Vječna dilema, ali i rasprava među vozačima je na koju osovinu montirati dvije nove automobilske gume prilikom zamjene starih, na prednju ili stražnju osovinu, bez obzira je li automobil s prednjim ili stražnjim pogonom
Svakako je najbolje uvijek kupovati sve četiri nove gume i tada
nema nikakvih dilema i mogućih teorija. Međutim, u današnjim
teškim gospodarskim vremenima kada ljudi čak razmišljaju o kupnji
čak i rabljenih guma, što nikako nije preporučljivo, najčešće se
odlučuju za uzimanje para novih pneumatika koje treba najčešće
montirati na prednju osovinu.
To posebice vrijedi za automobile s prednjim pogonom, koji čine
više od 90 posto vozila na našim cestama. Riječ je o
nepisanom pravilu koje primjenjuje većina vozača, ali i
vulkanizera. Ipak, montaža dviju novih guma na prednju osovinu
samo je polovično rješenje koje vam neće preporučiti niti
jedan kvalitetan gumar, niti vulkanizer.
Prednji kotači su znatno važniji za kočenje od stražnjih. Za
zaustavni put je malo važno ako su straga lošije gume, pogotovo
što blokiranje stražnjih kotača sprječava ABS, a zanošenje ESP.
Kriterij zaustavnog puta je vrlo bitan, jer nikakva dinamička
stabilnost ne može nadoknaditi duži zaustavni put. Kod
proklizavanja kotača s prednjim pogonom bočno zanošenje počinje
prije, dok stražnji za njima kasne nekoliko desetinki sekunde. S
obzirom na to da prednji kotači počinju prvi proklizavati, oni su
prva ‘obrambena’ linija.
Naravno, oni koji zagovaraju tezu kako bolje gume treba ugraditi
straga, zaboravljaju da prednji kotači ostvaruju 60 do 95 posto
kočnih sila, te da bolje gume skraćuju zaustavni put.
Istovremeno, dobre prednje gume smanjuju rizik od aquaplaninga
(kada voda postane ‘tampon’ zona između pneumatika i
podloge, te dolazi do nekontroliranog kretanja vozila), kao i
poboljšani odaziv na okretanje volana.
Stražnje gume su zaslužnije za stabilnost i smanjenje rizika od
prevrtanja prilikom izbjegavanja prepreka ili pješaka na putu,
dok u ekstremnoj situaciji s lošim prednjim gumama vozač uopće ne
bi uspio zakrenuti volan i ubaciti se u paralelnu traku. Takvim
manevrom izbjegle bi se iznenadne situacije kad nema vremena za
kočenje.
Zato bi s boljim gumama sprijeda izbjegao prepreku, ali bi potom
došao u zonu nestabilnosti s rizikom okretanja oko vlastite osi
ili čak prevrtanja. S lošijim gumama sprijeda ne bi došlo do
zanošenja, nego bi vozilo ostalo stabilno, ali ne bi
izbjeglo prepreku ili pješaka na cesti, što bi moglo završiti s
kobnim posljedicama, piše portal slobodnadalmacija.hr.
Kod aquaplaninga vozač može izgubiti kontrolu
nad vozilom i zato je važno sprijeda imati noviju i
kvalitetniju gumu. Njezin deblji profil omogućuje bolje odvođenje
vode uzdužno i bočno, te zadržavanje kontakta gume s podlogom.
Stražnjem pneumatiku je puno lakše jer nailazi na velikim dijelom
‘raščišćen’ teren.
Premda montaža boljih guma straga teoretski poboljšava dinamičku
stabilnost, takva koncepcija bitno pogoršava upravljivost i
skretanje, odnosno savladavanje zavoja. Ako su lošije gume
sprijeda, a bolje straga, istina je da je auto stabilnije, ali će
isto tako puno lakše proklizati u zavoji na suprotni kolnički
trak.
Prednje gume su statički, ali i dinamički znatno opterećenije od
stražnjih kod kočenja i vožnje kroz zavoj. Izložene su
jačem naprezanju i uvijanju, zbog toga je rizik od pucanja
prednjeg pneumatika puno veća i stoga je novija guma boja
sprijeda.
Jedina mana montaže novog para guma na prednju osovinu je
ugrožavanje stabilnosti vozila. Proklizavanjem stražnjih kotača
povećava se centrifugalna sila koja dodatno i progresivno izaziva
bježanje stražnjeg dijela, pa može doći od okretanja oko vlastite
osi ili čak prevrtanja.
Pet za, jedan protiv
Za montiranje boljih guma sprijeda, čak kad je u pitanju i
stražnji pogon, postoji čak pet za i samo jedno protiv.
Prednost ugradnje boljih guma sprijeda očituje se u kraćem
zaustavnom putu, kasnijem proklizavanju, većoj otpornosti na
aquaplaning, lakšem ulasku u zavoj, kao i u tome da pneumatici
bolje podnose opterećenje. Jedini element koji ne ide u prilog
ovoj teoriji je lošija dinamička stabilnost.