Zanemarivanje može biti opasno – papučica za kočenje postaje mekana, spužvasta i gnjecava, a reakcija sustava za kočenje gubi oštrinu
Tekućina u sustavu za kočenje njegov je ključni element i time
jedan od najvažnijih faktora koji utječu na mogućnost adekvatnog
i pravovremenog zaustavljanja vozila, a time i aktivnu sigurnost
u vožnji. Možete imati najsnažniji sustav za kočenje u vašem
automobilu i on može biti opremljen čitavom serijom modernih
elektronskih sustava za pravovremeno zaustavljanje, od ABS-a i
EBD-a preko ESP-a i TCS-a pa do radara i sustava za automatsko
kočenje i zaustavljanje u slučaju opasnosti, ali ako je u sustavu
kočenja staro ili neadekvatno ulje, to vam neće biti od velike
koristi.
Naime, tekućina za kočenje je ta koja prenosi silu sa servo
pojačivača do samih kočnica i ako s njom nešto ne valja, vaše
pritiskanje papučice kočnice neće rezultirati prikladnim i
pravovremenim kočnjem i usporavanjem automobila. Kako bi mogla
obavljati svoj zadatak sama tekućina za kočenje je nestlačiva, a
u zatvorenom hidrauličkom sustavu za kočenje ne smije biti zraka.
Nezgodno je što zbog svog sastava tekućina za kočnice prirodno
ima izrazitu sposobnost privlačenja vlage iz okoline te zbog toga
kroz mikropore u cijevima s vremenom apsorbira sve više i više
vlage. Zato je njena zamjena određena vremenskim intervalom, a ne
kilometražom. Naime, voda i vlaga je ono što nikako ne želite u
sustavu za kočenje jer se tamo, primjerice za vrijeme dugotrajnog
kočenja kao prilikom spuštanja planinskom cestom ili pak prilikom
višestrukih uzastopnih naglih kočenja, razvijaju vrlo visoke
temperature.
Kočnice se svojim radom izrazito griju, čak i do užarenja
diskova, a voda, koja provrije već na 100 stupnjeva, tekućini za
kočenje drastično smanjuje točku vrelišta. Vlaga koja se s
vremenom skupila u ulju za kočenje podizanjem temperature zakuha
i pretvara se u paru. A kada se u tekućini za kočenje stvori plin
ili parni čep, ona djelomično ili potpuno gubi mogućnost
obavljanja svog zadataka jer sada silu pritiska na papučicu upija
odnosno anulira svojim sabijanjem para.
Rezultat je vrlo opasan – papučica za kočenje postaje mekana,
spužvasta i gnjecava, a reakcija sustava za kočenje gubi oštrinu
i počinje kasniti i slabiti ili se, ako je vlage puno, može
dogoditi da mogućnost kočenja potpuno izostane, a vozaču papučica
doslovno propadne do poda bez da automobil uopće usporava. Stoga
ju zbog te njene higroskopnosti (sposobnosti navlačenja vlage)
treba mijenjati najmanje svake dvije godine, ali iskustva govore
da je mnogi ne zamijene godinama nakon kupnje automobila, piše
portal jutarnji.hr/autoklub.