Možete li se od kazne zbog konzumacije alkohola izvući na to da ste jeli kruške ili voće koje fermentira ili koristili antiseptik Hexoral?
Postoje prijestupnici u pogledu kojih policijskim službenicima
treba rola papira da im ispišu sve prekršaje u počinjenju kojih
su zatečeni kao vozači, sudionici u prometu. Voze mrtvi pijani,
bez vozačke, nevezani sigurnosnim pojasom, prekomjernom brzinom,
ne poštuju pravila koja se tiču prednosti prolaska i tako redom.
Sve to policija nalazi u kompletu pri jednom zaustavljanju.
U pravilu se radi o recidivistima, ponavljačima, starim znancima
policije. Svi znaju o kakvoj se osobi radi, svi samo sklapaju
ruke i mole nebesa da se netko njihov ne nađe na putu takvoj
osobi. Svi znaju da će se veće zlo sigurno dogoditi i da je to
tek pitanje vremena. Ubit će nekog, drugog napraviti invalidom,
svoju i tuđu obitelj zaviti u crno. Međutim, vrijeme teče, a
omiljeni ponavljač vozi po starom! Svaku noć je pijan, svaku noć
je lud, a ni danju ništa bolje nije. Što s takvim ili možda
takvom?
Oduzimanje vozačke ne daje rezultate, zatvor također. Naravno, da
ljudima odmah na um padne kako bi bilo najbolje oduzeti
automobil. Oduzmite mu auto, to će mu najteže pasti, a drugima će
biti pouka! Čujte, mi smo civilizirano društvo i vlasništvo je
svetinja ili bi barem trebalo biti. Naravno da je oduzimanje
vozila čest slučaj kad je riječ o carinskim prekršajima, ali kad
je riječ o prekršajima iz sfere sigurnosti prometa na cestama,
ne!
Naravno da će oni ratoborniji i skloniji drakonskim mjerama odmah
zavrištati kako milosti prema takvim nepopravljivim divljacima ne
treba imati. Međutim, treba stati na loptu i pogledati istini u
oči, zapravo treba se suočiti sa stajalištem sudske prakse, piše
revijahak.hr.
Visoki prekršajni sud u svojoj Presudi Pž-335/17 od 28. veljače
2017. godine, recimo, nije prihvatio kao osnovan žalbeni navod
MUP-a i koji u naravi predstavlja zahtjev tog Ministarstva da
prema okrivljeniku primijeni mjeru oduzimanja predmeta, odnosno
oduzimanja motornog vozila kojim je upravljao kad je počinio
prekršaj za koji je proglašen krivim.
U konkretnom slučaju, radilo se o okrivljeniku koji je proglašen
krivim i kojem je uz ublažavanje kazne izrečena kazna zatvora u
trajanju od 15 dana, a pored toga i ukupna novčana kazna u iznosu
od 8000 kuna. Radi izbjegavanja bilo kakve zablude Prekršajni
zakon doista u članku 76. a propisuje da će se oduzeti predmeti i
sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje
prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem ako postoji
opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja.
Sud može oduzeti predmete i sredstva i kad je njihovo oduzimanje
potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite
zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga. Oduzeti predmeti i
sredstva postaju vlasništvo Republike Hrvatske.
Vozilo zasad ne može biti oduzeto
Međutim, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u konkretnom
slučaju bio je stajališta kako motorno vozilo kojim je
okrivljenik upravljao u vrijeme počinjenja prekršaja nije predmet
čija je namjena prvenstveno činjenje prekršaja, odnosno nešto što
ima za cilj buduće činjenje prekršaja, pri čemu treba imati na
umu i značenje izraza motorno vozilo u kaznenom zakonodavstvu.
Posebno se ističe da je prema članku 87. stavka 17. Kaznenog
zakona (Narodne novine, broj: 125/11 i 144/12) motorno vozilo
svako prometno sredstvo na motorni pogon u kopnenom, vodenom i
zračnom prometu, dok je prema članku 2. stavku 1. točki 33.
Zakona o sigurnosti prometa na cestama, motorno vozilo svako
vozilo koje se pokreće snagom vlastitog motora, osim vozila koja
se kreću po tračnicama i pomoćnih pješačkih sredstava.
