Postoji i jedna mala mogućnost oslobađanja od plaćanja troškova, ali toga ćete se morati sami sjetiti
Čovjek može zgriješiti. Čovjek može zaviriti u čašicu preko
dozvoljene granice, sjesti za volan i biti mu ustanovljena
prekomjerna količina alkohola u krvi. U redu! Zna se kolika je
kazna tj. koliki je raspon kazne za vožnju u alkoholiziranom
stanju. Uglavnom, maksimalni zakonom predviđen novčani iznos je
15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, za one
koji imaju alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos
miligrama u litri izdahnutog zraka.
Međutim, ako je suditi po rezultatima policijskih pojačanih
vikend kontrola alkohola u kojima se redovito pojavljuju oni s
više od 2,50 promila alkohola, izgleda da je zakonodavac ozbiljno
podcijenio baždarenost našeg stanovništva. Manje više medicinski
fenomeni, oni za koje medicinari tvrde da bi zbog
alkoholiziranosti trebali biti gotovo klinički mrtvi, kod nas
voze uvjerljivo živi i krajnje živahni. Opasni po sebe i okolinu.
Prežive oni tako vožnju u pijanom stanju. Prežive i činjenicu da
su ih policijski službenici uhvatili u redovnoj kontroli i
napisali kaznu. Međutim, kad je treba platiti, krene se
analizirati i kalkulirati. Odakle sada uz propisanu kaznu
pribrojani i troškovi alkotestiranja, odnosno vađenja krvi i
urina sve u svrhu utvrđenja prisutnosti alkohola u organizmu.
Pijan čovjek je pijan čovjek, ne mora ga se za to dotući i
troškovima postupka.
Što kaže Zakon o sigurnosti prometa na cestama?
On u čl. 282. st. 1. propisuje: ‘Policijski službenik,
obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, može
vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti
ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i
dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili
lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti
upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u
zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na
liječnički pregled’.
Isti Zakon u stavku 6. istog članka nadalje kaže: ‘Osoba za koju
je ispitivanjem na jedan od načina iz stavaka 1. ili 3. ovoga
članka utvrđeno da je pod utjecajem droga ili lijekova ili u krvi
ima nedozvoljenu količinu alkohola, snosi troškove ispitivanja, a
osoba iz stavka 3. ovoga članka snosi i troškove odvoženja
službenim policijskim vozilom na liječnički pregled, vađenje krvi
i uzimanje urina radi analize’.
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u odluci Pž-45291/07, od
23. siječnja 2008. uobličio je to u stav po kojem ‘Vozaču
motornog vozila kojem je po naredbi ovlaštenog policijskog
službenika, na temelju ovlasti iz čl. 282. Zakona o sigurnosti
prometa na cestama, obavljeno vađenje krvi i urina te je analizom
kod njega utvrđeno prisustvo alkohola u krvi i koji je potom u
prekršajnom postupku proglašen krivim za prekršaj upravljanja
motornim vozilom u prometu na cesti pod utjecajem alkohola u krvi
iz čl. 199. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te obvezan na
snošenje troškova prekršajnog postupka, dužan je snositi i trošak
alkotestiranja kao i analize krvi i urina’.
Iskreno, pa niste valjda mislili da će se državni proračun
isprsiti i pokriti troškove uzrokovane prekomjernim zavirivanjem
u čašicu. Bilo je, ne može se reći, čak i onih koji su mrtvi
hladni sve ne vjerujući u opću financijsku kataklizmu našeg
zdravstvenog sustava, iznijeli stajalište kako je riječ o
aktivnostima koje se tiču zdravlja, a i medicinskih metoda,
budući da se vađenje krvi i uzimanje urina obavlja u medicinskoj
ustanovi.
Stoga ne biste vjerovali oni misle da ako imate obavezno
zdravstveno osiguranje, a po potrebi i dopunsko, da bi to iz toga
trebalo namiriti! Znate tu logiku, ako se alkoholičari liječe,
onda i ovi što piju i voze i u tome bivaju otkriveni trebaju biti
pokriveni iz zdravstvenog. Svašta ljudima na um padne. Nema veze,
kreativnost i maštovitost je na cijeni. U svakom slučaju ta ideja
ne prolazi.
Znači, utvrdi li se da ste krivi za prekršaj za koji vas se
tereti natovarit će vam se i spomenuti troškovi. Sve po zakonu i
zaslugama. To je pravilo, a pravila kao što znate imaju i
iznimke. Prekršajni zakon kaže da su troškovi prekršajnog
postupka izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegova
pokretanja, pa i prije, pa sve do njegova završetka, te izdaci za
uništenje oduzetih predmeta prekršaja.
Ako je sud okrivljenika proglasio krivim, izreći će u presudi da
je obvezan naknaditi troškove postupka, osim ako tim Zakonom nije
određeno drukčije. U odluci kojom rješava o troškovima postupka,
sud može okrivljenika djelomično ili u cijelosti osloboditi
obveze da naknadi troškove postupka iz članka 138. stavka 2.
točke 1. do 4. Prekršajnog zakona ako bi njihovim plaćanjem bilo
dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje
je dužan uzdržavati.
Upravo u krug tih troškova ulaze i troškovi nastali utvrđivanjem
prekršaja upotrebom tehničkih sredstava ili provođenjem potrebnih
analiza i vještačenja. Znači ako niste u mogućnosti snositi
troškove postupka, valja zahtijevati oslobođenje. Sud o tome neće
voditi računa, morate to sami iznijeti i tražiti, piše portal
revijahak.hr.