Glavni motivi za seljenje proizvodnje u drugu državu su jeftinija radna snaga, a nisu nevažni ni porezi i uvozne takse kao ni troškovi prijevoza do trgovca, pa je katkad teško shvatiti i objasniti zašto nam neki Fiat stiže iz Japana, a ne Italije, a BMW iz SAD-a, a ne Njemačke
Sektaške prepirke kojima često svjedočimo, koji su automobile
bolji, oni iz Njemačke, Japana, Koreje, ili pak Francuske,
definitivno više ne drže vodu, potvrđuje naše malo istraživanje.
Do prije tridesetak godina još se o tome i moglo
raspravljati, no danas stvari stoje bitno drukčija.
Zamislite samo ovu situaciju: tri su susjeda, prvi vozi novi VW
Touareg, ponosan na svog stasitog ‘Švabu’ kod kojeg je masno
platio imidž ‘Made in Germany’. Drugi je pak pomalo ljubomoran na
prvog susjeda jer se nije mogao ‘rastegnuti’ do Touarega pa
vozi španjolski ‘budget VW’ pod nazivom Seat Tarraco, a
obojica pak sa zavišću gledaju u dvorište trećeg susjeda u kojem
je parkiran njemački plemeniti premium s blistavim
prstenovima na masci – Audi Q5. No koji od njih zapravo vozi
automobil s, u nas toliko cijenjenom etiketom ‘Made in Germany’?
Gotovo pa nevjerojatno, ali u današnjoj eri globalizacije na ovom
primjeru, pomalo bizarno, etiketu ‘Made in
Germany’ ponosno nosi samo Španjolac Seat Tarraco! Naime,
jedino nedavno predstavljeni Seatov SUV silazi s traka, pazite, u
Wolfsburgu, dok se plemeniti Audi proizvodi u pogonima u Meksiku,
dok VW Touareg silazi s traka pogona VW Grupe u Slovačkoj! Ako
baš morate voziti automobil s pločicom ‘Made in
Germany’ možda bi Seat Tarraco bio dobar izbor.
Vođeni ovim primjerom, istražili smo proizvodno podrijetlo točno
248 modela 33 proizvođača trenutno dostupna u domaćim salonima i
otkrili da ih je bez obzira na to kako se deklariraju njih čak
106 zapravo sklopljeno izvan države u kojem je sjedište branda.
Globalizacija, poglavito ona ekonomska, koja seli proizvodnju u
jeftinije krajeve, vrlo je komplicirana, no ponekad zapravo i
podosta zabavna stvar kako je pokazao i naš primjer s početka
teksta.
U današnjem svijetu, dakle u onom u kojem su primjerice Britanci
svoju outsorsing industriju, odnosno razne IT call centre,
masovno prebacili u Indiju, gdje za male pare lokalni
šljakeri doslovno skapavaju od umora, očito nema više nikakvog
razloga i da primjerice najveći američki velikoserijski
proizvođači automobila ne presele svoju proizvodnju u Meksiko.
Osim, možda, Donalda Trumpa…. No, i šalu i Trumpa na stranu,
cijela je svjetska autoindustrija već vrlo žestoko globalizirana
i već desetljećima ni izbliza nije industrija u kojoj bi se
okorjeli sektaši mogli dobro osjećati. Tako da prepirke iz
kafića, s foruma, portala i društvenih mreža u današnje vrijeme
doista postaju deplasirane, čast izuzecima…
No, kako se to svjetsko stanje stvari zapravo reflektira na naše,
relativno vrlo malo automobilsko tržište? Vrlo jednostavno –
brojni modeli koji se trenutno nalaze u našim autosalonima stigli
su u njih iz tvornica koje su smještene izvan matičnih država
proizvođača, odnosno izvan države u kojem je osnovana tvrtka koja
je rečeni auto poslala u salon. Brojne kupce tako
vjerojatno danas više ne iznenađuje da je njihov Koreanac
zapravo Slovak, no mnogi bi se ipak mogli i iznenaditi kad
im otkrijemo da skupo plaćen Mercedes u kojem se voze nije
‘Hergestellt in Deutschland’ nego da je zapravo ‘Magyar termék’,
odnosno da je ruku djelo vrijednih Mađara iz Kecskeméta.