Slijedom citiranih zakonskih odredaba sud nadalje ističe kako je
jasno da se kod počinjenja prekršaja iz oblasti sigurnosti
prometa na cestama ne može, u smislu članka 76. a Prekršajnog
zakona, motorno vozilo oduzeti kao predmet prekršaja. Istaknuto
je, pored toga, kako su razlozi kojima tužitelj obrazlaže potrebu
izricanja mjere oduzimanja predmeta zapravo okolnosti koje utječu
da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja
prekršaja, dakle okolnosti koje sud uzima u obzir prilikom izbora
prekršajno pravne sankcije, kao i okolnosti odlučne prilikom
donošenja odluke o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanja
motornim vozilom, čija je svrha otklanjanja opasnosti da će
počinitelj prekršaja upravljajući vozilom ugroziti sigurnosti
prometa. Znači, ništa! Prijeđimo na drugu temu.
Kažnjavanje zbog upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola
neiscrpna je tema. Kad se požalite ekipi da su vas zaustavili, da
ste puhali i napuhali više od 0,5, posve sigurno ćete dobiti
savjet da se žalite. Najčešće nam se ucviljeni vozači javljaju s
problemom jer im prigovor u koji su se bližnji kleli da prolazi
na sudu nije prošao.
Dugo su se provlačili savjeti da se pokušate izvući na to da ste
jeli voćnu salatu, kruške ili bilo koje voće koje fermentira ili
koristili otopinu antiseptik za usnu šupljinu i ispiranje grla,
primjerice, Hexoral. Ne prolazi. Ne prolazi također ni novo
patentirana ideja kako se uređajima marke Drager mjeri samo
količinu alkohola u izdahu, a to nije količina alkohola u
organizmu i kako je upravo to bitna razlika na temelju
koje biste se vi trebali i mogli izvući iz škakljive situacije.
Nemojte se ‘vaditi na tu foru’ jer nećete daleko dogurati.
Alkohol u krvi ili organizmu?
Naime, upravo takvim žalbenim navodom bavio se Visoki prekršajni
sud Republike Hrvatske u predmetu Pž-1754/15 na sjednici vijeća
održanoj 4. siječnja 2017.
Naime, u tom predmetu ‘okrivljenik žaleći se zbog pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj iz
članka 199. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na
cestama, ističe da uređajima marke Drager nije moguće izmjeriti
koncentraciju alkohola u krvi, već samo koncentraciju alkohola u
litri izdahnutog zraka i kao takva da ta metoda može poslužiti
samo kao indikator temeljem kojeg će policijski službenik
procijeniti je li osumnjičenika potrebno podvrgnuti analizi krvi
radi utvrđivanja koncentracije alkohola ili drugih opojnih
sredstava.
U odnosu na navedene žalbene navode, prvenstveno je sud istakao
da se okrivljeniku niti ne stavlja na teret da je imao
koncentraciju alkohola u krvi od 0,55 g/kg, nego u organizmu, pa
su navedeni žalbeni navodi okrivljenika potpuno nejasni. Osim
toga, za ispunjenje bića prekršaja za koji je okrivljenik
proglašen krivim ne traži se isključivo da je količina alkohola
izmjerena u krvi vozača. Prema odredbi članka 199. stavka 7.
Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jasno je i nedvojbeno da
se sankcionira vozač koji u krvi ili u izdahnutom zraku ima
nedozvoljenu količinu alkohola, iznad 0,50 do 1,00 g/kg, pa je,
dakle, biće prekršaja ispunjeno i utvrđenjem prisutnosti alkohola
u litri izdahnutog zraka vozača.
Ispitivanje prisutnosti alkohola u litri izdahnutog zraka vozača
vrši se mjernim uređajem Drager, kojim je inkriminirane prilike i
obavljeno ispitivanje i koji mjerni instrument je pogodan i
pouzdan uređaj, koji zadovoljava sve odredbe Pravilnika o
mjeriteljskim zahtjevima za uređaje kojim se mjeri udio etilnog
alkohola u izdahu ispitanika i korištenje istog nije upitno’.