Trendovi na hrvatskim cestama pokazuju da se broj prometnih nesreća smanjuje, ali već do sada je život izgubio čitav grad veličine Rovinja ili Dugog Sela

Nadam se da se ovo više nikada neće dogoditi – rečenica je koju je 1896. godine naivno izrekao liječnik Coroner W.P. Morisson kad je jednog ponedjeljka u kolovozu pregledao tijelo prve pješakinje poginule u prometnoj nesreći u Londonu. Automobil ju je udario brzinom manjom nego što ju danas postiže električni romobil. Toga dana, postala je dio statistike koja je donedavno predviđala kako će 2030. godine prometne nesreće postati peti uzrok smrtnosti u svijetu. Srećom, statistika se mijenja, a broj prometnih nesreća danas je u padu i to zahvaljujući sve modernijim sustavima ADAS-a. Napredni sustavi za pomoć pri upravljanju vozilom (eng. ADAS) u upotrebi su već od 1950-ih. Usprkos starosti automobila, svaki je opremljen nekim oblikom ADAS sustava, a razlika je u njihovoj sofisticiranosti. Od pojasa za vezanje do danas je evoluirao do sustava koji vozačima kamerom snima izraze lica. Ali od onda do danas, cilj ovog skupa sustava je jedan – smanjiti učestalost ljudske pogreške koja je vodeći uzrok prometnih nesreća.

Vjerojatnost da čovjek doživi prometnu nesreću je visoka. Prema trenutno poznatoj statistici, svaki stanovnik Europe će barem jedom u životu u njoj sudjelovati. Pa ipak, stope smrtnosti zbog prometnih nesreća se u razvijenim zemljama konstantno smanjuju, a u porastu su u državama s nižim dohotkom. U Hrvatskoj se stope snižavaju, ali od 1991. godine na cestama je život izgubilo više od 17.000 ljudi. To je čitav grad veličine Rovinja ili Dugog Sela.

Sadržaj se nastavlja...

Kako zapravo funkcioniraju? Računalni vid odgovoran je za skeniranje lica vozača. Kada procijeni da je vozač umoran, zvučnim signalima, DDD sustav će mu sugerirati da uzme stanku. Skenirati se mogu i prometni znakovi, a ovo radi takozvani TSR, pa zato pojedina vozila mogu upozoravati i na prebrzu vožnju, nadolazeći oštri zavoj ili pak zabranu pretjecanja. Ove moderne značajke trenutno posjeduju samo moderniji automobili, ali i dalje postoje sustavi koji se nalaze u gotovo svakom automobilu. Zasigurno ste se u prometu našli u situaciji u kojoj ste morali naglo okrenuti upravljač. Bilo jeste li zaobilazili psa koji se upravo našao na cesti, ili ste u zadnji čas shvatili da morate skrenuti, spasio vas je elektronički program stabilnosti odnosno ESP. Nagli pokreti vozilo dovode do nestabilnog stanja zbog kojeg je u riziku od proklizavanja.

Zadaća sustava je prepoznati kritičnu situaciju i prikočiti neke od kotača čime će se vozilo dovesti do stabilne i usmjerene vožnje umjesto da se isto krene zakretati oko svoje osi. Proklizavanje na cesti nikako ne sluti na dobro, a sustav kontrole proklizavanja ili ASR rijetko kome nije poznat. Njegova zadaća je da se kotači uvijek vrte u funkciji kretnje umjesto da se isti vrte na mjestu. Pogotovo je važan pri izlasku iz zavoja i povećanja brzine te kod situacija u kojima je smanjeno prianjanje gume za asfalt. Ipak, morate ga ugasiti kada vozite s lancima za snijeg jer je onda klizanje kotača neizbježno. Upravljati se može samo vozilom čiji se kotači okreću – u slučaju njihovog blokiranja pri naglom kočenju gubi se kontrola, a zadaća ABS- a je upravo spriječiti blokadu kotača. Radi na način da neposredno prije trenutka u kojem bi se kotač zablokirao, kratkotrajno onemogući kočenje kako bi on nastavio s vrtnjom.

I dizajn karoserije utječe na ishod sudara Zračni jastuk kemijskom se reakcijom zapaljenja pojedinih spojeva napuni dušikom u 30 milisekundi. On je zapravo dopuna zaštitnom pojasu koji prilikom naglog kočenja štiti glavu i kralješnicu distribuirajući silu na jače dijelove tijela poput ramena i kukova. Potrebu za punjenjem prepoznaje zbog naglog usporavanja ili deformacije nekih dijelova karoserije, a upravo je njezina konstrukcija još jedan od pasivnih sustava sigurnosti ADAS-a. Ona mora biti dizajnirana da maksimalno upije silu od udara na svim mjestima, osim kod putničkog prostora. Zbog toga se događaju situacije u prometnim nesrećama kada su automobili potpuno smrskani, ali putnici unutar njih prolaze s manjim ozljedama.

Primjereno ponašanje i oprez te pravilna procjena vozačkih sposobnosti od iznimne su važnosti na cestama, a pogotovo kod mladih vozača koji pripadaju u rizičnu skupinu jer nakon prekoračenja određenih granica, čak ni uz pomoć navedenih sustava, fiziku nije moguće prevariti. I distrakcije u vožnji, poput mobitela, već su se mnogo puta dokazale kao kobne, a nema vozača koji nije upoznat s utjecajem alkohola na vozačke sposobnosti. Uzroci i rizici prometnih nesreća poznati su, a unatoč svim ovim sustavima pomoći, najveća odgovornost i dalje ostaje na vozačima.

Sadržaj nastao u suradnji s Centrom za vozila Hrvatske