Miroslavu Buniću sudi se i u Zagrebu, zajedno sa Čehokom, Horvatom i Vitezom, u slučaju Karingtonka.
Miroslav Bunić, nekadašnji predsjednik uprave
tvrtke Zagorje-Tehnobeton, a danas prokurist, na
Županijskom sudu u Varaždinu nepravomoćnom
presudom osuđen je na dvije godine zatvora.
Presuda je djelomično uvjetna, tako da Bunić godinu dana mora
provesti u zatvoru, a drugu godinu neće morati ako u roku od
dvije godine nakon izdržavanja kazne ne počini novo kazneno
djelo.
Zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju
Buniću se sudilo za kazneno djelo protiv gospodarstva,
zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju.
Proglašen je krivim što je u gospodarskom poslovanju povrijedio
dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa i na taj način onome o
čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu
štetu.
Dionice preko VABA banke
Konkretno, riječ je bila o događanjima iz 2007. godine. Prema
presudi, Bunić je 17. prosinca 2007. kao direktor trgovačkih
društava Zagorje i
Zagorje-Tehnobeton, sklopio u ime Zagorja
kupoprodajni ugovor s VABA bankom. Tim ugovorom
Zagorje je kupilo od VABA banke 410.000 dionica
Zagorje-Tehnobetona, a cijena je bila 56.375.000 kuna (137,50
kuna po dionici).
No, ranije te godine, 9. srpnja 2007., na glavnoj skupštini
Zagorje-Tehnobetona Bunić je donio odluku o povećanju temeljnog
kapitala tog društva izdavanjem novih 410.000 dionica društva kao
privatno izdanje, koje je upisala i uplatila VABA banka za cijenu
od 51.250.000 kuna (125,00 kuna po dionici).
Isključeno pravo prvenstva
Pritom je isključeno pravo prvenstva tvrtke Zagorje, koje je bila
jedini osnivač i dioničar Zagorje-Tehnobetona, na upis tih
dionica.
Stoga je Zagorje kasnije VABA banci platilo dionice 5.125.000
kuna više nego da ih je steklo temeljem prava prvenstva.
Šteta od 6,3 milijuna kuna
S osnova tečajnih razlika i plaćenih kamata po kreditima koji su
odobreni Zagorju za kupnju dionica, društvo je platilo
1.199.017,27 kuna više nego da se kreditno zadužilo za iznos od
51.250.000 kuna.
Tako je nastala ukupna šteta za Zagorje u iznosu od
6.324.017,27 kuna, ustvrdila je sutkinja
Ljiljana Kolenko.
Operacija Cement
O slučaju su svojevremeno pisali i nacionalni mediji, dajući joj
naziv ‘operacija Cement’ i povlačeći paralele s
‘aferom Spice’.
Svojim radnjama, objavio je tako Večernji list, Bunić je želio istisnuti
ostale dioničare Zagorja i dokopati se većinskog vlasničkog
paketa.
– Bunić je do 2007. godine bio samo jedan od deset glavnih
dioničara Zagorja, zajedno s direktorima sektora u tome poduzeću.
U srpnju te godine, kao jedini član Skupštine
Zagorje-Tehnobetona, u tajnosti donosi odluku o dokapitalizaciji
tvrtke, u kojoj će sudjelovati jedino Vaba kao institucionalni
investitor. Za 51 milijun kuna Vaba postaje vlasnikom 50,6 posto
dionica ZT-a, najvrednijeg člana holdinga – podsjetio je tada
nacionalni dnevnik.
Prijava i Hanfi
Kada su ostali dioničari doznali za taj potez, protiv Bunića su
podnijeli kaznenu prijavu i prijavili su ga
Hanfi. Smatrali su da su oštećeni i oni i
holding, koji je preko noći izgubio upravljačka prava u
Zagorje-Tehnobetonu.
– Nakon toga Bunić sklapa novi ugovor s bankom, prema kojemu ona
udjel u Zagorje-Tehnobetonu vraća Zagorju za šest milijuna kuna
veću cijenu od one po kojoj je kupila ‘dokapitalizirane’ dionice
– pojašnjava Večernji list.
Iznosi se i da je Hanfa utvrdila da je Vaba ‘dokapitalizirane’
dionice pohranila na skrbničkome računu za Zagorje pa zapravo i
nije bila institucionalni investitor, čime je prekršen Zakon o
tržištu vrijednosnim papirima.
Struktura vlasništva Zagorja
U ovome trenutku 30,83% dionica Zagorja, koje je u stečaju, drži
Marijan Petrić, dok Miroslava Bunića nema na
popisu. No tu je zato njegova tvrtka Varaždinski
holding s 9,76%, Andro Bunić ima
18,73%, a tvrtka Max Bögl International
28,48%…
Večernji list u svom članku iz 2010. godine piše i o uspješnim
poslovnim rezultatima holdinga, no navodi da ‘bolji poznavatelji
situacije u građevinskoj branši kažu kako dio uspješnosti duguje
dobrim vezama u političkim krugovima’.
Suđenje u slučaju Karingtonka
Miroslavu Buniću na Županijskom sudu u Zagrebu
sudi se upravo u jednom takvom slučaju, zajedno s Ivanom
Čehokom, Zlatkom Horvatom i Stankom
Vitezom.
Riječ je o optužnici koja Čehoka i Horvata tereti za zlouporabu
položaja i ovlasti te za primanje mita, Bunića za poticanje na
zlouporabu položaja i ovlasti te za davanje mita, a Viteza za
primanje mita.
Taj slučaj u medijima se naziva ‘slučaj
Tehnobeton’ ili ‘slučaj Karingtonka’.
Naime, upravo stanove u zgradi u Varaždinu koja nosi taj nadimak
Čehok i Horvat dobili su, prema optužnici, kao protuslugu za
pogodovanje tvrtkama kojima je
upravljao Miroslav Bunić.