Većina sudionika smatra kako su sadašnja ograničenja brzine adekvatna, no njih 48% smatra brzine u blizini škola i vrtića ili (28%) u centru grada previsokima te kako bi ih trebalo smanjiti
Hrvatski autoklub je objavio rezultate istraživanja provedenog
među građanima o percepciji brzine vožnje u cestovnom prometu.
Istraživanje je provedeno u travnju 2021. na 401 sudioniku.
Istraživanje je pokazalo je kako su sudionici u većoj mjeri
upoznati s ograničenjima brzine nego s iznosima kazni. Tako 77%
sudionika poznaje da je maksimalna dozvoljena brzina u naseljenim
mjestima 50 km/h a zanimljivo je kako je u Slavoniji najveći udio
onih koji smatraju da je ograničenje 70 km/h – njih 22%. Pritom
je čak 70% sudionika istraživanja smatralo kako je kazna za
prekoračenje brzine veće od 50 km/h od dopuštene na cestama izvan
naselja – blaža.
Mišljenja sudionika istraživanja su bila podijeljena kad je riječ
o kaznama za prekoračenje brzine – trećina ih smatra preniskim,
trećina da su točno onakve kakve trebaju biti a 22 posto ih
smatra previsokima. Muški sudionici u većoj mjeri podržavaju
smanjenje postojećih kazni zbog prekoračenja brzine (30%), dok
žene u većoj mjeri zagovaraju njihovo povećanje (39%).
Većina sudionika, njih 81% nije za smanjenje brzine na
autocestama na 100 km/h. Zanimljivo je kako je najviše onih koji
bi ipak smanjili brzinu iz Dalmacije – njih 24%. Kad je riječ o
smanjenju brzine u gradovima mišljenja su podijeljena, 58%
sudionika smatralo je kako se ona ne bi trebala mijenjati u
gradovima a 42% kako bi se trebala. Pritom su za smanjenje brzine
više od prosjeka sudionici iz Dalmacije (54%) a za povećanje
brzine sudionici iz Slavonije (63%). Većina sudionika smatra kako
su sadašnja ograničenja brzine adekvatna, no njih 48% smatra
brzine u blizini škola i vrtića ili (28%) u centru grada
previsokima te kako bi ih trebalo smanjiti. Čak 89% sudionika
istraživanja smatra kako bi se brzina u zonama oko škola trebala
ograničiti na 30 km/h.
Istraživanje je ispitalo i čega se roditelji učenika osnovnih i
srednjih škola najviše boje kada su im djeca sudionici u
cestovnom prometu. Radi se o strahu da se vozilo neće zaustaviti
na pješačkom prijelazu, bilo da se radi o onom sa semaforom (34%)
ili bez njega (55%), odnosno da će vozilo proći kroz crveno
svjetlo na semaforu (24%). Ti su strahovi izraženiji kod očeva,
dok majke u većoj mjeri od očeva brinu za djecu u situacijama kad
hodaju pored ceste, uz kolnik ili ako nema adekvatnog pješačkog
prijelaza. Roditelji pritom ne vjeruju kako bi ograničenje brzine
u blizini škola navelo vozače na smireniju vožnju.
U sklopu istraživanja, u njegovom kvalitativnom dijelu, sa
pojedinim roditeljima razgovarali smo o problemima s kojima se
djeca susreću u prometu. Očekivano, pokazalo se kako je razlog
brige kod roditelja djece (9-10 godina starosti) koja tek postaju
samostalni sudionici cestovnog prometa njihovo neiskustvo i
nemogućnost percepcije svih elemenata prometa. Upute koje toj
djeci daju roditelji odnose se većinom na prelazak ceste u
situacijama na prometnicama kojima se njihovo dijete kreće na
putu do škole.
Neopreznost je problem kod nešto starije djece (12-14 godina
starosti) koja su sigurnija u sebe ali i dalje neiskusna.
Roditelji srednjoškolaca brinu zbog njihovog korištenja slušalica
zbog kojih ne čuju što se događa u prometu. Upute starijoj djeci
odnose se na ponašanje u prometu kao biciklisti, a ne više kao
pješaci, odnosno na pojedine opasne situacije. Većina roditelja
na neki način provjerava slušaju li njihova djeca upute o
ponašanju u cestovnom prometu.
HAK-ovo istraživanje pokazalo je kako
roditelji smatraju da se njihova uloga u edukaciji djece u
ponašanju u prometu smanjuje nakon nižih razreda osnovne škole.
Pritom smatraju kako je formalna edukacija za sigurnije
sudjelovanje u cestovnom prometu izuzetno važna te bi je trebalo
biti više – trebala bi početi još u vrtiću i nastaviti se i u
višim razredima osnovne škole te u srednjoj školi.
Neka novija istraživanja pokazuju kako trećina djece čak i u dobi
od 14 godina loše odmjerava rizik prelaska ulice i sklono je
donošenju pogrešnih, rizičnih, odluka. S povećanjem dobi
odlučivanje se poboljšava kad je riječ o prelasku ceste s
dolaskom automobila s lijeve strane no kod dolaska automobila s
desne strane djeci je potrebno znatno duže vrijeme odlučivanja.
Pri brzini od 30 km/h djeca najčešće donose ispravnu odluku o
prelasku u usporedbi s 50 ili 60 km/h i ubrzanjem od 20 do 50
km/h. Ovi rezultati ukazuju na potrebu opreza vozača i dodatne
edukacije djece, u čemu je Hrvatski autoklub desetljećima izravno
angažiran svojim preventivno-eudkativnim programima.
Ovo je istraživanje provedeno u okviru 6. tjedna cestovne
sigurnosti Ujedinjenih naroda, koji se obilježava ove godine pod
motom Ceste za život i s porukom podrške ograničenju brzine na 30
km/h u područjima gdje se miješaju cestovni promet i pješaci.
Zabrinjavajuće je što, prema rezultatima istraživanja, 42 do 70%
sudionika barem ponekad u Hrvatskoj vozi iznad propisane brzine.
Najčešće to čine na autocestama (70%) a najrjeđe u gradu (42%).
Kao najčešći razlog vožnje brže od propisane (35%) ističu
nesvjesnost brzine vožnje. Pritom svaki treći sudionik
istraživanja smatra da je najčešći uzrok prometnih nesreća vožnja
brzinom koja je neprilagođena uvjetima na cesti, a svaki četvrti
sudionik istraživanja smatra da je vožnja nepropisnom brzinom
jedan od najčešćih uzroka prometnih nesreća, više nego vožnja pod
utjecajem alkohola ili korištenje mobitela u vožnji. Istraživanje
je pokazalo kako osviještenost po pitanju brzine vožnje raste s
porastom životne dobi te tako 44% vozača s najvećim iskustvom,
koji voze više od 30 godina, brzinu smatraju glavnim uzrokom
prometnih nesreća.