Prije 150 godina crveno svjetlo zaustavljalo je promet kočija i konjskih zaprega pored zgrade britanskog parlamenta, a moderni semafor s tri svjetlosna elemenat, kakve i danas poznajemo, nastao je u Americi početkom 20-ih godina prošlog stoljeća. Prvi semafor u Hrvatskoj pojavio se 1941. u Rijeci
Danas je nemoguće zamisliti svakodnevnu regulaciju
prometa bez naoko sasvim jednostavnog izuma kao što je
semafor, uređaja koji je zamijenio prometne policajce.
Prvi semafor bio je optički telegraf, a konstruirao ga je 1792.
francuski izumitelj Claude Chappe. Za vrijeme
francuske revolucije, inženjer iz Lyona je osmislio sustav koji
se sastojao od niza tornjeva s pokretnim elementima kojima je
upravljala ljudska posada. U osnovi bio je to stup s mehanički
pokretljivim polugama koje su svojim položajem davale određene
signale koje su bile u vidokrugu drugog stupa koji ga je potom
ponavljao i tako slao signal dalje. Niz takvih semafora
postavljenih diljem Francuske omogućavao je brz prijenos
poruka na velike udaljenosti. Pojavom telegrafa 1837. kojeg je
izumio Samuel Morse, semafor je izgubio smisao,
ali nije dugo bio nezaposlen. Preteča današnjih
telekomunikacijskih sustava s porastom broja cestovnih vozila u
gradovima dobio je novu ulogu i postao nezaobilazno sredstvo
regulacije prometa na raskrižjima cesta.
Prvi svjetleći prometni semafor postavljen je 1868. godine u
blizini zgrade britanskog parlamenta u Westminsteru kako bi
kontrolirao promet koji se slijevao iz ulica Bridge i Great
George. Za njegov nastanak zaslužan je željeznički inženjer
J. P. Knight iz Nottinghama koji je prilagodio
postojeći željeznički signalni sustav. Glavni razlog za semafor
bio je sve gušći promet kočija i konjskih zaprega preko
Westminster Bridgea što je sililo tisuće pješaka da hodaju pokraj
parlamenta. Semafor je koristio tri pokretne poluge s crvenim i
zelenim plinskim svjetiljkama za noćno korištenje koje je okretao
policajac s polugom smještenom u bazi stupa i tako slao signale
sudionicima u prometu. Stup koji je nosio signalna svjetla bio je
visok gotovo 7 metara, ali nije dugo ostao u
uporabi. Eksperiment sa svjetlećim semaforom trajao je samo
tri tjedna, a presudila mu je eksplozija jednog od fenjera
iz kojeg je curio plin pri čemu je ozlijeđen policajac koji se
tada našao u službi. Jedini semafor koji je postojao tada u
Londonu nastavio je regulirati promet polugama, a definitivno je
uklonjen 1872.
Moderna ulična signalizacija američki je izum. Prvo semafor s
električnim osvjetljenjem pojavio se 5. kolovoza 1914. u
Clevelandu, na uglu između 105. ulice i avenije
Euclid. Koristio je dva svjetla, crveno i zeleno, a njime se
upravljalo ručno. Semafor s tri svjetla osmislio je 1920.
policajac William Potts u Detroitu, a trobojni
semafori kojima se upravljalo ručno iz tornja podignutog na
sredini ulice osvanuli su u New Yorku.
Semafor s tri odvojena intervala patentirao je Garret
Morgan. Zbog potpuno automatiziranih sustava samo je u
New Yorku posao izgubilo 500 policajaca, a Morgan se obogatio
prodavši svoju inovaciju General Electricu za 40.000 dolara.
Automatizirani semafori u Europu su stigli 1922. kada je prvi
instaliran u Parizu, a potom su ga slijedili i drugi veći
gradovi poput Hamburga, Berlina, Londona, Rima. U Hrvatskoj
je prvi semafor postavljen u Rijeci 1941. koja je tada bila pod
upravom Italije, a Zagreb ga je dobio 1963.
Druga važna dionica u razvoju semafora koji reguliraju cestovni
promet stigla je 1961. kada se u istočnom Berlinu, tadašnjem
glavnom gradu Istočne Njemačke,pojavio semafor za pješake. U
spomen na taj događaj i danas se u Berlinu koji više nije
podijeljen grad mogu pronaći suveniri s Ampelmännchenom, figurom
koja predstavlja čovjeka koji stoji ili hoda na pješačkim
semaforima.
Razvojem elektronike, a potom i informatike trajanje i slijed
pojedinih faza i ciklusa rada semafora unaprijed se programiraju
s obzirom na dnevne i tjedne oscilacije gustoće prometa.
Koordiniranim upravljanjem prometom na više raskrižja u gradovima
nastoji se stvoriti zeleni val koji bitno pridonosi bržem
odvijanju prometa. No, nisu rijetki slučajevi da se u trenucima
vršnoga prometnog opterećenja semaforima ručno upravljaju
prometnici ili ih se jednostavno isključe (treptavo žuto
svjetlo) i preuzmu upravljanje prometnim raskršćima, piše portal
jutarnji.hr/autoklub.
Danas prometni semafori u čitavome svijetu rade prema načelu:
crveno-žuto-zeleno svjetlo, no postoje i neke iznimke. U Bostonu,
primjerice, zeleno i žuto svjetlo pojavljuju se istovremeno.
Standardni sustav izbjegli su i uređaji na elegantnim
stupovima Pete avenije u New Yorku koji na vrhu nose
mali kip. Zanimljivi su bili i semafori u Los Angelesu koji su
1930. oglašavali zvonjavom kako bi se probudili zadrijemale
motoriste, a prometni semafori nalaze se i u Veneciji na
križanjima kanala gdje upravljaju kretanjem brodica i gondola.