Prometne nesreće i spašavanje u prometu specifičan su dio vatrogasnih tehničkih intervencija u kojima se od vatrogasca ili spašavatelja traži tehnička i taktička spremnost, ali i psihička stabilnost te poznavanje konstrukcijskih elemenata vozila
Izlazak vatrogasaca na intervenciju u prometu, nakon prometne
nesreće, djelomično se razlikuje od požarnih intervencija.
Vatrogasni tim pri samom dolasku na mjesto prometne nesreće ima
određene propisane postupke, radnje i zadatke. Istražili smo s
kojim se problemima u prometu susreću vatrogasci, prilikom
spašavanja ozlijeđenih osoba iz vozila, ali i kako podnose taj
dio posla.
Otežavajuće okolnosti za vatrogasce su vrlo često otežan prilaz
mjestu intervencije jer je uslijed prometne nesreće vjerojatno
došlo do stvaranja gužvi, zastoja i kolona. Iz tog razloga
svijest vozača o stvaranju hitnog koridora vrlo je bitna.
Dolaskom na mjesto intervencije obavlja se izviđanje te utvrđuje
stanje unesrećenih, procjenjuje da li je broj vozila i
vatrogasaca na intervenciji dovoljan te po potrebi poziva dodatne
snage (hitnu medicinsku pomoć, policiju, cestarske službe). Zatim
posada navalnog vatrogasnog vozila organizira mjesto vatrogasne
intervencije kroz organizacijske zone.
U zoni neposrednog djelovanja samo nužno vatrogasno i medicinsko
osoblje obavlja neposredno spašavanje. Zona podrške je zona u
kojoj se nalazi sva oprema potrebna sa spašavanje (hidraulička
oprema, alati te medicinska oprema), a u toj se zoni predviđa
mjesto na koje se odlažu odrezani dijelovi vozila. Sva vozila se
nalaze u sigurnosnoj zoni koja se najčešće organizira uz pomoć
policijskih snaga, djelatnika i vozila cestarskih službi, s tim
da veličina te zone ovisi o važnosti prometnice (brzini kojom se
na prometnici prometuje). Što su brzine na prometnici veće i zona
je veća.
Slijedi stavljanje vatrogasnih vozila u zaštitni položaj prije
mjesta prometne nesreće kako bi se vozilom zaštitilo sve
spašavatelje od nalijetanja ostalih sudionika na mjesto prometne
nesreće. Takvi su slučajevi velika opasnost za vatrogasce. Na
kraju slijedi organiziranje svih vozila (vatrogasnih, policijskih
i hitne medicinske pomoći) kako bi se unesrećene u što kraćem
vremenu spasilo te u što kraćem vremenu dopremilo u najbližu
medicinsku ustanovu.
Poznavanje osnovnih konstrukcijskih elemenata vozila vatrogascu
olakšava spašavanje, ali i smanjuje rizik uslijed kojeg bi moglo
doći do naknadnog ozljeđivanja unesrećenih, ali i samih
vatrogasaca. Naknadna aktivacija zračnih jastuka uslijed
nepažljivog i nekontroliranog spašavanja može ugroziti ne samo
unesrećenog već i samog spašavatelja. Opasni mogu biti i
spremnici s gorivom, baterijski sklopovi kod vozila na
alternativne pogone: električna vozila, hibridna vozila, vozila
na CNG (Compressed Natural Gas), LNG (Liquified Natural Gas), LPG
(Liquified Petrolium Gas – autoplin). Treba poznavati i
karoserijska pojačanja, a najčešće je to prostor putničke kabine.
Razvoj autoindustrije i modernih alternativnih načina pogona pred
vatrogasce stavlja potpuno novi izazov u načinima spašavanja, ali
i gašenja takvih vozila. Stoga je upotreba programa odnosno
aplikacija u kojima se prikazuju osnovni konstrukcijski elementi
vozila, koji bi prilikom spašavanja vatrogascima mogli stvarati
probleme, stvar svakodnevne upotrebe.
Psihička stabilnost vatrogasca najbitniji je dio u samom
spašavanju u prometu. Vatrogasac se, odmah nakon informacije
dobivene od strane operativnog dežurnog u dispečerskom centru,
priprema na slike koje se mogu očekivati na mjestu intervencije.
A te slike nisu nimalo ugodne – od mrtvih osoba, odrezanih
dijelova tijela, smrskanih tijela te psihički vjerojatno najteže,
kada su u prometnoj nesreći nastradale mlađe osobe i djeca.
Jednaku psihičku stabilnost iziskuje i situacija kada unesrećeni
zapomažu uslijed bolova i ozljeda koje su zadobili u prometnoj
nesreći. Iz tih razloga vatrogasci moraju ostati psihički
pribrani kako bi se tehnike i načini spašavanja koji su naučeni i
za koje su vatrogasci utrenirani primijenili na najbolji mogući
način te se unesrećenog spasilo u što kraćem roku.
Portal revijahak.hr od zagrebačkih vatrogasaca
Siniše Jembriha i Gorana
Ružića saznaje kako su neka međunarodna
istraživanja pokazala da uslijed stresne situacije dolazi do
gotovo 50% zaboravljanja odnosno nesvjesnog blokiranja naučenih
znanja i vještina. Stoga je neprestano ponavljanje i usvajanje
tehnika te novih znanja jedan od najboljih načina
‘pripremanja’ za takve događaje. Jer prave pripreme nema.