Nesreća se dogodila u Svetom Iliji, a vještak je rekao da je prije 'totalke' vozilo jurilo 113 kilometara na sat.
Općinski sud u Varaždinu krajem listopada donio je i javno objavio presudu u sporu između gospođe iz Varaždina i osiguravajuće kuće, u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete nastale u prometnoj nesreći koja se dogodila u siječnju 2018. godine u Svetom Iliji. Šteta koja je nastala prilikom izlijetanja vozila s ceste opisana je kao ‘totalna šteta’.
Tužiteljica je tražila isplatu od 9.954,21 eura od osiguravatelja temeljem police kasko osiguranja, uz zakonsku zateznu kamatu, tvrdeći da je vozilom marke BMW u trenutku nesreće upravljala djevojka njezinog sina te da je šteta nastala pod okolnostima pokrivenim osiguranjem. Osiguravajuće društvo, međutim, osporavalo je njezin zahtjev, tvrdeći da je automobilom zapravo upravljao njezin sin, i to pod utjecajem alkohola, čime bi se isključivala njihova obveza za isplatu štete.
U presudi se navodi kako je osiguravatelj tvrdio da je pravi vozač napustio mjesto nesreće, dok je druga osoba kasnije preuzela odgovornost za upravljanje vozilom, navodeći sebe kao vozača kako bi ostvarila pravo na naknadu štete. Osiguravatelj je tvrdio kako je sjedalo vozača bilo namješteno za osobu višeg rasta te da je osoba koja je tvrdila da je vozila, a protiv koje se vodi postupak zbog davanja lažnog iskaza, nakon nesreće bila neozlijeđena.
Tijekom postupka sud je saslušao više svjedoka, uključujući osobe bliske tužiteljici, te utvrdio da su njihovi iskazi međusobno kontradiktorni. Vještačenjem i pregledom digitalnih dokaza sud je dodatno potvrdio navode osiguravatelja da je vozilom upravljao sin tužiteljice te da je brzina vozila u trenutku nesreće bila vrlo visoka, po riječima vještaka 113 kilometara na sat, što je rezultiralo znatnim oštećenjem vozila.
Sud je utvrdio kako su u ovom slučaju ispunjeni uvjeti za isključenje obveze osiguravatelja, budući da kasko osiguranje izričito isključuje naknadu štete u slučajevima prijevare ili namjernog obmanjivanja.
Sud je u obrazloženju također naveo da je tužiteljica pokušala povući dio tužbenog zahtjeva kako bi smanjila traženi iznos odštete, no osiguravajuća kuća nije pristala na takvu izmjenu. Zbog toga je sud presudio o prvotno zatraženom iznosu te donio odluku o troškovima postupka, obvezujući tužiteljicu da osiguravatelju podmiri iznos od 3.350 eura, uz zakonsku zateznu kamatu.
Sud je na temelju provedenih dokaza zaključio da tužiteljica nema pravo na traženu naknadu zbog neslaganja iskaza svjedoka i kontradiktornih podataka koji upućuju na prijevarne radnje. Presuda se temelji na odredbama Zakona o obveznim odnosima i uvjetima kasko osiguranja, koji omogućuju isključenje obveze osiguravatelja u slučaju prijevare. Strankama je ostavljena mogućnost žalbe na presudu u roku od 15 dana putem nadležnog županijskog suda.
