Od malih nogu su nas učili da crvena boja znači opasnost, a zelena sigurnost. Ali zašto su baš te boje odabrane za semafore?
Ideja da crveno znači stani, a zeleno znači idi seže daleko od
semafora. Od malih nogu su nas učili da crvena boja znači
opasnost, a zelena sigurnost. Ali zašto su baš te boje odabrane
za semafore?
Kada su stvoreni prvi semafori?
Prvi prometni signali postavljeni su u Sjedinjenim Državama
1910-ih. Zabrinuti zbog nesreća s više putnika na cesti, gradovi
su postavili prometne tornjeve kako bi pomogli protoku
automobila. Policajci su upravljali tornjevima, koristeći
zviždaljke te crvena, zelena i žuta svjetla kako bi vozačima
pokazali kada trebaju stati i krenuti.
Zatim je 1920. godine William Potts stvorio prvi
trobojni četverosmjerni semafor kako bi pomogao vozačima da
ostanu sigurni na raskrižjima. Prvi se pojavio u Detroitu u
Michiganu, na uglu Woodward Avenue i Fort Street.
U cijeloj su zemlji postojali razni sustavi semafora i šabloni,
bez koordinacije. Zatim je Savezna uprava za
autoceste 1935. izradila “Priručnik o jedinstvenim uređajima
za kontrolu prometa”. Postavili su jedinstvene standarde za sve
prometne znakove, oznake na kolniku i prometnu signalizaciju,
zahtijevajući crvene, žute i zelene indikatore svjetla.
Zašto zelena, žuta i crvena?
Prije nego što su postojali semafori za automobile, postojali su
prometni signali za vlakove. U početku su željezničke kompanije
koristile crvenu boju za zaustavljanje, bijelu za kretanje i
zelenu za oprez, piše portal jutarnji.hr/autoklub.
Kao što vjerojatno možete zamisliti, kondukteri su naišli na
nekoliko problema s bijelom. Bijelo se noću lako moglo zamijeniti
s nekim drugim svjetlom zbog mogućih odbljesaka, zbog čega su
željezničke kompanije prešle na zelenu boju. A budući da se žuta
lako razlikuje od ostalih boja, postala je standard za oprez. Od
tada je tako, boje su postale standard i za semafore za promet
cestama.
Zašto je crvena odabrana za stop?
Crvena je boja s najvećom valnom duljinom. Dok putuje kroz
molekule zraka, raspršuje se manje od drugih boja, pa se može
vidjeti s veće udaljenosti. Zamislite kako sunce postaje crveno
dok zalazi. Iako je ljudsko oko najosjetljivije na žuto-zelenu
boju markera, nijansu visokovidljivih sigurnosnih prsluka, crvenu
može vidjeti iz veće udaljenosti.
Žuta ima kraću valnu duljinu od crvene, ali dužu valnu duljinu od
zelene. To znači da je crvena vidljiva najdalje, korisno napredno
upozorenje za usporavanje ili zaustavljanje. Nije jasno je li
crvena odabrana na temelju valne duljine, kontrasta u odnosu na
zelenu ili prirodne povezanosti crvene s krvlju, a time i
opasnosti.
Vjerovali ili ne, žuta je nekad značila stop. Davnih 1900-ih neki
su znakovi za zaustavljanje bili žuti jer je bilo preteško
vidjeti crveni znak u slabo osvijetljenom području. Naposljetku,
s razvojem visoko reflektirajućih materijala, rođeni su crveni
znakovi stop. Budući da se žuta dobro vidi u svako doba dana,
neki prometni znakovi i školski autobusi i dalje su obojeni tom
bojom.