Jutarnji list donosi sadržaj bilješke koja nosi oznaku broj 511-2103/3-1/6-1632-05 i koja je sačinjena 12. rujna 2005. u Policijskoj postaji Čakovec Policijske uprave Međimurske
‘Jasmina me dvaput zvala u ljeto 2000. i rekla da ide na brod i u
Francusku s dečkom. Dopustio sam joj!’; Martin
Dominić ni u jednom trenutku nije iznio sumnju da
Smiljana ima veze sa sestrinim nestankom.
Policiji je predao isteklu Jasmininu osobnu iskaznicu, putovnicu
i studentsku iskaznicu, otkriva
Jutarnji list.
Bio je to rutinski policijski obavijesni razgovor. Sve se zbiva
12. rujna 2005., nepunih mjesec dana nakon što
je Katarina Dominić 16. kolovoza
prijavila nestanak 21-godišnje
kćeri Jasmine. Martin
Dominić razgovara s inspektorom i mladim
policijskim vježbenikom o Jasmininu nestanku.
Policajci zapisuju što im govori 53-godišnji tesar i poslije će
to prepisati u službenu bilješku, koja će imati 39 redaka, nešto
više od novinarske kartice, i potpisati se. Ta je bilješka među
više od dvije tisuće stranica spisa o Smiljani
Srnec. I dok se iz dosadašnjeg tijeka suđenja
44-godišnjoj domaćici iz Palovca stjecao dojam da je ona bila
manipulatorica koja je roditelje uvjeravala da je Jasmina na
brodu i s dečkom u Francuskoj te da je posebno izmanipulirala oca
Martina, ova bilješka ne ide u prilog tome mišljenju. Naime,
dvojici policajaca Martin Dominić govori kako je
osobno u dva navrata razgovarao s kćeri Jasminom i da je ona u
prvom razgovoru tražila dopuštenje da ode na brod, a u drugom da
ide s dečkom u Francusku te da je u oba slučaja odobrio njezine
želje.
Jutarnji list ekskluzivno donosi sadržaj bilješke koja nosi
oznaku broj 511-2103/3-1/6-1632-05 i koja je sačinjena 12. rujna
2005. u Policijskoj postaji Čakovec Policijske uprave Međimurske.
S obzirom na to da su policajci prepisali razgovor s
Martinom Dominićem u trećem licu, u ovom su ga
tekstu u Jutarnjem listu ispisali tako kako ih je govorio Martin
Dominić, u prvom licu.
Studij u Zagrebu
– Jasmina se nakon završene osnovne škole upisala u Gimnaziju u
Varaždinu, koju je završila s vrlo dobrim uspjehom. Nakon srednje
škole upisala se 1999. godine na politologiju u Zagrebu. Do
trenutka odlaska u Zagreb Jasmina je živjela s nama u Palovcu. Ne
znam gdje u Zagrebu stanovala, ali znam da je bila u privatnom
smještaju. Zbog svojeg posla kao terenski radnik često sam
izbivao iz kuće, tako da sam se vrlo malo viđao s Jasminom. Ona
je, isto tako, rijetko dolazila kući pa smo se povremeno čuli
telefonom. Tako me Jasmina, negdje u kolovozu 2000. godine,
nazvala na mobitel dok sam bio na terenu i tražila me odobrenje
za rad na brodu.
S obzirom na to da s Jasminom nikad nije bilo problema, a
vjerovao sam joj i da joj na fakultetu ide dobro, pristao sam.
Ponovno me nedugo nakon toga, u rujnu 2000. godine, zvala i
molila me da joj odobrim odlazak u Francusku s dečkom kojeg je
upoznala na moru. Isto kao prije dopustio sam joj da ode. Nakon
toga nismo se više čuli. Tek negdje u proljeće 2001. godine, kad
sam se čuo telefonom s kćeri Smiljanom, ona mi je rekla da je
Jasmina došla prije nekoliko dana s Mihaelom
Polančec i nekim starijim gospodinom. Smiljana mi
je rekla da nije previše razgovarala s Jasminom, da je ona samo
uzela svoje stvari i napomenula je da ona i dalje studira. Za
Mihaelu Polančec znam da je iz okolice Bjelovara i da su
studirale u Zagrebu, a za starijeg gospodina ne znam tko bi mogao
biti – ispričao je policajcima Martin Dominić, što je zapisano na
prvoj stranici službene bilješke.
U nastavku je Martin Dominić ustvrdio:
– Zadnju informaciju o Jasmini dobio sam prije dvije ili tri
godine, kad sam se sreo s Draženom
Palfijem iz Palovca, koji me u razgovoru pitao za
Jasminu i rekao mi da ju je vidio u Zagrebu i da su kratko
razgovarali. Nakon toga više ništa nisam čuo o Jasmini niti mi se
ona javljala telefonom. Cijelo vrijeme bio sam uvjeren da ona
studira u Zagrebu. U međuvremenu sam obolio i zanemario sam
daljnju brigu o Jasmini sve do sada kad sam u dogovoru sa
suprugom Katarinom odlučio prijaviti njezin nestanak. O
dugogodišnjem Jasmininu izbivanju nisam osobno ni s kim
razgovarao jer smo to htjeli riješiti u krugu obitelji.