Štoviše, moglo bi neke i uvrijediti kad shvate da je njihov
Japanac zapravo proizveden u Indiji, Južnoafričkoj Republici,
Engleskoj ili Češkoj, da je Nijemac kojeg vozi stigao iz Poljske
ili Amerike, a Šveđanin iz Kine ili Belgije, kako im je Rumunj
isporučen iz Maroka, da je kultni američki model zapravo pravi
talijanski auto, dok su primjerice Francuz i Talijan ustvari tek
susjedni nam Slovenac i Srbin…
Štoviše, nakon što smo uz pomoć podataka koje su prikupili
analitičari britanske tvrtke Jato Dynamics brzinski protrčali
kroz proizvodni pedigre čak 248 velikoserijskih modela 33
ozbiljna branda trenutno dostupna u domaćim autosalonima otkrili
smo da ih je gotovo pola proizvedeno izvan države u kojem je
sjedište branda. Odnosno, točno 42,74 posto ili još
konkretnije – ravno 106 aktualnih kod nas dostupnih modela!
Za početak ćemo reći i kako je od svih ozbiljnijih
velikoserijskih brendova u svijetu posve vjeran svom nacionalnom
identitetu danas ostao jedino Alfa Romeo, premda je i on, istini
za volju, svojedobno dio svoje proizvodnje odrađivao u
Južnoafričkoj Republici (od 1972. do 1986. godine). Svi
ostali velikoserijski autoproizvođači izrazito su
‘multikulturalni’. Pri čemu svima valja biti jasno i da koliko je
god proizvođač moćniji i veći, toliko istodobno ima i raštrkaniju
proizvodnju, često i na više kontinenata, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
U odnosu na naše tržište internacionalizacija je, pak, došla na
tako visoku razinu da u hrvatskim salonima svi velikoserijski
brendovi, s iznimkom njih samo šest (Alfa Romeo, DS, Land Rover,
Lexus, Subaru i Škoda), nude barem jedan model koji je
proizveden izvan matične države tvrtke koja stoji iza
njega.
Kod, primjerice, Jaguara, ta ‘čast’ pripada modelu E-Pace,
koji u Hrvatsku dolazi iz nedalekog Graza, iz pogona tvrtke Magna
Steyr (koja, usput budi rečeno, već radi i novi I-Pace, koji nama
stiže tek početkom iduće godine pa nije uvršten u ovdje
spomenutih 248 modela).
Jedan ‘neizvorni’ model ima i Porsche, jer se njegov
Cayenne od lani proizvodi isključivo i samo u Volkswagenovoj
tvornici pokraj Bratislave, dok je kod Mitsubishija iznimka Space
Star, koji se za ovo tržište ne sklapaju u Japanu nego u
Tajlandu.
Mercedesovi terenci u Hrvatsku, pak, stižu iz SAD i Austrije,
BMW-ovi također iz Amerike, a čak nam sedam Audijevih modela
stiže iz Slovačke, Mađarske, Belgije, Španjolske ili Meksika, dok
od u ovom našem pregledu devet obrađenih Volkswagena četiri nisu
iz Njemačke!
Kod Toyote sedam modela ne dolazi iz Zemlje izlazećeg sunca, no,
zanimljivo je da nam baš iz dalekog Japana šalju Land Cruiser
premda se isti sklapa i u puno nam bližem Portugalu, baš kao i
RAV4, kojeg dijelom rade i u Rusiji, ali samo za rusko,
bjelorusko i kazahstansko tržište.
Od svih Hondi koje nam nude hrvatski trgovci ‘izvorno
japanski’ je tek Jazz, nijedan Nissan u Lijepu našu ne stiže
iz Japana, baš kao što nijedan Smart ne stiže iz Njemačke i baš
nijedan Jeep iz Amerike!
Što se, pak, udaljenosti, tiče, među ‘neizvornim’ ekstremima
te vrste ističu se Volvo S90 koji nam stiže iz Kine, Fiat 124
Spider koji stiže iz Japana, Renault Koleos rađen u Južnoj
Koreji, Toyota Hilux koja dolazi iz Južnoafričke
Republike te Ford Edge iz Kanade, Audi Q5, Mazda 2 i Mazde 3
iz Meksika, gdje se za nas radi i Honda HR-V, no samo do početka
iduće godine, kad će se za europsko tržište i ona raditi u
Japanu…
No, bez obzira otkuda nam ti automobili dolazili, izbora tu,
gotovo da i nema. Ni za kupca koji se suočava s onim što je
raspoloživo u salonu, a ni za domaće zastupnike koji također ne
mogu birati nego moraju prodavati ono što im principal pošalje.
