Trendovi na hrvatskim cestama pokazuju da se broj prometnih nesreća smanjuje, ali već do sada je život izgubio čitav grad veličine Rovinja ili Dugog Sela
Nadam se da se ovo više nikada neće dogoditi – rečenica je koju
je 1896. godine naivno izrekao liječnik Coroner W.P.
Morisson kad je jednog ponedjeljka u kolovozu pregledao
tijelo prve pješakinje poginule u prometnoj nesreći u
Londonu. Automobil ju je udario brzinom manjom nego što ju danas
postiže električni romobil. Toga dana, postala je dio statistike
koja je donedavno predviđala kako će 2030. godine prometne
nesreće postati peti uzrok smrtnosti u svijetu. Srećom,
statistika se mijenja, a broj prometnih nesreća danas je u padu i
to zahvaljujući sve modernijim sustavima ADAS-a. Napredni sustavi
za pomoć pri upravljanju vozilom (eng. ADAS) u upotrebi su već od
1950-ih. Usprkos starosti automobila, svaki je opremljen nekim
oblikom ADAS sustava, a razlika je u njihovoj sofisticiranosti.
Od pojasa za vezanje do danas je evoluirao do sustava koji
vozačima kamerom snima izraze lica. Ali od onda do danas, cilj
ovog skupa sustava je jedan – smanjiti učestalost ljudske
pogreške koja je vodeći uzrok prometnih nesreća.
Vjerojatnost da čovjek doživi prometnu nesreću je visoka. Prema
trenutno poznatoj statistici, svaki stanovnik Europe će barem
jedom u životu u njoj sudjelovati. Pa ipak, stope smrtnosti zbog
prometnih nesreća se u razvijenim zemljama konstantno smanjuju, a
u porastu su u državama s nižim dohotkom. U Hrvatskoj se stope
snižavaju, ali od 1991. godine na cestama je život izgubilo više
od 17.000 ljudi. To je čitav grad veličine Rovinja ili Dugog
Sela.
Kako zapravo funkcioniraju? Računalni vid odgovoran je za
skeniranje lica vozača. Kada procijeni da je vozač umoran,
zvučnim signalima, DDD sustav će mu sugerirati da uzme stanku.
Skenirati se mogu i prometni znakovi, a ovo radi takozvani TSR,
pa zato pojedina vozila mogu upozoravati i na prebrzu vožnju,
nadolazeći oštri zavoj ili pak zabranu pretjecanja. Ove moderne
značajke trenutno posjeduju samo moderniji automobili, ali i
dalje postoje sustavi koji se nalaze u gotovo svakom automobilu.
Zasigurno ste se u prometu našli u situaciji u kojoj ste morali
naglo okrenuti upravljač. Bilo jeste li zaobilazili psa koji se
upravo našao na cesti, ili ste u zadnji čas shvatili da morate
skrenuti, spasio vas je elektronički program stabilnosti odnosno
ESP. Nagli pokreti vozilo dovode do nestabilnog stanja zbog kojeg
je u riziku od proklizavanja.
Zadaća sustava je prepoznati kritičnu situaciju i prikočiti neke
od kotača čime će se vozilo dovesti do stabilne i usmjerene
vožnje umjesto da se isto krene zakretati oko svoje osi.
Proklizavanje na cesti nikako ne sluti na dobro, a sustav
kontrole proklizavanja ili ASR rijetko kome nije poznat. Njegova
zadaća je da se kotači uvijek vrte u funkciji kretnje umjesto da
se isti vrte na mjestu. Pogotovo je važan pri izlasku iz zavoja i
povećanja brzine te kod situacija u kojima je smanjeno prianjanje
gume za asfalt. Ipak, morate ga ugasiti kada vozite s lancima za
snijeg jer je onda klizanje kotača neizbježno. Upravljati se može
samo vozilom čiji se kotači okreću – u slučaju njihovog
blokiranja pri naglom kočenju gubi se kontrola, a zadaća ABS- a
je upravo spriječiti blokadu kotača. Radi na način da neposredno
prije trenutka u kojem bi se kotač zablokirao, kratkotrajno
onemogući kočenje kako bi on nastavio s vrtnjom.
I dizajn karoserije utječe na ishod sudara Zračni jastuk
kemijskom se reakcijom zapaljenja pojedinih spojeva napuni
dušikom u 30 milisekundi. On je zapravo dopuna zaštitnom pojasu
koji prilikom naglog kočenja štiti glavu i kralješnicu
distribuirajući silu na jače dijelove tijela poput ramena i
kukova. Potrebu za punjenjem prepoznaje zbog naglog usporavanja
ili deformacije nekih dijelova karoserije, a upravo je njezina
konstrukcija još jedan od pasivnih sustava sigurnosti ADAS-a. Ona
mora biti dizajnirana da maksimalno upije silu od udara na svim
mjestima, osim kod putničkog prostora. Zbog toga se događaju
situacije u prometnim nesrećama kada su automobili potpuno
smrskani, ali putnici unutar njih prolaze s manjim ozljedama.
Primjereno ponašanje i oprez te pravilna procjena vozačkih
sposobnosti od iznimne su važnosti na cestama, a pogotovo kod
mladih vozača koji pripadaju u rizičnu skupinu jer nakon
prekoračenja određenih granica, čak ni uz pomoć navedenih
sustava, fiziku nije moguće prevariti. I distrakcije u vožnji,
poput mobitela, već su se mnogo puta dokazale kao kobne, a nema
vozača koji nije upoznat s utjecajem alkohola na vozačke
sposobnosti. Uzroci i rizici prometnih nesreća poznati su, a
unatoč svim ovim sustavima pomoći, najveća odgovornost i dalje
ostaje na vozačima.
Sadržaj nastao u suradnji s Centrom za vozila Hrvatske