Broj neriješenih prekršajnih predmeta na kraju 2015. godine iznosio je 69.547, a na kraju 2017. godine iznosio je 40.737. Drastičan pad! Glavni razlog donošenja ovih izmjena i dopuna je spajanje općinskih i prekršajnih sudova
Prvog dana nove 2019. godine stupile su na snagu nove izmjene i
dopune Prekršajnog zakona. Riječ je o čak petim izmjenama i
dopunama Prekršajnog zakona. Njih je Hrvatski sabor donio 14.
prosinca 2018. Koje nam bitne novosti donose te pete izmjene i
dopune? U najkraćim crtama, glavni razlog donošenja ovih izmjena
i dopuna je spajanje općinskih i prekršajnih sudova.
Nema više prekršajnih sudova! Nema! Vjerovali ili ne! Potezom
pera, nestadoše. Točnije nestadoše dizanjem ruku osamdeset
saborskih zastupnika koji su glasala za ove pete izmjene i
dopune. Nestali su s lica zemlje prekršajni sudovi. Prekršajni
sudovi ne postoje više kao posebna vrsta. Postaju tek odjeli
unutar općinskih sudova tako da bi se suci koji su razmjerno
manje opterećeni mogli s prekršajnih predmeta preusmjeriti u
druge grane sudovanja u kojima postoji razmjerno veće opterećenje
odnosno nedostatan broj sudaca. Prevedeno na razumljiv jezik,
znači to u naravi preraspodjelu posla.
Zašto je došlo do toga? Gotovo su ljudi ostali bez posla. Znate
kako je, nema posla, nema spisa, nema kruha u rukama. Dobrim ste
dijelom i vi sami zaslužni za to, pridonijeli ste nestanku
prekršajnih sudova kao počinitelji koji se drže slova zakona,
odnosno potencijalni počinitelji prekršajnih dijela, zapravo kao
uredne platiše prekršajnih kazni. Šalu na stranu!
Svojedobnim, ranijim izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona bili
su zadani jasni ciljevi. Rasterećenje sudova, prvenstveno Visokog
prekršajnog suda Republike Hrvatske, smanjenje broja predmeta
koji dolaze pred sud, povećanje učinkovitosti izvršenja odluka
odnosno povećanje naplate novčanih kazni i efikasnije prisilne
naplate te pojednostavljenje i ubrzanje postupka.
Prekršajni sudovi svojedobno su grcali u broju predmeta, ali je
taj broj ekstremno je pao. Sjećate li se vremena u kojem se
sudovalo i otezalo, žalilo i zavlačilo sve sa svrhom da predmet
‘ode u zastaru’. Nema toga više. Broj neriješenih
prekršajnih predmeta na kraju 2015. godine iznosio je 69.547, a
na kraju 2017. godine iznosio je 40.737. Drastičan pad!
Nakanilo se ovim petim izmjenama i dopunama uskladiti i
prekršajno i kazneno pravo. Prvenstveno kad je riječ o troškovima
postupka i prava na naknadu troškova postupka ali i u pogledu
granica ispitivanja prvostupanjske presude. Ono što je za vozače
iznimno bitno, ovim se izmjenama izjednačava zaštitna mjera
zabrane upravljanja motornim vozilom s odgovarajućom sigurnosnom
mjerom iz Kaznenog zakona u određenju trenutka kada mjera
započinje teći.
Naime, uočena je potreba za otklanjanjem sadašnjih teškoća i
troškovi postizanja uredne dostave obavijesti o upisu izrečene
mjere u evidenciju izdanih vozačkih dozvola. Pored toga život je
pokazao da je određeni broj prekršitelja živio u ‘ozbiljnim
zabludama’ u pogledu vremena od kada i do kada im je
zabranjeno upravljati motornim vozilom. Inače, imperativ je da
zakon bude razumljiv svima i svakom a osobito onima na koje se
ima primjenjivati. Tako se sada jasno i ‘glasno’ propisuje
da zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju
jednog mjeseca do dvije godine počinje teći od izvršnosti
presude.
Novosti ima i u pogledu troškova postupka. Propisuje se tako
izrijekom da troškove postupka u povodu pravnog lijeka u
paušalnom iznosu snosi okrivljenik koji je podnio redovni pravni
lijek s kojim nije uspio u cijelosti ili djelomično te
okrivljenik koji je podnio žalbu s kojom nije uspio u cijelosti
ili djelomično, a protiv odluke je istovremeno podnio žalbu i
ovlašteni tužitelj. Troškove pri tom odmjerava sud koji je
odlučivao o pravnom lijeku.
Okrivljenik dobiva pravo na naknadu troškova nužnih izdataka i
nagrade branitelja i u ostalim slučajevima, a ne samo u do sada
propisanim slučajevima (kad djelo nije prekršaj ili nema dokaza
da je okrivljenik počinio prekršaj). Tako bi okrivljenik imao
pravo na nagradu i nužne izdatke branitelja i u slučaju odbijanja
optužbe npr. zbog zastare, odustanka tužitelja od optužnog
prijedloga ili kod npr. presuđene stvari.
Praksa je pokazala i kako postoji ‘opća
pojava’ nerazumijevanja svrhe prekršajne evidencije pa i
postavljanja neopravdanih zahtjeva za uvid i korištenje tih
podataka, čak i pozivanjem na pravo na pristup informacijama.
Međutim, tijela kojima se daju ili mogu dati podaci iz prekršajne
evidencije određena su zakonom.
Stoga je unesena u zakon odredba koja će otklanjati takvo
nerazumijevanje na isti način kao u Zakonu o pravnim posljedicama
osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji u pogledu podataka iz
kaznene evidencije.
Ima novina i u pogledu propisivanja pravnog lijeka na rješenje o
negativnim bodovima. Tijelo nadležno za evidenciju o negativnim
prekršajnim bodovima rješenjem utvrđuje da je osuđenik prikupio
određeni broj negativnih prekršajnih bodova i rješenjem će
primijeniti pravnu posljedicu predviđenu posebnim zakonom. To
rješenje donosi se u upravnom postupku i na njega nema prava
žalbe, ali se može pokrenuti upravni spor.
To bi u najkraćim crtama bio prikaz novog ‘Prekršajca’. Ostaje
nam za čekati i gledati, da vidimo hoće li i ove izmjene i dopune
polučiti ciljeve koji su se njima nakanili ostvariti, zaključuje
portal revijahak.hr.