Što se u nekim ekstremnim slučajevima zna razlikovati i od
pošiljke do pošiljke, pa tako primjerice Audi A3 u hrvatske
autosalone dolazi iz mađarskog Györa, ali može stići i iz matične
tvrtkine tvornice u Ingolstadtu, dok u slučaju Opel Corse jedna
tranša stiže iz španjolskog Figueruelasa, a možda već sljedeća iz
njemačkog Eisenbacha, da pritom ne spominjemo i će s obzirom na
nedavnu promjenu vlasnika vrlo skoro možda neka tranša stići i iz
nekog francuskog grada, a nadamo se tad i bez aktualnog kašnjenja
isporuke…
Ono što pritom također mnoge može zbuniti je činjenica da Peugeot
301 stiže iz Španjolske, a Fiat 500L iz Srbije, no kad ih kupite
u deklaraciji i prometnoj dozvoli im kao zemlja podrijetla neće
biti navedena Španjolska nego Francuska, odnosno neće pisati
Srbija nego Italija. Tako što, naime, moguće je u slučajevima kad
je veći dio dijelova (iznad 50 posto) zaista izrađen u
državi koja su deklarirana, dok je u nekoj drugoj državi
navodno obavljena samo završna montaža.
No, bilo kako bilo, što god vam pisalo u papirima od auta, u
slučaju Fiata 500L posve smo sigurni da će baš svi vaši susjedi
ipak misliti da je vaš Talijan ipak napravljen ne samo izvan
Italije nego i posve izvan Europske unije, u srpskom
Kragujevcu, u tvornici koja je nekoć masovno štancala i Yugo,
slavni ‘najgori automobil na svijetu’. Možda jedino neće znati da
su tamo 2013. godine Talijani poslali i hrpu jako modernih
robota…
No, pitanje ‘nacionalnog identiteta automobila’ danas uz sve
to nije samo u mjestu njegovog sklapanja, ono je još kompleksnije
jer ne valja zaboraviti i kako su primjerice britanski ponosi
Mini, Land Rover i Jaguar u njemačkom, odnosno indijskom
vlasništvu, a švedska ikona Volvo u kineskom… Da li je onda,
uostalom,Volvo proizveden u Gentu zapravo
Belgijanac, Šveđanin, Amerikanac ili Kinez? I je li to uopće
bitno.
Uostalom, već odavno je veliko pitanje što je danas više uopće
autentično izvorno. Na kraju krajeva da li stvarno mislite da su
one lignje koje ste neki dan jeli na moru doista stigle iz
Jadrana. I je li vam to uopće važno, ako su na kraju krajeva ipak
valjale… Uostalom, okrutna je servisna statistika svojedobno
jasno pokazala da je Renault Twingo II koji je silazio s
proizvodne trake u Novom Mestu (i to s čak 60 posto dijelova
doista proizvedenih u Sloveniji!) bio puno kvalitetniji,
pouzdaniji i trajniji automobil od svih svojih blizanaca
napravljenih u matičnoj mu Francuskoj…
Ukratko
Potpredsjednik Volva Robin Page u svibnju je
‘priznao’ novinarima da je ‘kvaliteta automobila
proizvedenih u Kini bolja od kvalitete onih koje radimo u
Europi’. Vidjet ćemo što će imati za kazati za proizvodnju novog
modela S60 koji će isključivo stizati iz novih pogona u SAD-u
Tamo gdje je kraj malog mjesta San José Chiapa prije samo dvije
godine bilo tek prazna, pusta ledina, danas je moderna tvornica u
kojoj 4200 Meksikanaca proizvodi bavarski premium SUV Q5
Glavni motivi za seljenje proizvodnje u drugu državu su jeftinija
radna snaga, a nisu nevažni ni porezi i uvozne takse kao ni
troškovi prijevoza do trgovca, pa je katkad teško shvatiti i
objasniti zašto nam neki Fiat stiže iz Japana, a ne Italije, a
BMW iz SAD-a, a ne Njemačke…
Kažu stručnjaci, internacionalizacija proizvodnje ne bi se
trebala osjetiti na kvaliteti. Naime VW iz Slovačke i Njemačke,
kao i Honda iz Meksika i Japana trebali bi biti podjednako
kvalitetni, jer si proizvođači odstupanja u kvaliteti neće i ne
mogu dopustiti. Ili možda ipak..