Majka je prijavila nestanak kćeri tek 2005. kad je u sobi pronašla njezine dokumente koji su istekli dvije godine ranije
Policija je 16. veljače ove godine u 12.06 sati dobila dojavu da
su Katarina Dominić-Srnec i njezin izvanbračni
partner David Balent u zamrzivaču u kući u
Palovcu pronašli leš nepoznate osobe.
U zamrzivaču su bile vrećice sa zamrznutim graškom i jagodama s
datumom 1. i 9. lipnja 2000. godine, mrkvom, ribama… Kad su
pomaknute vrećice, uočene su ljudske noge s koljenima na vrhu.
Preko nogu bile su posložene crne plastične vrećice za smeće i
vrećice s povrćem i voćem, ispod kojih su se nazirale ženske
genitalije i presavijeno nago tijelo u takvom položaju da glava
nije odmah bila vidljiva. Svaka potkoljenica bila je zamotana u
crnu najlonsku vreću i omotana crnom najlonskom čarapom. Glava je
bila umotana u crnu plastičnu vreću, a vrat omotan bež najlonskom
čarapom. Ispod crne vreće nalazila se i navlaka za poplun s
cvjetnim uzorkom, kojom je bio omotan i gornji dio tijela. Glava
je još jednom omotana u crnu najlonsku vreću vezanu najlonskom
čarapom.
Nakon odmrzavanja izuzet je otisak desnog kažiprsta i utvrđeno je
da se radi o tijelu Jasmine Dominić, čiji je
nestanak 16. kolovoza 2005., nakon punih pet godina, prijavila
majka Katarina Dominić, i to nakon što je u
kćerinoj sobi u kući pronašla njezine osobne dokumente.
Zadnji razgovor s ocem
Dijelovi su to iz mučne optužnice protiv Smiljane Srnec
(45), kojoj se na Županijskom sudu u Varaždinu sudi da
je u ljeto 2000. ubila sestru Jasminu i u zamrzivač sakrila
tijelo koje su 19 godina poslije pronašli Smiljanina kći i njezin
zaručnik. Smiljanin i Jasminin otac Martin
Dominić je u rujnu 2005. na policiju donio Jasmininu
osobnu iskaznicu i putovnicu, adresar i člansku iskaznica
Knjižnica grada Zagreba iz 1996. Pokazalo se da su njezini osobni
dokumenti istekli još 8. srpnja 2003., dvije godine prije nego
što je prijavljen nestanak. Smiljana nikad nije bila podvrgnuta
poligrafu zbog lijekova koje je uzimala, a njezin suprug Ivan
Srnec prvo je pristao, a poslije odbio poligraf.
U optužnici se navodi da je Jasmina u kolovozu 2000. godine
mobitelom razgovarala s ocem Martinom o tome da radi preko
student-servisa. To je bio posljednji razgovor između oca i
kćeri. Sve daljnje informacije o Jasmini roditelji su dobivali
isključivo od Smiljane koja im je rekla da je sestri ukraden
mobitel, pa se zato nije javljala. Psihijatrijsko vještačenje
Smiljane Srnec u Klinici za psihijatriju Vrapče
pokazalo je da je kod nje prisutan niži prag tolerancije,
frustracija, latentna agresivnost, narcisoidnost, mogućnost
pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, manipulativnost,
nedostatak odgovornosti, nepovjerljivost…
U različitim situacijama, piše u nalazu vještaka, ispoljava
ponašanje u kojem nastoji za sebe ishoditi najbolju poziciju, ne
libeći se da pri tome optuži druge, pa čak i do razine da počini
kazneno djelo. Pri tome ne pokazuje emocionalnu patnju, kajanje
ili empatiju prema osobama koje su njezinim ponašanjem došle u
lošiju situaciju. Uočena su i određena narcistička obilježja.
Sebe prikazuje u pozitivnom i dobrom svjetlu, opisuje se kao
vrijednu i marljivu, sve kod nje mora biti čisto i bez
mrlje.
