Muke po pitanju isplatu odštete u slučaju kad vozač na divljač naleti vozilom
Nekoć je u situacijama odgovornost za naknadu štete prilikom
naleta na divlju životinju bila na lovačkom društvu koje upravlja
najbližim lovištem od mjesta nesreće (osim, naravno, kod nesreća
na autocesti, gdje je odgovoran koncesionar), a od 2018.
Ministarstvo poljoprivrede je počelo ugovarati jedinstvenu
godišnju policu za pokriće svih štetnih događaje te vrste na
razini cijele države. I tako je to, na radost lovačkih društava,
funkcioniralo do 1. lipnja ove godine, kad je istekla prošle
godine ugovorene polica u Euroherc osiguranju. Pokazalo se tada
da je na natječaj za novu policu raspisan početkom godina stigla
samo jedna ponuda, iz HOK osiguranja, no umjesto procijenjenog
iznosa od 40 iznosila je čak 57 milijuna kuna, a nije niti
sadržavala potrebna jamstva o ispunjavanju odredbi samog ugovora,
piše portal jutarnji.hr/autoklub.
I što se dogodilo? U krovnoj lovačkoj organizaciji odmah su
zavapili za nekim novim modelom zaštite od troškova, koji bi
prema njihovom prijedlogu trebao uključivati dodatak na postojeću
policu obveznog osiguranja. Većina se medija pritom uhvatila za
udicu i počela pisati kako zbog neuspjelog produljenja
“nacionalne police” uskoro poskupljuje “registracija”.To se,
međutim, neće dogoditi. Ili se barem ne bi trebalo dogoditi.
Koliko god bi lovcima odgovaralo ovakvo rješenje, ne postoji niti
jedar opravdani razlog zašto bi vozači trebali snositi trošak
odštete kad im se divljač kojom gospodari lovačko društvo zabije
u vozilo.
Dapače, upitna je i zakonitost postojećeg modela prema kojemu se
te štete u cijelosti sufinanciraju iz državnog proračuna. Nakon
što je, naime, sredinom lipnja propao i ponovljeni natječaj za
jedinstvenu godišnju policu osiguranja od šteta izazvanih naletom
vozila na divljač, iz Ministarstva poljoprivrede su nam
odgovorili da ” Zakon o lovstvu ne propisuje obvezatnu policu za
osiguranje šteta od divljači, a posebno ne propisuje da se takva
polica podmiruje iz državnog proračuna”.
Nije stoga jasno gdje su uopće našli uporište da javnim novcem “s
ciljem poticanja lovnog gospodarstva” od 2018. do 2022. u više
navrata produže policu i to plate čak 108,9 milijuna kuna, a
teško mogu pravdati i mjesečnu donaciju Hrvatskom lovačkom savezu
od 4,1 milijun kuna, osmišljenu kao vatrogasno rješenje do
sklapanja nove police osiguranja. Do čijeg ugovaranja, sva je
prilika, neće niti doći.
Čini se, naime, da osiguravateljima niti najmanje ne odgovara da
država “potiče lovno gospodarstvo” ugovaranjem police na kojoj ne
samo da ne zarađuju, nego imaju i financijske gubitke. Što je
slučaj, jer je upravo začetkom ugovaranja “nacionalne police” i
prestankom obaveze lovačkih društava da iz vlastita džepa
isplaćuju odštete došlo do eksponencijalnog povećanja naleta na
divlje životinje. U 2018. prijavljeno ih je 1647, a 2021. čak
4883, dok je broj likvidiranih šteta u istom razdoblju povećan s
1213 na čak 2545.
Ukratko
– Milodar od 4,1 milijuna kuna: ministarstvo poljoprivrede sad
časti lovce sa 4,1 milijun kuna mjesečno kako bi oni sanirali
štete za koje su sami odgovorni
– Prema nekadašnjem modelu štetu pri naletu vozila na divljač
trebala su nadoknaditi lovačka društva. Sad taj trošak lovci žele
uvaliti vozačima, prijedlogom da se uvede dodatak na policu
obveznog osiguranja
– Država je od 2018. potrošila čak 108,9 milijuna kuna za
ugovaranje “nacionalne” police osiguranja, iako sami kažu da
Zakonom o lovstvu takvo što nije predviđeno
– Od kad lovci više ne plaćaju štete divljač sve češće podlijeće
pod kotače. U 2018. takvih je slučajeva prijavljeno 1647, a 2021.
čak 4883