S Jasminom sam imao dobar odnos, nikad se nismo jače posvađali
niti bili u bilo kakvu sukobu. Uvijek me pitala za savjet ili
odobrenje za zaposlenje. Bila je dobra učenica, marljiva, nije
zanemarivala svoje obaveze, bez problema se upisala na fakultet,
bila je društvena, rado je izlazila s prijateljima. Ne znam je li
bila s kim u sukobu ili se kome zamjerila. S obzirom na Jasminin
temperament i tvrdoglavost bio sam uvjeren da ona cijelo vrijeme
studira u Zagrebu. Tek kad smo prije nekoliko dana pregledavali
Jasmininu sobu pronašli smo u stoliću njezinu osobnu iskaznicu,
putovnicu i studentsku iskaznicu. Svima je istekao rok važenja –
kraj je razgovora Martina Dominića s policajcima. Sa sobom je
donio sve te dokumente i predao ih policajcima te Jasminin
adresar, u kojem je bilo nekoliko imena i prezimena. Policajci su
i tu primopredaju evidentirali u službenoj bilješci, piše
Jutarnji list.
Iako više od tri godine nije znao što mu je s kćeri, a navodno je
vjerovao da je negdje u inozemstvu, već se tada pričalo kako
Martin kad popije u lokalnim krčmama tugaljivo zbori: “Jaca, moja
Jaca!”
U razgovoru s policajcima ni u jednom trenutku nije rekao što je
nagnalo njega i suprugu Katarinu na pospremanje sobe i jesu li se
u njima budile kakve sumnje kad su u stoliću našli osobnu
iskaznicu, putovnicu i studentsku iskaznicu kojoj je istekao rok
važenja. Zašto?
Nije ispričao je li mu Jasmina rekla kamo bi
išla u Francuskoj, tko je njezin dečko. Ne bi li bilo očekivano
da je postavio neko potpitanje kćeri koja donosi takvu životnu
odluku. Ništa od toga. Martin Dominić ni u
jednom trenutku nije izrazio ni sumnju da bi druga kći,
Smiljana, koja se u međuvremenu udala i postala
majka, imala ikakve veze s Jasmininim nestankom. Osim što je
policajcima iznio kako mu je Smiljana rekla da
je kod njih bila njezina kolegica s fakulteta sa starijim
gospodinom. I ništa više. Je li Martin Dominić
govorio istinu? Je li u tom trenutku znao za mračnu tajnu
zamrzivača u hodniku njihove obiteljske kuće? Je li namjerno
policajcima nešto prešutio? Je li skrivao istinu? Je li nekoga
štitio?
Sve su to pitanja na koja nikad nećemo dobiti odgovor.
Martin Dominić umro je 10. srpnja 2013., a i
danas će u Palovcu Smiljanina i Jasminina oca opisati kao boema,
dobrog čovjeka koji bi kad popije u lokalnoj krčmi govorio:
“Jaca, moja Jaca!” te kako ga je do smrti mučilo to što mu se
Jasmina prestala javljati. Ali, sad je već poznato i iz priča
rodbine, koja je to ponovila na sudu, da je Martin Dominić trošio
zarađeni novac u krčmama, a da je supruga Katarina privređivala,
da je bio nasilan prema obitelji, ali i prema drugima. Pa je tako
u svađi zbog politike čovjeku u krčmi nanio tešku ozljedu glave,
sudjelovao u tučnjavama kad bi popio na terenu.
Uz Jasminin nestanak, obitelj Dominić imala je
još jednu veliku moru, a to su bili dugovi zbog kojih im je kuća
umalo otišla na bubanj jer su posudili 5600 njemačkih maraka uz
mjesečnu kamatu od 10 posto. Jedna je od priča da su ih zbog
dugova obilazili i kamatari, kao i to da je Katarina
Dominić radom u Njemačkoj i Austriji namicala novac kako
bi vraćala dugove.
Majčina prijava
Službena bilješka o razgovoru u čakovečkoj policijskoj postaji
12. rujna o nestanku kćeri nije bilo prvo saznanje policije o
nestanku Jasmine Dominić. Prva je službeno njezin nestanak
prijavila majka Katarina 16. kolovoza 2005.
I policajka koja je ispitala majku o svim okolnostima nestanka
postupila je profesionalno. Napisala je službenu bilješku te je,
prema proceduri, raspisana objava za nestalom osobom, sa svim
njezinim osobnim podacima i karakteristikama. Policija je
obavljala terenske provjere, pa je tako policijska postaja u
Novom Zagrebu na zamolbu kolega iz Čakovca 5. studenog 2005.
razgovarala s Jasmininom fakultetskom kolegicom
Martom. Ona je policajcima rekla da ju je
posljednji put vidjela 1997. godine na fakultetu, da nisu posebno
komunicirale ili se družile. Marta koja je rođena u Varaždinu
sjetila se kako joj je Jasmina pričala da ima dečka negdje u
inozemstvu te kako misli da je spominjala Njemačku ili Austriju.
