča koliko hoćete.
Može li se od toga obraniti?
Upravo to je pitanje bilo razlog da Auto motor i sport krene u akciju.
Dakle, pitanje svih pitanja: kako otkriti namještanje kilometara? Može li se to uopće? Zadatak je tu, kome se obratiti za njegovu realizaciju? Jasno, krećemo od stručnjaka.
Prva adresa: ovlašteni servisi.
Oni su poput dobro ugođenog zbora i svi odreda tvrde da “narihtavanje” kilometraže nije moguće.
Jednostavno, njihova dijagnostička oprema ne dopušta mogućnost utjecanja na kilometre koje pokazuje instrumentna ploča.
Pritom ističu da komandna ploča nije jedino mjesto gdje se pohranjuje podatak o prevaljenoj kilometraži; danas su auti iznimno kompleksni i prepuni elektronike.
Ovisno o modelu automobila, podatak o prevaljenoj kilometraži je razasut je po brojnim modulima i dijelovima.
Od ključa (BMW) pa sve do brave (Mercedes). Dakle, petljanje s kilometrima nije moguće. Ipak, to je činjenica koje su svi svjesni.
Poznato je da grupacija VW (Audi, VW, Seat, Škoda) ostavlja mogućnost serviseru da triput poništi kilometražu na instrumentnoj ploči na nulu ako se još nije upalila treća znamenka (dakle, auto je prešao manje od 100 km).
Razlog za to je prozaičan: prije prodaje auto prevaljuje neku kilometražu manipulacijom po sredstvima transporta i(li) skladišnom prostoru.
Ponekad se dogodi i neko oštećenje koje traži popravak i odlazak do specijaliziranog servisa/limarije.
Da bi kupac bio što sretniji, tvornica je predvidjela mogućnost postavljanja kilometraže na nulu da bi se očuvao osjećaj “potpuno novog auta s nula kilometara”.
Tu je više stvar u psihologiji nego u pokušaju prevare.
U svakom slučaju, stvarna je kilometraža ostala zabilježena u elektronici za nadzor rada motora i ona se ne može poništiti. Ili ipak može?
Drugi pokušaj odgovora potražili smo izvan ovlaštenih servisa, ali kod priznatih stručnjaka.
Oni raspolažu najmodernijom dijagnostičkom opremom.
Dovezli smo Mercedes Viano, na njega je spojen posebni modul preko OBD-kabela i istraživanje je moglo početi.
Tu se i ton malo promijenio.
Naime, nakon očitavanja grešaka koje su zabilježene (pregaranje žarulje, gubitak mase na grijaču stražnjeg stakla i sl.) vrijeme je za demonstraciju: preko laptopa je upaljeno samo jedno svjetlo na autu, ali i aktivirana truba.
Dakle, preko laptopa s odgovarajućim dijagnostičkim uređajem (korišten Boschov) može se saznati baš sve što muči naš auto (i opet bolna spoznaja koja pokazuje koliko su ovlašteni serviseri ponekad nemotivirani i neobučeni kad se opravdavaju da ne mogu očitati nikakvu grešku).
No, možemo li saznati ono što muči nas?
Jesu li kilometri stvarni ili nisu?
Na to je pitanje nemoguće odgovoriti, kaže Predrag Slatinac.
Ako je netko dosljedno u svim modulima pobrisao greške (koje imaju zabilješku kad su se dogodile i pri kojoj kilometraži), onda je doista nemoguće ustanoviti pravo stanje stvari.
Jedini realni pokazatelj bile bi baze podataka s tehničkih pregleda u kojima je zabilježeno koliko je auto imao kilometara kad je obavljen obavezni tehnički pregled, ili baze ovlaštenih servisa koje također pamte datume i tadašnju kilometražu kod svakog servisa.
Primjer provjere kilometraže na tehničkom pregledu. Kao što se vidi, od 27.3.2009. do 27.3.2010. godine “čudom je izgubljeno” 50-ak tisuća kilometara
Ali, ako se radi o autu iz uvoza, onda smo posve bespomoćni i ostaju nam samo stari dobri pokazatelji mehaničke potrošenosti poput obloge volana, ručice mjenjača, sjedala vozača ili gumica na pedalama gasa, spojke i kočnice.
Najbolje bi bilo usporediti s nekim autom istog tipa za koji pouzdano znamo koliko ima kilometara.
Ako se auto kupuje vani, onda je to dosta teško.
Ipak, malo nade budi tvrdnja da je za “sređivanje” jednog auta potreban cijeli dan, ako ne i dva, pa se, kao, nikom ne da baš previše s tim zamarati…
Ta je iluzija razbijena nekoliko sati kasnije kad smo se našli s čovjekom koji zna kako se podešavaju kilometri.
