Policijska uprava međimurska zaprimila je obavijest o nestanku 29-godišnje Ivane Fogadić (1986.) i njenog 5-godišnjeg sina, Patrika Fogadića (2009.), oboje iz Totovca, Marka Kovača 18.
Posljednji put viđeni su 5. srpnja na adresi prebivališta, kada bi se u kasnim večernjim satima Opel Astrom, plave boje, registarskih oznaka ČK 783-GC, udaljili u nepoznatom smjeru.
Ivana je visoka oko 170 cm, slabije tjelesne građe, kraće kestenjaste kose, dok je Patrik visok oko 120 cm, također slabije tjelesne građe i kraće kestenjaste kose.
Mole se svi građani koji raspolažu bilo kakvim saznanjima o nestanku majke i sina ili ukoliko uoče osobe koje bi odgovarale njihovom opisu, da o tome odmah obavijeste policiju na broj 192.
Također, informacije možete dostaviti i putem email adrese: nestali@nestali.hr.
Ivana je na svom Facebook profilu je prije odlaska napisala oproštajno pismo u kojem između ostalog piše:
“Na kraju uvijek ostavim osmijeh da sakrijem bol pred drugima… Ovo je sigurno posljednji takav osmijeh…Nema ih više i nikada ih više neće biti… Za početak se želim ispričati svojim roditeljima, za svaku besanu noć koju sam vam priuštila, za svaki pretrpljeni strah koji se pojavio…
Nemojte se ljutiti što sam vam ovo učinila i nemojte plakati… ovo je moj izbor, a vi niste i nikada nećete biti za ništa krivi, priuštili ste mi sve i više nego ste mogli, hvala vam na svemu i oprostite mi ako ikako možete, mada sumnjam da će to itko moći (pa niti ja sama) što sam vam uzela unuka…
Definitivno je istinita ona stara: Onaj kome pružiš još jednu šansu, sjebat će te gore nego prvi put…. jer je vježbao. Sorry stari potrošio si sve svoje šanse. Želim ti lijep život, nadam se da ćeš naći nekoga tko će biti sretan uz takav šljam od “čovjeka”…. (i da lijepo se provedi na godišnjem). I za kraj molim sve da mi oproste i nemojte žaliti za mnom, nema razloga. U životu sam napravila sve što sam htjela i što su mi mogućnosti dopustile, sad idem na neko bolje mjesto, bolje za mene!
Moja jedina SREĆA nije ništa od ovoga zaslužila, ali ipak kreće na put sa mnom, samo do dijela gdje nam se ceste razdvajaju… Njemu će tamo biti puno puno bolje! Znajte da budete imali jednog prekrasnog malog anđela smeđih očiju koji će se veselo igrati na oblacima, promatrati vas i smijati se na sav glas od srca kako on najslađe to radi i zna.”
