Zanemarivanje propisanih servisnih intervala i intervala zamjene može dovesti do financijski izuzetno zahtjevnih posljedica
Redovito održavanje automobila ključ je njegove dugovječnosti i
dobre forme. Da to nisu samo prazne priče dobro znaju svi vozači
čija vozila imaju desetak i više godina starosti te su dosad
odvezli stotine tisuća kilometara. Takvih je u Hrvatskoj, kao što
dobro znamo, iz godine u godinu sve više te nam je i prosječna
starost voznog parka sve veća, piše portal revijahak.hr.
No voziti se mora, pa je dobro ponoviti da neki od dijelova
automobila zahtijevaju posebnu pažnju jer zanemarivanje
propisanih servisnih intervala i intervala zamjene može dovesti
do financijski izuzetno zahtjevnih posljedica. Tolikih da cijena
popravka bez problema nadmaši vrijednost čitavog automobila, kao
što su, nažalost, neki vozači, imali prilike iskusiti na
vlastitom novčaniku.
Bez obzira, dakle, vozili takav rabljeni automobil ili ga se
možda upravo spremate nabaviti, računajte da s nekim
dijelovima nema šale
Zupčasti remen
Prvi i najbolji primjer dijela koji ne trpi nemar svakako je
zupčasti remen. Premda sam po sebi ne košta mnogo, trošak
sanacije problema koji se dogode ako on pukne pamtit ćete čitav
život. Remeni se, naime, s korištenjem troše i ako se ne zamijene
u propisanim intervalima – što je obično negdje između 60.000 i
120.000 km, ovisno o modelu i proizvođaču – prije ili poslije
doći će do njegova pucanja. U tom slučaju klipovi će udariti u
ventile, uništit će se klipnjače i ležajevi, a može stradati i
radilica.
Dakle, sva je vjerojatnost da će nastupiti totalna šteta. Čak i
kad je reparatura moguća i ne zahtijeva zamjenu glave motora,
nego samo skidanje i brušenje te zamjenu ventila- treba računati
s troškom od barem desetak tisuća kuna. Svi ostali scenariji
znatno su skuplji te se popravak ne isplati- nego je i
jednostavnije i jeftinije promijeniti čitav motor. Zato se remen
treba mijenjati kad to propisuje proizvođač, uključujući i
natezače, ležajeve te pumpu za vodu.
Automatski menjači
Kupci rabljenih automobila nerijetko vole zaobići primjerke s
automatskim mjenjačima, što i ne čudi kad se pogledaju njihove
cijene. One se razlikuju ovisno o tipu – klasični automatik,
robotizirani, s dvije spojke, CVT – kao i o konkretnome modelu,
no zajedničko im je da baš nikad nisu male.
Zamjena u ovlaštenom servisu u pravilu se broji u desecima tisuća
kuna, a ni cijene repariranih mjenjača, premda osjetno
povoljnije, i dalje nisu male. Popravak je, doduše, u većini
slučajeva ipak moguć, ali i tada treba računati s troškom od
barem nekoliko tisuća kuna. Stoga je za miran san bitno da
vlasnik automobila s automatskim mjenjačem vodi računa o njegovu
održavanju.
Suprotno dosta čestim zabludama da ulje u automatskom mjenjaču ne
treba mijenjati, zamjena je obavezna, i to se obavlja u točno
propisanim intervalima koji mogu iznositi 60.000, 80.000, 120.000
kilometara… U ulju se, naime, s vremenom nakupljaju sitne metalne
strugotine nastale stalnom eksploatacijom i zato ga treba
mijenjati prije nego što one uzrokuju zapinjanje i veće kvarove.
Zajedno s uljem dobro je promijeniti i filtar, što može stajati i
po 1000 kuna te nije mali trošak, ali je svakako podnošljiviji od
gore navedenih.
