Autoindustriju opslužuje vojska dobavljača dijelova, a usluge onih najvećih i najboljih koristi šaroliko društvo. Ponekad proizvođači uzmu ponuđeno, no često i naručuju komponente po vlastitim specifikacijama, tako da njihova uloga nipošto nije tek sporedna
Čak i vi, dragi čitatelji za koje možemo pretpostaviti da ste
zaljubljenici u automobile i da o njima znate ponešto više od
prosjeka, uglavnom niste svjesni koliko raznih specijaliziranih
proizvođača stoji iza svakog modela koji postoji na tržištu.
Prosječan automobil sastoji se od oko 30.000 dijelova, barem kad
se zasebno gleda svaki vijak. A samo manji dio njih proizvodi se
‘unutar kuće’, koliko god proizvođač automobila bio velik i zvao
se Volkswagen, Toyota, PSA…
Zapravo, što je proizvođač veći čini se da on ima veću mrežu
dobavljača. Prava petljancija već tako nastaje kad se pokuša
razmrsiti klupko dobavljača za samo jedan automobil. Ne samo
da ih je znatan broj, već se oni često i mijenjaju ovisno o
proizvodnoj seriji. Primjerice, Volkswagen Golf. Sustav hlađenja
motora isporučuje Magna, dvomaseni zamašnjak LuK, uljne filtre i
klipne prstene Mahle, turbopunjač Honeywell, brtve za motor
Elringklinger… A to su samo dijelovi vezani uz motor, i to ne
svi. Nastavimo li dalje prije ili kasnije doći ćemo do dijelova
koje potpisuju Bosch, Continental, ZF, NSK, BorgWarner…
Ono što je zanimljivo u cijeloj priči jest da će se slična imena,
u većem ili manjem obimu, spominjati i kad se krenu nabrajati
dobavljači za Mercedes, Ford, BMW… I tu dolazimo do ključa naše
priče – kad se zagrebe ispod lima postaje jasno da su proizvođači
automobila samo nominalno ‘ljuti suparnici’, dok najveći broj
koristi komponente i usluge istih dobavljača, odnosno
specijaliziranih tvrtki za proizvodnju određene vrste komponenti,
piše portal jutarnji.hr/autoklub.
Zato, oslobodite se iluzija – ako nešto nosi oznaku nekog
branda i nudi neke značajke koje očekujete od tog branda i
povezujete ga s njim, moguće je da potječe od istog dobavljača
koji proizvodi komponente za neku sasvim drugu marku uz koju
vežete neke potpuno drugačije asocijacije. Tu iznimka nije niti
Rolls-Royce, koliko god slušali priče kako je na njemu svaki dio
rukom izrađen u Goodwoodu. Za početak, motori.
Poznata je priča da proizvođači dijele motore i to iz sasvim
prizemnog razloga – razvoj posve novog motora, odnosno,
ispravnije rečeno – obitelji motora dug je i kompliciran posao
iza kojeg mora stajati jasna poslovna računica. Samo u razvoj i
početak proizvodnje treba uložiti više od 500 milijuna eura… Ili
3,7 milijardi kuna. Zato mnogi proizvođači radije posežu za
nečim što već postoji na tuđim policama, nego da uprežu
vlastite resurse. Najveći koncerni, poput Volkswagena, Toyote ili
General Motorsa, uglavnom razvijaju vlastite, manje ili veće
obitelji motora, no ponekad se u tom razvoju udružuju s drugim
koncernima, razmjenjujući tehnička rješenja i produbljujući
suradnju na nekim drugim poljima. Poput primjerice, razvoja
gospodarskih vozila.
Renaultov 1.5 dCi recimo, tako je moguće naći i u Nissanu i
Daciji, ali i u Infinitiju i Mercedesu. No, do pravog
‘kuršlusa’ dolazi kad se pogleda tko sve isporučuje dijelove
za motore koje zovemo Renaultovim, Mercedesovim, Fordovim… Kada
bismo bili pomalo zlobni, mogli bismo stvari postaviti i ovako:
ako motor uopće potječe od samog proizvođača
automobila, moguće je da ovaj proizvodi tek blok i glavu. U
stvarnosti i u prosjeku ipak malo više od toga, no brojne
komponente dolaze od specijalista.
Na primjer, sustavi ubrizgavanja i upravljanja radom motora: kod
većine, bilo benzinaca ili dizelaša, naći ćete komponente Boscha,
Siemensa ili Densa, da spomenemo samo neke. Svjećice kod
benzinaca i grijači kod dizelaša također su proizvodi
specijaliziranih dobavljača. Zatim, tu su turbopunjači, danas
prisutni praktički u svakom motoru. I tu dominira nekoliko
specijalista, pa mreža dobavljača nije toliko dugačka, ali je
svejedno zamršena.
