Danas se gotovo sve može popraviti, od lokalnih oštećenja na vjetrobranskom staklu pa do oštećenja na limu. Potrebno je samo dobro se informirati i pronaći pravog majstora
Pukotina na vjetrobranskom staklu, udubljenje na limu ili rupa na
kožnim sjedalima mogu biti samo neke od sitnica koje vam
smetaju. Kako bismo ih što prije
zaboravili, pomoći će nam tvz. kozmetički popravci koji
postaju sve traženija usluga na tržištu. Nakon što su im
slobodni, specijalizirani servisi počeli preotimati dobar dio
tržišnog kolača, i ovlašteni servisi užurbano hvataju korak
s trendovima. Sve ih više nudi mogućnost brzih i jeftinijih
popravaka manjih oštećenja na vozilima. Nešto su
skuplji, iako ne nužno, i stručniji, jer im
tehničari nemaju svakodnevnu praksu, no popravcima u ovlaštenom
servisu neupitno zadržavate jamstvo, nema kompromisa kad je u
pitanju sigurnost, a potrošačka prava ćete vrlo vjerojatno lakše
ostvariti. Osim financijski sve osjetljivijih vlasnika vozila,
okretanje novim uslugama potaknule su i osiguravajuće kuće koje
su sve manje sklone pokriti troškove zamjene dijela, ako postoji
i najmanja mogućnost njihova popravka, a da pri tome nije
ugrožena sigurnost osiguranika i putnika u vozilu. Konačan
rezultat ovakvih popravaka ponekad doista može biti dojmljiv za
cijenu koja je upola, ako ne i više, niža od nabave i ugradnje
istog takvog, novog dijela. Najvažnije je da odluku o popravku
donesete vođeni ne samo ekonomskom računicom, nego i
sigurnošću. Posebno se to odnosi na popravak vjetobranskog
stakla, o čemu će više biti riječi u nastavku teksta.
Popravci oštećenja na vjetrobranskom
staklu
Vjetrobransko staklo automobila sastoji se od tri
sloja. Dva vanjska su staklena, dok je središnji dio zapravo
folija izrađena od materijala koji se zove polivinil-butrial.
Riječ je o polimeru, tj. smoli koja se upotrebljava kad je
potrebna velika čvrtoća ljepljenja u spoju, fleksibilnost i
optička transparentnost. Folija povezuje stakla onemogućavajući
njihovo rasprskavanje nakon loma, a kod manjih oštećenja
zaustavlja propagiranje pukotine nastale udarcem, na primjer,
kamenčića. Na nekoliko osnovnih stvari treba obratiti pozornost.
Gdje se nalazi pukotina, koje je dubine i kakvog oblika. U
pravilu, ne bi se smjele popravljati pukotine koje se nalaze u
vidnom polju vozača. Dimenzije i položaj tog polja ovise o samom
vjetrobranskom staklu te geometriji brisača i točan položaj je
najbolje odrediti za svaki automobil pojedinačno. Popravkom
pukotina u tom području riskira se nepredvidivi lom
svjetlosti, a to u konačnici može ugroziti sigurnost
vožnje. Ne bi trebalo popravljati ni područja oko svjetlosnih
senzora i kamera jer bi moglo doći do nepravilnosti u njihovu
radu. Što se tiče dubine, popravljaju se pukotine čije je širenje
zaustavljeno prije središnje folije. Promjer oštećenja na
samome mjestu udara ne bi smio biti veći od 5 mm, dok
krakovi pukotine ne bi smjeli biti duži od 50 mm. Sam postupak se
sastoji od detaljnog čišćenja i fine obrade pukotine, a zatim se
uz pomoć specijalnih alata ubrizgava prozirna smola koja
popunjava pukotinu i čini je gotovo nevidljivom. Vrlo važno je
pukotinu popraviti što je prije moguće. Naime, voda, zrak i druge
različite prljavštine ulaze u pukotinu, čime se otežava
njezino čišćenje, a samim time uspješnost i kvaliteta popravka.
Cijene se kreću od 150 kuna naviše.