Dražen Palfi, jedan od svjedoka ispitanih
tijekom suđenja, policiji je u dva navrata 2005. godine pričao o
susretu s Jasminom Dominić u Tkalčićevoj ulici.
Prvi put, 9. prosinca 2005., rekao je da su se sreli u siječnju
2002. ili 2003. i da su kratko popili kavu jer se oboma žurilo.
“Sjećam se da mi je Jasmina rekla da studira i da joj se žuri na
fakultet”, ispričao je Palfi. Tri mjeseca poslije, 22. prosinca
2005., policajki koja je s njim razgovarala i prvi put rekao je
kako misli da su se ipak sreli u proljeće 2001. godine. Prema
tome ispada da je Jasmina Dominić bila živa jer optužba tvrdi da
je u kući u Palovcu usmrćena u ljeto 2000. godine.
Upravo je taj vremenski vakuum bio razlog razdora obitelji
Dominić s obitelji Jasminine majke. Katarini
Dominić njezina šogorica Draga,
supruga brata Drage, koja je ovaj četvrtak svjedočila na
varaždinskom Županijskom sudu, jako je zamjerila što je čekala
godinama da prijavi nestanak. I ona i druga šogorica Nada,
supruga Katarinina brata Franje, raspitivale su se o
Jasmini.
Hladni slučaj
– Njezin je odgovor bio da je na brodu i da zato nije doma. S
ovom tu, optuženom, nisam komunicirala. I to zato što nisam
htjela, jer mi nije odgovarala kao osoba – rekla
je Draga Sabol i objasnila zašto je
prestala kontaktirati s Katarinom Dominić.
– Prekinula sam kad sam čula da je, kada je išla to prijaviti,
prošlo pet godina od Jasminina nestanka. Kakva je to majka koja
je čekala pet godina? Jednom smo se srele kod Katarinine tete, a
to je bilo nakon što smo moj suprug i ja već bili kod vidovnjaka
zbog Jasmine. Tada mi je rekla: ‘Kak moreš ti to s Dragom delati
i kaj je vas to briga. To je naš privatni problem. Kak vas nije
sramota da se plićete v naše privatne probleme!’ Ja sam njoj
rekla: ‘Kak tebe nije sram? Ti nemaš dušu kao majka kad nakon pet
godina prijavu daješ’ – posvjedočila je Draga
Sabol.
Kao što je bilo najavljeno, kako suđenje za “slučaj Palovec”
odmiče, na površinu izlazi sve više nepoznanica i tajni o
odnosima u obitelji u ovom međimurskom selu nadomak Čakovca koje
će ostati trajno obilježeno zločinom nakon kojeg je tijelo bilo
skriveno 19 godina u “Končarevu” zamrzivaču, zbog čega je bilo
čak i u vijestima svjetskih medija.
Jedan je od najvećih misterija upravo to je li itko osim
Smiljane Srnec znao za tijelo u zamrzivaču, kako
to tvrdi optužnica. O ovom jedinstvenom slučaju u hrvatskoj
pravosudnoj praksi svatko ima svoje mišljenje. Od onih koji ne
sumnjaju da je Smiljana Srnec ubila svoju sestru
do onih koji misle da je u svemu svoje prste imao netko iz
obitelji ili izvan nje.
Vrijeme će uskoro pokazati hoće li i Smiljana
Srnec iznijeti svoju istinu ili će ostati pri obrani
šutnjom. No, najveća je enigma majka Katarina, koja je odbila
bilo što reći u istrazi o tome zašto je čekala pet godina za
prijavak nestanka kćeri i što je pomislila kad je sa suprugom
Martinom u stoliću pronašla Jasminine isprave kojima je istekao
rok važenja. Je li za njih znala već 16. kolovoza kad je došla
prijaviti nestanak ili su nađene kasnije pa je prepustila suprugu
Martinu da ih preda policiji? I to je jedno od pitanja bez
odgovora.
I dok smo ovaj tjedan čuli što su o višegodišnjoj odgodi prijave
nestanka mislile njezine šogorice, svoj stav o Katarini
Dominić Palovčani su najviše pokazali 20. veljače na
groblju u Palovcu kad je bio Jasminin posljednji ispraćaj.
Uplakanoj majci nitko od obitelji i mještana Palovca, ali i iz
drugih mjesta i gradova koji su došli na pogreb, nije prišao i
izrazio sućut.
Sljedećeg tjedna možda ćemo doznati još neke obiteljske tajne u
jednom od najintrigantnijih slučajeva u povijesti hrvatskog
pravosuđa. “Hladni slučaj” kako su ga u žargonu nazvali sve više
postaje “vrući triler” s neizvjesnim epilogom, piše
Jutarnji list.