Nazovimo ga Meštar.
Dogovorili smo se i on je u zakazano vrijeme došao na jedan parking u gradu: “Jeste li za demonstraciju?” Naravno, ali koliko vam je vremena potrebno? “Tri minute“.
Sad je jasno da je tvrdnja stručnjaka bila samo lijepa želja; na tom zagrebačkom parkiralištu udara nas kruta zbilja.
Meštar vadi laptop, poseban modul i kabele.
Spaja modul preko OBD-priključka s Golfom V kojim je došao, na čijem satu piše – 132 tisuće kilometara.
Drugi kraj spaja na laptop. Na pitanje jesu li to stvarni kilometri odgovara uz smiješak – “Nemam pojma, kupil sam ga rabljenog!”
Odmah dodaje dalje: “Hmm, recimo 85 tisuća km?” Ukucava taj iznos u računalo i na instrumentnoj ploči se pojavljuje ta brojka iste sekunde.
No, slijedi dodatak. “To je samo instrument ploča.
Grupacija VW skladišti podatak o kilometraži u elektroniku motora pa moramo srediti i nju.” Druga aplikacija, isti postupak.
Nekoliko sekundi kasnije Golf je “pomlađen” 50 tisuća kilometara.
Već smo gotovi?
“Ne, još moram pobrisati sve greške. Evo, pregorjela je žarulja kod 120 tisuća km, to bi nas odalo.” Još dva klika na tipkovnicu i sve je gotovo. Golf sad za sve dijagnostike ovog svijeta ima 85 tisuća prevaljenih kilometara.
Demonstratura je bila brutalno efikasna.
Kako ste naučili “štelati” kilometražu?
“Budući da popravljam elektroničke komponente, moram moći upariti sve parametre.
Ponekad preselite elektroniku iz jednog auta u drugi, ili instrumentnu ploču i tad morate znati kako uskladiti sve zapise.
Imate i slučajeve poput Renaulta Espacea kojem instrumentna ploča zna podivljati i počne vrtiti kilometre kao da su sekunde. Za jedan dan napravite 50 tisuća. Onda to treba popraviti i vratiti na staro.”
Budući da je Meštar koristio poseban modul koji to omogućuje, postavlja se neminovno pitanje cijene takvih zahvata.
“Od 200 do 1500 kuna, ovisno o modelu.
Iako, ja se time ne bavim, pa me nemojte držati za riječ. Sam modul je nekad koštao 3500 eura, ali sad imate kineskih koji se prodaju za 500 dolara. Ljudi se time masovno bave, jer su cijene opreme jako pale.”
Zaključak: kupnja rabljenog auta je lutrija kao i dosad.
Servisna bi knjižica mogla pomoći, ali nju imaju samo rijetki.
Poseban je oprez potreban kod vozila iz uvoza, za koje ne postoji domaća baza podataka u vidu tehničkih pregleda ili održavanja u ovlaštenim servisima.
Bolna je spoznaja da je virtualno pomlađivanje automobila jednostavnije nego što se misli i zapravo je u nekim slučajevima puno lakše od nekadašnjeg vađenja instrumentne ploče i mehaničkog podešavanja brojača kilometara.
No, već i spoznaja da je to moguće dobra je, jer tjera na oprez.
Uostalom, ne kaže se uzalud da je najveći trik Nečastivog to što je ljude uvjerio da – ne postoji.
Zato, oprez i obratite pažnju na mehaničke tragove trošenja. Ako laže koza, ne laže rog.
On Board Diagnostics
OBD (On Board Diagnostics) priključak je standard koji su dogovorili (uglavnom) njemački proizvođači koji ga se i pridržavaju.
Preko te utičnice se spaja dijagnostički uređaj koji potom očitava sve parametre automobila. Francuski, japanski i korejski auti nisu opremljeni OBD-utičnicom. Grupacija Fiat jest.
Najkompliciraniji su BMW i Mercedes
Posebnost ove dvije marke nije samo izuzetno puno mjesta gdje se pamte kilometri, nego i interaktivnost međusobnih modula. Tako je kod Mercedesa podatak o kilometrima pohranjen i u bravi, a ako se on ne poništi, a petlja se po instrumentnoj ploči, ona će opet “povući” podatak s brave.
Ako se najprije “flasha” instrumentna ploča, možda neće povući podatak iz brave, ali pri prvom posjetu ovlaštenom servisu istina će izbiti na vidjelo. Kod BMW-a je potrebno izvaditi gotovo sve module van, jer oni po defaultu dopuštaju samo porast kilometraže pa je potrebno reprogramirati modul EPROM da bi smanjenje bilo moguće.
