Vještačena je kao granični poremećaj osobnosti pa se mogu donijeti određeni zaključci.
– Zatvor ću preživjeti, a poslije živim punim plućima. Naravno da
se molim Bogu s Biblijom u rukama do dođem što prije doma. Složit
ću si život od same nule i nije me briga ni za ljude ni za godine
– napisala je Nuša Bunić (23) iza
zatvorskih rešetaka, piše
24sata.
Nuša je na Županijskom sudu u Varaždinu nepravomoćno suđena na 12
godina zatvora za ubojstvo Nikole Tureka 14.
lipnja 2017. godine. Suđenje Nuši Bunić, koje je trajalo od
veljače 2018. godine, bilo je zatvoreno za javnost. Svoju obranu
dala je samo u pisanom obliku, onemogućila je sudu da joj postavi
pitanja. Njezina obrana je za sud bila neživotna, nelogična i
neistinita te je za sud bila neprihvatljiva.
Novinari 24sata htjeli su napraviti psihološki profil ubojice
Nuše pa su potražili stručno mišljenje od psihijatra iz Rijeke,
Dragana Lovrovića.
Mogu se donijeti određeni zaključci
– Gotovo je nemoguće na osnovu ovih javno dostupnih podataka
sastaviti psihološki profil Nuše Bunić. No uvažavajući podatak da
je vještačena kao granični poremećaj osobnosti mogu se donijeti
određeni zaključci. Naime, ljudi s takvim poremećajem
funkcioniraju po specifičnim obrascima koji su u nesuglasju s
opće prihvaćenim mjerilima vrijednosti. Navedeno je najuočljivije
u interpersonalnim relacijama.
– Drugi se ljudi u relaciji s takvim ljudima vrlo često ne
snalaze, bivaju zbunjeni, nisu im jasne reakcije tih ljudi. U
početku mogu djelovati vrlo zabavni i lako ih je prihvatiti, no
vrlo brzo postaje napor održavati takvu relaciju. U partnerskim
relacijama je vrlo zahtjevno funkcionirati u takvom odnosu.
Osobito iz razloga što takve osobe imaju značajne poteškoće
u emocionalnom, osjećajnom ponašajnom, spoznajnom funkcioniranju
– kazao je Lovrović.
On je dalje objašnjavao kako je granični poremećaj osobnosti
dijagnoza koja spada u poremećaje osobnosti, tj. specifični
karakter koji odudara od uobičajene ljudske osobnosti.
Nuša je očito bila ubrojiva
– Ovisno o opsegu i intenzitetu poremećaja, nastaje relativno
trajan, nefleksibilan i neprilagođen obrazac ponašanja
doživljavanja vanjske i unutrašnje stvarnosti te uspostavljanja i
održavanja odnosa s drugima. Oštećena su ili ograničena
bitna područja osobnog, obiteljskog, profesionalnog i društvenog
života. Prevladava poremećaj predodžbe o sebi, promjenjivost
ciljeva i unutarnjih sklonosti, kronični osjećaj praznine, jake i
nestabilne međuljudske veze, a javljaju se i autodestrukcija te
sklonost suicidnim gestama – rekao je Lovrović.
Dodao je i kako je Nuša očito bila ubrojiva te da je mogla
shvatiti posljedice svojih postupaka, a Lovrović smatra da je na
osnovi dostupnih podataka evidentno da je i planirala djelo te je
postupala sa svrhom što neubrojive osobe ne čine.
– U pravnom smislu riječ je o ubrojivoj osobi – objasnio je
Lovrović.
On je zatim nabrojio elemente za koje uviđa da bi podlijegali pod
disocijalni poremećaj poput neuvažavanja potreba drugih ljudi,
manjka odgovornosti…
Nušin ego osjetio se ugrožen
– Nadalje, prisutna je znatna i naglašena narcistička struktura,
gdje svoje potrebe i prava stavlja ispred potrebi drugih ljudi.
Imam dojam manipulativnosti u odnosu sa drugim ljudima. Ograđujem
se jer nisam osobno razgovarao s osobom, no sve navedeno se
također može podvesti pod granični poremećaj osobnosti. S takvim
osobama u svakodnevnom funkcioniranju je lako uspostaviti
kontakt, a teško je funkcionirati i održavati kvalitetan odnos.
Takvu relaciju potvrđuju iskazi ljudi koji su bili s njom u vezi.
No na prekidanje relacije takve osobe vrlo burno reagiraju i
teško je izaći iz takvog odnosa. Iz dostupnih podataka na to
upućuje iskaz bivšeg dečka koji govori ‘hvala bogu da je to iza
mene’. To iskazuje svu težinu koju sa sobom nosi relacija s
takvim osobama – objasnio je Lovrović.
Dodao je i kako se Nušin ego osjetio ugrožen te je bitno kako je
ona doživjela prekid. Istaknuo je kako u tom slučaju mogu biti
dvije stvari.
– Jedna je neadekvatna reakcija na nešto što je doživjela kao
povredu. Neadekvatna u smislu društveno neprihvatljiva ali njoj
očito adekvatna i njoj nudi satisfakciju. A u drugom slučaju je
da bi to samo po sebi bila patologija. Kod nje je očito
isključena psihoza i na svemu javno dostupnom kod nje je
isključena psihoza. Ona je nešto planirala. Ona je unaprijed
znala da će to napraviti. Ona to nije napravila niti impulzivno
niti u nekom afektu, premda i afekt ne isključuje ubrojivost. Ali
nije napravila u afektu i nije napravila pod utjecajem
psihopatologije. Znači, nije ona mislila da je njena žrtva vrag.
Nije halucinirala da je on vrag koji joj želi nauditi pa je u
obrani sebe, jer onda se ne prikriva djelo. Onda bi se ponašala
drugačije. Paničarila bi. Ovdje se vidi da je ona prikrivala
djelo – kazao je Lovrović za
24sata.