'Ne želim gledati prošlost, niti sjećati se nje. Nikada neću promijeniti što se desilo ili što se moglo desiti, ali zato mogu kontrolirati sadašnjost, mogu si stvoriti divnu budućnost', napisala je Nuša Bunić.

Jutarnji list objavio je pismo koje je Nuša Bunić, optužena za ubojstvo Nikole Tureka, napisala 12. travnja ove godine u istražnom zatvoru.

Vezana vijest:

RODITELJI SHRVANI DVIJE GODINE OD SMRTI NIKOLE TUREKA Njegova majka neutješna: 'Još uvijek čekamo da se vrati'

Dijelove pisma prenosimo u obliku u kojem su objavljeni u Jutarnjm listu.

'...I tako čekam taj dan kad će mi netko reći što mi je sudbina učinila od života.'

'Znate, mislila sam da je zatvor pakao, nije, nego je još gori! Nisam sama, a sama sam. Koja ironija, preživjela sam samu smrt i sad proživljavam sve ponovno, sve sama, probijam se, pa padam, pa se dižem, pa hodam naprijed, pa se vraćam natrag i tako u krug. Hodam ravno u labirint ludosti, i to sve sa samo 23 godine. Već dvije godine ne znam ni gdje sam, ni tko sam.'

'Ako nismo zadovoljni svojom prošlošću, zaboravimo je! Zamislimo novu priču u našim životima i povjerujmo u nju. Koncentrirajmo se samo na trenutke u kojima smo ostvarili ono što smo priželjkivali i ta će nam snaga pomoći da postignemo ono što želimo!'

'Najiskrenije nikad ne bih rekla sa sigurnošću da ću postati ovakav borac kakav sam postala od onog trenutka kad sam vidjela svoju smrt...'

'Kako god zvučalo čudno ili kako god, mogu vam reći da se ponosim svojim imenom i prezimenom, što nikada nisam rekla, ali sada, nakon godina zatvora, postala sam kamenčić, čvrsta jesam, ali nedovoljno, voljela bih barem jedan dan preživjeti bez suza, a ne mogu!'

'Život mi je stao, mada vrijeme leti, vjerujte mi sve mi je smrznuto, kao da se zemlja prestala vrtjeti oko svoje osi, tako se otprilike osjećam...'

'Sloboda. Riječ koju sam izgovarala bez značenja, bez emocija, bez veze. Sloboda, žudim za njom, svaki atom u meni drhti, vrišti za slobodom. Koliko monstruma ima na slobodi koje nitko ne gleda i ako završe iza rešetki ili im je svejedno ili odu na slobodu. Zašto ja? Pitam se imam li uopće status živog ljudskog bića ili mrtve ništarije koja je sama na svijetu?'

'...Ne mogu vratiti vrijeme, ne mogu vratiti život, ne mogu razgovarati s nadom, niti sudbinom, nema kompromisa, nema saslušanja, nema empatije, nema razumijevanja, nema pomoći, samo mi preostaje as u rukavu - borba! Ne želim gledati prošlost, niti sjećati se nje. Nikada neću promijeniti što se desilo ili što se moglo desiti, ali zato mogu kontrolirati sadašnjost, mogu si stvoriti divnu budućnost, mogu postići toliko toga da ću na kraju doživjeti buđenje s osmjehom na licu...'