Garrett, primjerice, radi turbopunjač za Hyundai Tucson 1.6 CRDi,
ali već onaj za 2.0 CRDi potpisuje BorgWarner koji turbopunjač
radi i za, primjerice DS3 1.6 THP i Bentley Continental GT te BMW
X6 35d. Ali se zato u 330d, ali i u nizu drugih bavarskih
modela nalazi Garrettov turbopunjač. Zanimljivo je i da IHI pruža
turbo injekciju čitavom nizu Toyota (Corolla, Avensis…), koliko
god Toyota uz Mitsubishi bila jedan od rijetkih proizvođača
automobila koji samostalno izrađuje i turbopunjače.
Ponekad, a posebno ako je riječ o nekim iznimno potentnim
verzijama, usluge ‘specijalaca’ ne koriste se samo za
periferiju motora, već i za klipove, klipnjače, bregasta
vratila… Jedan od proizvođača koji se najčešće spominje u tom
kontekstu je njemački Mahle, koji blisko surađuje s koncernom
Volkswagenom, ali i s Fordom, Renaultom, Volvom… Koliko je mreža
razgranata pokazuje što Mahle, za koji većina ljudi izvan
autoindustrije nije ni čula, zapošljava 78.000 ljudi i vrijedi
12,8 milijardi eura.
Ništa manje zamršeno nije niti kad je riječ o dobavljačima
mjenjača. Malo tko tako nije čuo za njemačku tvrtku ZF, jednog od
najvećih proizvođača mjenjača, ali i ostalih mehaničkih
komponenti (npr. upravljački mehanizmi, diferencijali…) za
automobilsku industriju. No, nisu jedini – tu je i dobro poznati
Getrag, a dalekoistočni proizvođači (premda ne samo oni) često
koriste komponente marke Aisin. Naravno, ima i onih koji sami
izrađuju vlastite mjenjače (Mercedes, Hyundai, Mazda…), a
ponekad se ljuti suparnici udruže, pa zajednički konstruiraju i
izrađuju mjenjače za široku gamu vlastitih proizvoda, kao što su
to učinili američki GM i Ford sa 10-stupanjskim automatikom.
Kako jedan te isti mjenjač završi na velikom broju raznovrsnih
adresa lijepo svjedoči Aisinov mjenjač oznake AW
F8FXX, prvi 8-stupanjski automatik razvijen za uporabu s
poprečno ugrađenim motorima čija je proizvodnja počela 2013.
Relativno malih dimenzija, ugrađuje se u niz modela različitih
proizvođača – od prestižnih BMW X1 i X2, do Mini Clubmana i
Countrymana, smješten je i u posljednju generaciju Opel
Insignije, ali i u luksuzni Volvo XC90, dok najmanje čudi i
njegovo pojavljivanje u Lexusu RX i novoj Toyoti RAV4. Aisan je,
naime, u većinskom vlasništvu Toyote, koja drži 51,9 posto
dionica tog danas najvećeg svjetskog proizvođača automatika na
svijetu.
Zanimljivo je primijetiti da i automatici dugo traju, baš poput
motora koji se uz usputne dorade ugrađuju i preko 15 godina prije
nego stigne nasljednik. Pokazuje to i primjer drugog Aisinovog
mjenjača oznake AWTF-80 SC. Prvi put je taj 6-stupanjski
automatik ugrađen još 2003. u Saab 9-3, 2005. se počeo
ugrađivati u Alfa Romeo 159 i Breru, 2007. završio je u
Ford Mondeu s dizelašem 2.0 TDCi, 2011. je smješten u Range Rover
Evoque, a i dan-danas se može naći Suzukijevoj Vitari, Balenu i
Swiftu.
Dobrog konja tako se ne mijenja, iako treba reći da se danas nudi
već treća generacija spomenutog mjenjača pa su ovi današnji s
prethodnicima uglavnom vezani tek tvorničkom oznakom… Slična, pa
možda još i zamršenija priča je s dobavljačima kočnicama,
dijelovima podvozja, plastike.
Treba sve to i uskladiti
Tko je spretniji u usklađivanju brda sklopova i komponenti i
orijentira se na kvalitetnije dobavljače imat će na koncu bolji
proizvod.
Je li to Apple? Ne, Bosch…
Nije čudno što naprednu elektroniku koje ima sve više u autima
isporučuju vanjski dobavljači poput Boscha, Continentala,
Densa…
Dobavljači automatskih mjenjača poput Aisina isporučuju proizvode
šarenom društvu proizvođača auta, od Suzukija do Range Rovera.
