Najveća priča u novom suđenju vezana je uz isplatu nagrade nakon prodaje zemljište Mercatoru. Vrhovni sud tumači da Ptiček nije imao pravo na taj novac.
Miljenko Ptiček, bivši direktor
Parkova, poduzeću kojem je bio na čelu mora
vratiti 93.634,50 kuna.
Pravomoćna je to odluka Vrhovnog suda, koji
je odlučivao o žalbama i jedne i druge strane te 20. prosinca
2018. donio pravomoćnu presudu. No čeka ga novo suđenje po tri
točke optužnice za koje je u prvome stupnju bio oslobođen, a tu
se imovinska korist penje na oko 840.000 kuna!
Podsjetimo, odlukom Vrhovnog suda Ptiček je osuđen na jedinstvenu
kaznu zatvora od dvije godine, u što mu se
računa i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, gdje je boravio
od 23. prosinca 2010. do 14. travnja 2011.
Spomenutih 93.634,50 kuna je vrijednost vezana uz dio presude
kojom je Ptiček osuđen jer je Peri Kocijanu,
pokojnom vlasniku poduzeća Ekofrut u više
navrata tijekom 2005. godine naložio da u ime svog poduzeća
ispostavlja Parkovima račune za poslove koji nisu odrađeni. Od
svakog tog računa 90 posto iznosa Ptiček je
zadržavao za sebe.
No Vrhovni sud prihvatio je dio žalbe državnog odvjetništva i
naložilo prvostupanjskom sudu da ponovi suđenje po još tri točke
optužnice.
Najveća među njima vezana je uz premiju za 2008. godinu koju je
Ptiček sebi isplatio nakon prodaje zemljišta tvrtki
Mercator-Hrvatska.
Naime, Ptiček je sukladno ugovoru o radu kao direktor imao pravo
na nagradu od 5% od dobiti firme u prethodnoj godini. Po toj
osnovi pripalo bi mu 78.025,68 kuna.
No direktor je, prema optužnici, naredio i da mu se isplati
dodatnih 623.220,00 kuna, što je 5% iznosa
prijenosa realizirane revalorizacijske rezerve od 12.464.400,00
kuna u zadržanu dobit.
Državno odvjetništvo u optužnici kaže da je Ptiček znao da nema
pravo na isplatu tog iznosa, jer prijenos revalorizacijske
rezerve u zadržanu dobit ne predstavlja ostvarenu dobit društva.
Županijski sud u Varaždinu oslobodio ga je krivnje, no Vrhovni
sud to sad vraća na početak i u svojem rješenju piše:
– Rezultati revalorizacije se ne mogu pripisati uspješnosti
upravljanja društvom, pa stoga ni nagrada ne može pripasti nikom
drugom, osim kapitalu i konačno vlasnicima dionica. Identičan
zaključak sadržan je i u nalazu Državne revizije.