Dijagnosticiran joj je, navodi se u optužnici, poremećaj ličnosti
s dominacijom disocijalnih i narcističkih obilježja. Osobe s
takvim poremećajem ličnosti najčešći su počinitelji agresivnih
djela i nasilja, piše, i postoji tendencija da se njihovi
prohtjevi, želje i intencije zadovolje odmah, bez odgađanja i bez
obzira na posljedice. Vještak psihijatar zaključuje da nema
elemenata koji bi upućivali na to da je bila smanjeno ubrojiva.
Analizom DNA-a došlo se do bioloških tragova Jasmine, Smiljane,
majke Katarine i nepoznate muške osobe koju nije moguće
identificirati. Tužiteljstvo smatra da se motiv za usmrćenje
sestre krije u njihovu međusobnom odnosu. Radilo se o dvije
potpuno različite osobe, kako po načinu ponašanja tako i po
interesima i životnim prioritetima. Smiljana nije bila
psihijatrijski liječena, u obitelji i šire normalno je
funkcionirala, što je, navodi tužiteljstvo, i karakteristika
osoba s disocijalnim poremećajem ličnosti.
– Takve osobe su uobičajeno funkcionalni članovi obitelji s
izraženom potrebom dominacije – tvrde i ističu da je Smiljana
sestri zadala pet do šest neovisnih snažnih udaraca isključivo po
lijevom dijelu glave tupo-tvrdim predmetom. – Svaki od nanesenih
udaraca zasebno rezultirali bi smrtnim ishodom. Višekratno
udaranje tupo-tvrdim predmetom po glavi žrtve upućuje na
zaključak da je Smiljana Srnec bila snažno motivirana da usmrti
žrtvu – tvrde tužitelji.
To i činjenica da je Jasmina bila u pasivnom položaju, da je
ležala i bila gola, ne pružajući ikakav otpor, uklapa se,
zaključuju, u psihijatrijski nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi
da je kod Smiljane Srnec bila prisutna latentna
agresivnost, a nedostatak empatije za osjećaje drugih ukućana,
posebno roditelja, nedostatak odgovornosti, bahatost i
beskrupuloznost posebno se, smatraju, očituje u tome što je mrtvu
sestru sakrila u zamrzivač koji se nalazio u hodniku, na mjestu
pokraj kojeg su svakodnevno prolazili ostali članovi obitelji, ne
sumnjajući da se ondje nalazi tijelo.
Suđenje je jučer nastavljeno svjedočenjem Smiljanina i Jasminina
ujaka Dragutina Sabola i susjede Sojke
Križaić. Naročito je pio kad je Jasmina nestala – Nisam
odlazio kod njih jer nisam mogao podnijeti način života kakvim su
živjeli. Martin je pijančevao i radio samo povremeno, što nisam
mogao podnijeti. Sestri Katarini govorio sam neka ode od njega s
kćerima, no odbila je govoreći da djeca moraju imati oca. Što se
zaradilo, to se zapilo. Bio je jako dobar svima u selu jer je sve
častio – rekao je D. Sabol, koji je posljednji put Jasminu vidio
u svibnju ili lipnju 2000. kako mu maše na autobusnoj stanici.
Kad je 2005. prijavljen nestanak, na svoju ruku angažirao je
vidovnjaka koji mu je rekao da je Jasmina ubijena udarcima po
glavi tupim predmetom. Ne zna zašto je Jasmina 1999. prekinula
studij na Fakultetu političkih znanosti i ne zna je li se nakon
toga vratila kući. Prisjetio se da je jednom vidio Jasminu vidio
ošišanu na “nulu”, svu uznemirenu, no ne sjeća se je li to bilo u
vrijeme srednje škole ili fakulteta. Na pitanje Smiljanina
branitelja jesu li Dominićevi posuđivali novac od kamatara, rekao
je da ne zna, kao ni to je li im netko prijetio zbog novca.
Susjeda Križaić rekla je da su se članovi obitelji Dominić
međusobno dobro slagali. – Martin je znao popiti, a naročito kad
je Jasmina nestala, i govorio je “da mi ju je samo vidjeti i
znati gdje je” – ispričala je S. Križaić. Suđenje se nastavlja u
ponedjeljak.