Mazda među rijetkima sama radi mjenjače…
Bosch već godinama predvodi listu najvećih dobavljača dijelova.
Koliko su veliki najbolje pokazuju sljedeće brojke – zapošljavaju
400.500 ljudi i lani su prodali dijelova za 78,1 milijardi eura.
Tko bi se snašao…
Koliko je mreža dobavljača zamršena lijepo svjedoči slučaj s
turbopunjačima. Hyundai Tucson 1.6 CRDi ima Garrettov, a već 2.0
CRDi onaj BorgWarnera.
Slučaj takata
Kad veliki dobavljač zakaže dolazi do lančane reakcije i
ispaštaju mnogi. Svjedoči tome slučaj Takate, zbog čijih su
problematičnih zračnih jastuka automobile masovno opozivali
Toyota, Honda, Mazda, Ford, Nissan, Audi, VW, BMW…
Motori
Razvoj nove generacije motora je iznimno skup i stoga ne čudi što
se jedni te isti ugrađuju i preko 15 godina. No, nije jeftina
niti sama proizvodnja, jer samo dijelovi za svaki pojedini motor
stoje oko 350 eura. I to ide u džepove dobavljača…
Kočnice, amortizeri… Vanjski dobavljači sveprisutni i u
podvozju
Tvrtke koje proizvode lamele spojki izrađuju i kočne obloge, što
je i logično, s obzirom na sličnost fizikalnog procesa (trenje) i
iskustvo vezano s time. Malo tko, primjerice, nije čuo za marku
Brembo, specijaliziranu za kočnice. Još jedna važna komponenta
ovjesa u pravilu potječe od dobavljača – Koni, Boge, Monroe,
Bilstein…, tek su neki od brojnih proizvođača amortizera.
Značajke amortizera u velikoj mjeri utječu na dinamička svojstva,
pa su tako za hvaljeno držanje u zavojima Ford Focusa dijelom
zaslužni i amortizeri koje isporučuje Bilstein, a njih je moguće
naći i u primjerice, Mazdi CX-5 i Audiju Q5. Monroe, pak,
isporučuje amortizere za Fiat 500 i Hondu Jazz, ali i za dostavni
Citroen Berlingo. Koni se može naći u BMW X3 i X4…
Razni proizvođači od istog dobavljača često naručuju opruge i
stabilizatore, no valja istaknuti da u pravilu proizvođač auta
određuje značajke, a dobavljač ih isporučuje prema traženim
specifikacijama. Ista je stvar s alu naplacima, koji dolaze s
nazivom proizvođača samo kad se želi iskoristiti njihov renome
(BBS, O.Z., Momo…).
Stakla, plastika, guma… Tipični poslovi za
specijaliste
Auti imaju prozore od specijalnog sekurit lameliranog stakla,
koje izrađuju tvrtke specijalizirane za staklo, među ostalim i
jedna domaća iz Lipika, koja opskrbljuje ugledno automobilsko
društvo. Stakla iz Hrvatske tako se nalaze i na automobilima
Bentley, Lamborghini, Rolls-Royce…
Ništa čudno, jer je staklo kao materijal možda i najdalje od same
biti automobila, kao jednog prije svega mehaničkog sklopa kod
kojeg po logici stvari prevladavaju metali. Zato je i logično da
potječe od specijalista, a slično bi se moglo reći i za plastične
komponente. Već smo spomenuli dijelove na periferiji motora, no
plastični su danas praktički svi branici, često integrirani s
maskom hladnjaka, a ponekad i neki drugi dijelovi karoserije. I
tu imamo jakog domaćeg dobavljača – AD Plastik, koji dijelovima
uglavnom opslužuje Renault, ali i Ford, PSA…
Elektrika, elektronika… Logično je da radare, čipove i
dobar zvuk isporučuju specijalisti
Broj električnih i elektroničkih komponenti u vozilu raste
svakoga dana pa ne čudi da se i tu koriste specijalisti. Top 5
proizvođača elektronike čine Bosch, ZF, Continental, Magna i
Denso i pronaći auto koji nema baš ništa iz njihovog asortimana
je pravo umijeće. Tim više jer je u autu uz brdo različitih
prekidača, svjetlosnih i zvučnih indikatora te priključaka
povezanih kilometrima raznih kablova sve više čipova, procesora,
radara i kamera…
A u svom autu želite i dobar zvuk, zar ne? Vjerojatno
već standardni zvučnici i pojačalo potječu od nekog poznatog
proizvođača audio opreme, no ako želite dodati malo
ekskluzivnosti ugrađeno ozvučenje će ponosno isticati logo Bose,
Harman & Kardon, Bang & Olufsen ili Dynaudio.