U automobile se sve češće ugrađuju kamere koje snimaju situaciju ispred vozila. U nekim su zemljama one ilegalne, ali ne i kod nas. Snimanjem prometa ne čini se prekršaj, a snimku policija prihvaća kao dokaz
Sve više vozača u svoje privatne automobile ugrađuje kamere koje
snimaju situaciju ispred automobila. Jednima je glavni motiv
hvatanje zanimljivih ili smiješnih situacija u prometu kojima će
puniti svoje profile na društvenim mrežama, dok drugi razmišljaju
o upotrebljivosti tih snimki u slučaju prometne nezgode. Upravo
iz tog razloga u nekim zemljama i osiguravajuća društva potiču
instaliranje kamere u vozilo, jer postojanje snimke olakšava
utvrđivanje tko je kriv za prometnu nezgodu.
Kakva je situacija u Hrvatskoj? Kao i u drugim europskim
državama, prva skupina vozača – koja materijalima s kamere u
vozilu planira ‘hraniti’ internet – mora voditi računa
o zaštiti privatnosti ostalih sudionika u prometu. Dakle, ništa
se ne smije objavljivati a da se ne prekriju registracijske
pločice vozila i lice osobe na snimci. Princip je jednostavan
– od stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti osobnih
podataka (GDPR) preko objavljene snimke nikoga se ne bi smjelo
biti u mogućnosti staviti na određeno mjesto u određeno vrijeme,
jer biste mu time narušili privatnost. Ako ste nekoga na cesti
slučajno i snimili, nećete imati problema dok tu snimku ne
poželite podijeliti s drugima, što ne smijete prije nego što
sakrijete identitet te osobe. Iznimka je, naravno, ako su stranke
s kojima želite dijeliti snimku policija ili sud.
– Sukladno stavku 3. članka 2. Prekršajnog zakona, a uvažavajući
odredbe članka 15. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i
mira, snimanjem na javnom mjestu, prometnih tokova ispred
automobila u koji je ugrađena kamera, ne čini se prekršaj, niti
se, poštujući ograničenja iz članka 144. Kaznenog zakona
snimanjem na javnom mjestu čini kazneno djelo. Izuzetak od
navedenog čine slučajevi opisani stavkom 3. članka 196. Zakona o
sigurnosti prometa na cestama ako bi vozač uporabom tog uređaja
za vrijeme vožnje umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog
upravljanja vozilom – pojašnjavaju iz Ministarstva
unutarnjih poslova. Kad sudionik u prometnoj nesreći u vozilu ima
ugrađenu kameru, pa tako i snimku dinamike odvijanja prometne
nesreće, policijski službenik će tu snimku priložiti kao dokaz uz
zapisnik o nesreći, a za njeno izuzimanje vozaču će izdati
potvrdu. Hoće li snimka tijekom postupka biti korištena kao
dokaz, odlučuje nadležni sud. Dakle, korištenje kamere u vozilu
nije u suprotnosti sa zakonskim odredbama ako se koristi na način
da ne ugrožava sigurnost vozača, putnika i ostalih sudionika u
prometu.
– Kamere u autima takozvane su sistemske kamere koje snimaju
prometnu situaciju te su kao takve dozvoljene. Kamera je super
stvar, ali isto i obaveza jer sve snima, odnosno vozač koji
je koristi mora biti svjestan da ona snima i situacije gdje
on nije u pravu te gdje od krši zakon. Dakle, kamera ima i dobrih
i loših strana. Naravno, za onoga tko striktno poštuje zakon ona
je uvijek poželjna. Snimka se smije dati policiji i sudu te je
sud kao takvu obično i prihvaća. Osiguravatelji se o kamerama baš
ne izjašnjavaju, ali mislim da im nisu drage, jer je s njima puno
lakše dokazati nečiju krivicu pa i obavezu osiguravatelja za
isplatom štete – kaže Goran Husinec, sudski
vještak za cestovni promet.
Kakav je stav osiguravatelja o kamerama u automobilima, pitali
smo i u Hrvatskom uredu za osiguranje, no do zaključenja ovog
broja nismo dobili odgovor.
Pojedini proizvođači automobila svoje modele također opremaju
ugrađenim kamerama koje snimaju prostor ispred automobila i oko
njega. Volvo je prije više godina u model XC60 ugradio sigurnosnu
kameru koja je snimala video, ali i fotografije situacija ispred
vozila. Citroën, primjerice, ugrađenu kameru visoke rezolucije
Connected Cam danas nudi u modelima C4 i C5 Aircross. Ugrađuje se
iza središnjeg retrovizora, povezana je s internetom i bilježi
sve što vozač vidi pred automobilom. Jednim klikom aktivira se za
snimanje videa ili fotografije, a video snimke u slučaju nesreće
automatski sprema. Ova opcija s PDV-om na C4 stoji 2500 kn.
Današnje kamere postavljaju se s unutrašnje strane vjetrobrana,
obično uz retrovizor, tako da ne ometaju vozačev pogled.
Kvaliteta snimke zadovoljavajuća je i noću te u lošijim
vremenskim uvjetima. Napredniji uređaji mogu se povezati s
vozilom, pa uz video snimke pohranjuju i podatke kao što su
brzina vožnje, je li pritisnuta kočnica, jesu li uključeni
žmigavci. U nekim su zemljama tzv. dashboard kamere
zabranjene. Primjerice, u Austriji i Portugalu. U Švicarskoj nisu
zabranjene, ali se smiju koristiti isključivo za snimanje
okolnosti prometne nesreće, ne za zabavu. U nekim su zemljama
legalne, ali samo za osobnu upotrebu. Dopuštene su – sve dok
ne ometaju vozača i dok nisu vidljive registracije i lica drugih
sudionika u prometu – u Hrvatskoj, BiH, Danskoj, Italiji,
Nizozemskoj, Njemačkoj, Norveškoj, Rusiji, Srbiji, Španjolskoj,
Švedskoj…