Svjedočenjem bivšeg direktora Parkova Josipa Ljubomira Brdara i još dva svjedoka, nastavljeno je na Općinskom sudu u Koprivnici suđenje bivšem varaždinskom gradonačelniku Ivanu Čehoku i bivšem direktoru Parkova Miljenku Ptičeku u takozvanoj ‘Aferi Mercator’.
Podsjetimo, Čehok i Ptiček optuženi su da su sklopili štetni ugovor o zamjeni nekretnina između Grada Varaždina i tvrtke Parkovi kojim je gradski proračun oštećen za oko 4,5 milijuna kuna. Spomenutim ugovorom Grad Varaždin je Parkovima predao zemljište u blizini Gradskog groblja u Varaždinu, koje su Parkovi zatim prodali jednom trgovačkom centru, a Grad je u zamjenu za to vrijedno zemljište dobio zemljište u takozvanoj šumi Jelačići.
No, optužnicom se tereti Čehoka i Ptičeka da su taj posao ‘proveli’ iako su znali da su oba zemljišta u vlasništvu ili su trebali biti u vlasništvu Grada Varaždina.
U svom iskazu pred sudom, bivši direktor Parkova, Josip Ljubomir Brdar, koji je dužnost direktora Parkova obnašao od 1990. do 2000. godine, odgovorao je na pitanja sutkinje te okrivljenih i njihovih branitelja vezano uz iskaz koji je dao USKOK-u.
Sutkinja ga je pitala koji su gradski vijećnici bili u zabludi prilikom glasovanja o Izmjenama i dopunama Generalnog urbanističkog plana Grada Varaždina te su bili uvjereni da će na lokaciji uz Gradsko groblje u Varaždinu umjesto trgovačkog centra biti uređen Vrtni centar Parkova. Brdar na to pitanje nije odgovorio ustvrdivši tek da je za to čuo u pričama i da ne zna koji su vijećnici glasali za Izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana.
Na pitanje okrivljenih i njihovih branitelja, Brdar je naglasio da podatak da je zemljište Parkova bilo gradsko, odnosno državno koji je prezentirao u svom iskazu USKOK-u, nije osobno provjeravao u zemljišnim knjigama, ali da je uvjeren da je to tako jer je bio direktor Parkova u vrijeme kad se provodila pretvorba tvrtke početkom 90-ih te da je tada dobio nalog iz Grada Varaždina da u vrijednost Parkova ne smije ući ni ‘milimetar’ zemljišta nego samo vozila i zgrade.
Dodao je da je upravo zato, jer u vrijednost tvrtke nije ušlo i zemljište, vrijednost Parkova u pretvorbi bila procijenjena na vrlo niskih 630 njemačkih maraka.
Naglasio je također da su Parkovi koristili i održavali zemljište uz Gradsko groblje u Varaždinu, ali da tvrtka nije Gradu Varaždinu plaćala najamninu za to zemljište niti je o tome bilo riječi.
Što se pak tiče Šume Jelačićke, Brdar je prvo ustvrdio da su, koliko se sjeća, Parkovi u njegovom desetogodišnjem mandatu u toj šumi odradili samo jednu sjeću drveća no kasnije se, na pitanje okrivljenih i njihovih branitelja, ispravio naglasivši da su Parkovi odrađivali određene radove u toj šumi, ali prigodno, poput povremenog odvoza grana drveća.
Istaknuo je i da, u odnosu na različit iskaz koji je po pitanju održavanja te šume dao USKOK-u, smatra da su radovi koje su Parkovi odrađivali u Šumi Jelačićki toliko bagatelni da se to jednostavno ne može smatrati redovitim održavanjem, a dodao je i da on u 10 godina koliko je bio direktor Parkova ni jednom nije bio u Šumi Jelačićki.
Istaknuo je i da mu nije poznato da je 1974. godine tvrtka INA Naftaplin platila Parkovima naknadu za otkup dijela Šume Jelačićke te kako mu nije poznato da su Parkovi imali vlastovnicu kao dokaz vlasništva nad šumom Jelačićkom.
I prvookrivljeni Čehok i drugookrivljeni Ptiček i njihovi branitelji su nakon njegovog iskaza naveli da u cijelosti prigovaraju vjerodostojnosti njegovog iskaza jer je njegov iskaz u suprotnosti njegovom iskazu danom u USKOK-u na kojem se, između ostalog, i zasniva optužnica.