Popravci udubljenja na limu
Današnji pristup konstrukciji automobila, gdje se za
sigurnost bitni dijelovi izrađuju od visokočvrstih i teško
deformabilnih čelika, a ostali od mekanijih i savitljivijih,
ostavlja prostor za relativno brz i jeftin popravak različitih
udubljenja na blatobranima, poklopcima motora, prtljažnika,
branicima itd. Ako nije došlo do oštećenja laka, rezultat je
potpun, no čak i ako jest, postoji mogućnost da se površina laka
popravi poliranjem ili u konačnici lokaliziranim lakiranjem. Ovim
područjem vladaju majstori specijalizirani za popravak automobila
poslije tuče, a istu uslugu nudi sve više autolimarskih
radionica. Zahvaljujući specijalnim alatima i vlastitoj
vještini, izvlače udubljenja promjera nekoliko
cnetimetara do nekoliko desetaka
centimetara za samo nekoliko sati, nakon
čega na limu ostaje originalan, tvornički lak bez vidljivih
tragova popravka. S obzirom na to da nema lakiranja, nema ni
utroška materijala pa popravci doista znaju biti ekonomski vrlo
isplativi u odnosu na klasično lakiranje. Na cijenu najviše
utječe veličina udubljenja i njegova pristupačnost jer su ponekad
pripremni radovi duži od samog popravka. Problem im ne
predstavljaju ni pregibi na limu ni mjesta koja se zbog
nepristupačnosti čine nemogućim za popravak. Najvažnije je
napraviti izvid štete ili poslati kvalitetne fotografije
oštećenja nakon čega je točnije moguće procijeniti troškove
popravka. U pravilu, za popravak udubljenja koja su lakše
dostupna alatima rijetko ćete platiti više od 500 kuna.
Popravci plastičnih dijelova
Kad govorimo o popravku plastičnih dijelova na automobilu
uglavnom mislimo na dijelove koji su izrađeni od termoplasta, tj.
vrste polimernih materijala koji mekšaju s povišenjem
temeperature. Dinamika mekšanja razlikuje se od
termoplasta do termoplasta tako da imamo vrste koje brzo mekšaju
s povišenjem temperature, kao što su ukrasni
dijelovi, do onih čija su mehanička svojstva vrlo postojana
na povišenim temepraturama, poput plastičnih dijelova u
samome motornom prostoru. Tri su glavne metode popravka
dijelova od ovih materijala – ljepljenje, zavarivanje i
preoblikovanje na povišenim temperaturama. Koja će se od ovih
metoda primijeniti ovisi o vrsti materijala, ali i o vrsti
oštećenja. U pravilu se mogu sanirati lakša do srednja oštećenja
u vidu deformacija, ogrebotina i pukotina. Deformacije se
ispravljaju preoblikovanjem na povišenim temeperaturama. Postupak
se sastoji od grijanja oštećenog dijela fenom i ručnog vraćanja u
prvobitni oblik. Pukotine i rupe se najčešće saniraju
zavarivanjem. Riječ je zapravo o popunjavanju pukotine upotrebom
dodatnog materijala u struji vrućeg zraka koji se dovodi preko
mlaznice. Kao dodatni materijal koristi se šipka ili
traka obično istog sastava kao i osnovni
materijal. Popravci se moraju vršiti iznutra prema
izvana, a to u većini slučajeva znači da se dijelovi
moraju rastavljati i skidati s automobila. Jednostrani popravak
nije rješenje jer se pukotina može ponovno pojaviti. U pravilu je
potrebno navariti i nekoliko slojeva dodatnog materijala kako bi
se popunila pukotina. Cijena znatno varira ovisno o veličini
oštećenja i obimu pripremih radova. Ako troškovi
popravka prelaze 50 posto cijene novog dijela bez
lakiranja, treba razmisliti isplati li se uopće
popravljati.
Popravci kožnih presvlaka
S obzirom na to da je riječ o prirodnom materijalu,
koža je posebno osjetljiva na način uporabe i održavanje.
Najčešća oštećenja su ogrebotine, zarezi, rašivanje i promjena
boje. Ogrebotine nastaju kao posljedica abrazije, najčešće
zahvaćaju bočne dijelove sjedala i posljedica su uporabe vozila.
Estetski probem postaju tek kad nestane pigmetirani sloj kože, no
treba ih popraviti što prije kako bi što manje prljavština ušlo u
strukturu kože i otežalo kasniji popravak. Zarezi ili poderotine
uglavnom nastaju kao posljedica djelovanja oštrih predmeta. Za
uspješnost popravka na površinama koje su jače opterećene, poput
onih sjedećih, od presudne važnosti je mjesto i kut zareza prema
površini. Dijagonalni rez jamči veću uspješnost
popravka, dok je kod okomitih rezova veća mogućnost ponovne
pojave oštećenja na istome mjestu. Koža se popravlja
koristeći posebna veziva, punila i ojačala, a estetska uspješnost
popravka uvelike ovisi o uspješnosti bojanja i posvećenosti
detaljima. Ako oštećenje zahvaća veću
površinu, potrebno je replicirati površinski izgled kože.
Izvor: revijahak.hr