Požar sa samozapaljenog vozila proširio se na druga vozila pa se logično zapitati pokriva li obavezno osiguranje tu štetu
Krajem listopada u zagrebačkim je Dugavama uništeno čak osam
parkiranih auta, nakon što se jedan od njih ničim izazvan
zapalio, a vatra se zatim proširila na ostale. I dok su auti još
tinjali, novinarske ekipe krenule su istraživati mogu li oštećeni
doći do ikakve naknade štete. I došli do pogrešnog zaključka – da
bez kaska ne mogu računati niti na lipu odštete od
osiguravatelja.
Pravo stanje stvari zapravo se moglo saznati brzinskim pregledom
internetskih stranica. U tražilicu je trebalo upisati riječi
poput “odšteta”, “samozapaljenje” i “automobil” i sva je prilika
da bi prije ili kasnije naišli na izvrstan znanstveni rad dr.
sc. Lorisa Belanića, izvanrednog profesora
na Pravnom fakultetu u Rijeci. Naslov mu, doduše, nije previše
pitak (Redefiniranje obveze osiguratelja od automobilske
odgovornosti s obzirom na upotrebu vozila u kontekstu prakse suda
EU), no sam je tekst zato izrazito temeljit i poučan.
Između ostaloga, tu su na svega 22 stranice precizno raščlanjeni
baš svi potencijalni prijepori oko odgovornosti osiguratelja u
slučaju kad njihov osiguranik, odnosno njegov automobil, iznenada
plane i taj požar zatim prijeđe na druge automobile i pretvori ih
u buktinju. Za početak, dr. sc. Belanić objašnjava da prema
članku 22. Zakona o obveznom osiguranju u prometu kod štetnog
događaja obveza osiguratelja od automobilske odgovornosti postoji
samo u slučaju ako je šteta nanesena upotrebom vozila. I potom
navodi ključan problem – baš nigdje u Zakonu nije određeno što bi
se to smatralo “upotrebom vozila”, što osigurateljima, naravno,
širom otvara vrata za slobodna tumačenja te odredbe.
U konkretnom slučaju tako bez pardona mogu tvrditi i da parkirano
vozilo nije u upotrebi, pa samim time oni nemaju niti obvezu
obeštetiti vlasnike kojima je njihov osiguranik, doduše nehotice,
napravio totalku na autima. Hoće li takvo tumačenje biti
prihvatljivo kod nas odlučuje sud, prema okolnostima svakog
pojedinog slučaja. Sreća u nesreći je, međutim, da “upotreba
vozila” očito nije dobro objašnjena niti u zakonima drugih
članica, pa su se zahtjevi za tumačenjem te odredbe već odavno
našli pred Sudom EU, čije odluke, treba naglasiti, imaju
obvezujuće učinke na nacionalne sudove. Upravo je zato važno
znati da je Sud EU dosad donio niz presuda koje itekako idu na
ruku vozačima koji su zbog paleži ostali bez svojih auta.
Pojam “upotrebe vozila” sud EU tako tumači dosta široko,
smatrajući da se odnosi na svaku upotrebu vozila koja je u skladu
s uobičajenom funkcijom tog vozila. U jednoj citiranoj presudi
dr. sc Belanić navodi da je Sud EU zaključio i da je “parkiranje
vozila u skladu s njegovom uobičajenom funkcijom”. Nadalje,
navodi i presude vezane upravo uz samozapaljenje vozila.
Sud EU, objašnjava, smatra da je i samozapaljeno parkirano vozilo
bilo u uporabi, jer su “parkiranje i razdoblje mirovanja prirodne
i faze upotrebe vozila”. Samim time, nađete li se u situaciji da
vam auto pred očima nestane u plamenu zbog samozapaljenja drugog
vozila trebate imati na umu da itekako imate pravo potraživati
odštetu od njegovog osiguratelja. A ako vam naš sud ne da za
pravo, to će učiniti Sud EU, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
Ukratko
– U problemu je onaj čiji auto prvi plane, jer vlasnik
samozapaljenog auta jedini se u cijeloj priči ne može naplatiti
od osiguratelja bez uplaćenog kaska
– Naši sudovi donose svakojake odluke u slučajevima kad auti budu
uništeni samozapaljenjem vozila u blizini. Srećom, Sud EU je na
strani oštećenika
– Prema Zakonu o obveznom osiguranju u prometu obveza
osiguratelja od automobilske odgovornosti postoji samo u slučaju
ako je šteta nanesena upotrebom vozila. Za razliku od naših
sudova, Sud EU “upotrebom vozila” smatra i njegovo parkiranje
– Sreća u nesreći je da su odluke Suda EU pravno obvezujuće za
nacionalne sudove, pa tako i hrvatske. To znači da oštećenici
uvijek pravdu mogu potražiti u Luksemburgu