Dvomaseni zamašnjak
Još jedan od dijelova na koji se često zaboravlja sve dok se ne
dođe do problema s njim je i dvomaseni zamašnjak. Njegova je
uloga, pojednostavljeno rečeno, umanjivanje vibracija koje se s
motora prenose na mjenjač. U pravilu bi trebao izdržati po
100.000 i više kilometara, no nerijetko to i nije slučaj, pa se
događa da ga treba zamijeniti istodobno kad treba mijenjati i
spojku.
Simptomi problema su specifično lupanje i trešnja na otpuštanju
spojke i kretanju, i ako je riječ stvarno o zamašnjaku, što će se
potvrditi u servisu, trebat će ga mijenjati. Zajedno sa spojkom
cijena može premašiti desetak tisuća kuna. Stručnjaci ističu kako
probleme sa zamašnjakom može uzrokovati više faktora, uključujući
i loše gorivo te pretjerano agresivnu vožnju, odnosno sve što
može uzrokovati neujednačene vibracije.
Kao moguću alternativu, pogotovo za starije primjerke vozila,
neki preporučaju ugradnju fiksnog, odnosno jednomasenog
zamašnjaka jer je ona znatno jeftinija, no ova metoda ima
protivnika koliko i poklonika jer s njom motor slabije reagira na
gas, a mjenjač je podložniji oštećenjima zbog izraženijih
vibracija. Ima li vaše vozilo dvomaseni zamašnjak, probajte
voziti pažljivije, a kupujete li takvo rabljeno, raspitajte se je
li mijenjan i kad, zajedno sa spojkom. I dijagnostički pregled u
servisu je teoretski moguć, ali je skup i kompliciran.
Diferencijal
Karakteristično zujanje pod kotačima kod kojega nije lako
odrediti s koje strane dolazi može značiti kvar na diferencijalu,
a to nikako ne treba ignorirati jer može prouzrokovati teže i
skuplje probleme, poput, primjerice, loma ležajeva. Slično kao i
s nekim drugim dijelovima automobila, može se spriječiti
redovitim održavanjem, koje se u ovom slučaju svodi na
odgovarajuću zamjenu ulja u diferencijalu, što se ovisno o modelu
treba obavljati svakih 50-ak do 100 tisuća kilometara. U tom se
slučaju radi o vrlo malom trošku, od nekakvih stotinjak kuna, za
razliku od troška koji slijedi u slučaju kvara.
Za popravak kod specijaliziranih majstora – dakako u slučaju da
se vozač odluči na to odmah po pojavi prvih simptoma – koji
uključuje zamjenu ležajeva semeringa i novog ulja treba izbrojiti
od oko 1000 kuna naviše. Nastavak vožnje i uz spomenute simptome
nije nimalo pametan potez jer može uzrokovati kvar nakon kakvog
je nužna zamjena cijelog diferencijala. A cijena nabavke novog u
tom slučaju broji se u tisućama, odnosno desecima tisuća
kuna.
Dizelska pumpa
Curenje dizelske pumpe jedan je od najčešćih problema koji
pogađaju ovaj sklop i premda neki od njih bez problema odrađuju
100 i više tisuća kilometara, često se zna dogoditi da neki
zahtijevaju zamjenu, odnosno reparaturu već na dvostruko manjoj
kilometraži. Na rok trajanja pumpe zna utjecati gorivo, a u
slučaju pregaranja elektroničkog sklopa krivac može
biti i naprezanje klipa unutar kućišta pumpe. Pri popravku je
zato važno detektirati stvaran problem i riješiti ga na izvoru, a
ne se ograničiti samo na elektronički sklop.
Ovisno o modelima i godištu vozila (razlikuju se novije pumpe s
elektronikom i starije s gas sajlom) cijene popravaka mogu
varirati od 1000 kuna na više, što je u pravilu nekoliko puta
jeftinije od nabavke nove pumpe. Inače, čak i da problema nema,
servis visokotlačne pumpe sa zamjenom svih potrošnih dijelova te
kalibriranjem i podešavanjem preporučuje se napraviti nakon što
vozilo napravi do 120.000 kilometara.